Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  THE THERMALS: 'THE BODY, THE BLOOD, THE MACHINE'
(Sub Pop; 2006.)
Thermals obično ljude osvajaju na prvu loptu. Njihova lo-fi indie-punk buka ispunjena je golemom količinom energije koja je ujedno elektrizirajuća, slatka i šarmantna. Treći album ovog tročlanog benda iz Portlanda donekle je izuzetak od ovog pravila. Iako je zvuk Thermals i dalje energičan i sirov, ali nije zarazan i prvoloptaški kao na prošla dva albuma. Možda mi je upravo zbog toga 'The Body, The Blood, The Machine' njihova najbolja ploča do sad.

No, pravi razlog zbog kojeg me album tako uhvatio i natjerao da ga preslušavam nije zvuk, već tematika koja se, s velikom dozom ozbiljnosti i promišljanja, prihvatio pjevač i gitarist Hutch Harris. Naime, 'The Body, The Blood, The Machine' konceptualan je album koji govori o sjemenu totalitarizma koje u sebi nosi kršćanstvo. Kada se nekom narodu utuvi u kolektivnu svijest da je izabran od neke više sile, taj se narod može vrlo lako pokrenuti u koljačku mašinu, a Harris na ovoj ploči stvara imaginarnu, paralelnu Ameriku u kojoj je narod pokrenut od strane kršćansko-političke sekte. Kroz pjesme se najčešće stavlja u ulogu ili uloge pojedinaca koje pokušavaju pobjeći ne samo iz zemlje u kojoj se osjećaju ugroženi, već i od stanja svijesti koje prijeti da ih proguta. Harris se pri tom često služi biblijskim motivima, naročito onim iz Knjige izlaska.

Pjesme poput 'Here's Your Future', 'A Pillar Of Salt' i 'Returning To The Fold' najbolje pokazuju da je ovo prijelazno razdoblje za Thermals. Iako posjeduju gotovo razornu snagu poput njihovih ranijih radova, napose genijalne pjesme 'No Culture Icons', ove stvari će vas natjerati da se ozbiljno zamislite prije bilo čeg drugog. A na samom kraju albuma Thermals odbacuju svoju raniju poetiku u epskoj, sonic-youthastoj, skoro petominutnoj pjesmi o konačnom oslobođenju 'I Hold The Sound'. Upravo se zadnjim dvijema pjesmama ('Power Doesn't Run On Nothing' i prijespomenutoj 'I Hold The Sound') , najdužima u dosadašnjem opusu Thermals, može uočiti pravilo koje se može primijeniti na čitav album. Iako je 'The Body, The Blood, The Machine' sa svojih 36 minuta trajanja vremenski najduži album Thermals dosad, on je ujedno i najkoncizniji, najfokusiraniji i najbolji.

Hrvoje Frančeski
acumulator1984@hotmail.com
4. studeni 2006

 
 
world wide web:
Bend