Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  TIMO MAAS: 'PICTURES'
(A&E/Dancing Bear; 2005.)
Glazbu poput ovog albuma nekadašnjeg njemačkog trance producenta Timo Maasa, ljudi uobičavaju nazivati elektronskom glazbom, ali daleko precizniji naziv bio bi studijska glazba. O čemu se naime radi? Mora postojati razlika između elektronske glazbe kao nečeg što se kreira sintetičkim putem i onog što uobičavamo nazivati elektronikom, a zapravo sadrži daleko više živih instrumenata nego elektronskih. Kad su ljudi poput Tima Maasa u pitanju onda oni nisu izvođači svoje glazbe nego moderni dirigenti koji se mjesto palicom koriste studijem, a pritom između studijskog glazbenika i softvera nema neke velike razlike. Naravno uloga producenta u pop glazbi važna je još od zlatnog doba Sun Studija i Motowna, ali tek je sredinom devedesetih dobila status ravnopravan kantautoru ili bendu. U konkretnom slučaju sve poprima još veće dimenzije apsurda jer Maas nije sam autor pjesama s ovog i prethodnog albuma 'Loud', nego su one nastale u partnerstvu s koproducentom Martinom Buttrichom,, a kad se tome pridoda i za ovakvu vrstu projekta uobičajen niz gostujućih glazbenika onda se vrlo lako može dovesti u pitanje to što je samo Maasovo ime na omotu.

No, to zapravo nema nikakve veze s glazbom, već ova teza samo ilustrira modernu konfuziju autorstva u pop glazbi. Album pak nudi jednu drugu vrstu konfuzije, onu žanrovsku, Maas je nekad davno bio klupski DJ, no ovo je poprilično daleko od isključivo plesne glazbe, pa je tako 'Like Siamese', jedno od tri gostovanja Briana Molkoa iz Placeb komad modernog alter rocka koje s lakoćom nadmašuje dobar dio opusa njegove matične grupe, s druge strane druga dva njegova gostovanja, mračna i klaustrofobična 'Pictures' i prvi singl, electro pop 'First Day' nešto su posve deseto. Tu su i instrumentali poput 'Haven`t We Met Before' ili 'Big Chevy' koje zvuče kao da su sišle s soundtracka za neki moderni film noir, a ipak ima ovdje i nekoliko klupskih skladbi od koji je najbolja '4 Ur Ears' s gostovanjem Kelis.

Sva ova različitost i kompetentnost ne pomaže albumu da bude nešto više od prosjeka nečeg već viđenog.

Karlo Rafaneli
karlo@monitor.hr
9. studeni 2005.

 
 
world wide web:
Službeni site

'Music For The Maases 2'