Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  THE TEARS: 'HERE COME THE TEARS'
(Independiente/Dallas; 2005.)
Glazbene ljubav/mržnja veze uvijek su u modi, posebno kada su u pitanju britanski bendovi. Suze, prekidi komunikacije, sudske tužbe, optuživanja, pljačke, izljevi ljubavi i poštovanja, potom mržnje i totalnog gaženja, samo su neke od nuspojava. The Smiths su postulat doveli do savršenstva, komuniciraju samo preko odvjetnika i zaklinju se da će tako biti do groba. The Stone Roses nisu riječ progovorili otkako su se raspali. The Libertines pak sve čine iz ljubavi i buntovništva (čitaj: droge), a da se nije umiješala Kate sigurno bi sve završilo brakom. Medijska pratnja u svim slučajevima je izvanredna, a sljedeći školski primjer su Suede koji su se posvađali javno, pomirili tajno te odlučili napraviti rebranding i vratiti se pod imenom The Tears. U svim bajkama u pitanju su glavne osovine benda, a u ovom slučaju glavni junaci su Brett Anderson i Bernard Butler.

'Here Come The Tears' priča više-manje ljubavne priče. Ima nešto angažiranih izjava ('Brave New Century'), no uglavnom su to nježne, ali ne i depresivne, ljubavne pjesme. Začinjene su spojem jednog upečatljivog vokala i jedne specifične gitare koji se savršeno nadopunjuju i skladno funkcioniraju. Nemoguće ih je ne uspoređivati sa Suede iako su svježe i energične i već na početku bila bih se dala zakleti da će početi 'Trash', jer stihovi pjesme 'Refugees' poput "Let's take to the streets/You and I we're life's refugees/But like Bonnie and Clyde we're free", čovjeka lako zbune. "Our love is our saviour/Our life is our grave", kažu i zvuče uvjerljivo. "When we're together the world smiles/And when we're together it feels right/We'll live for the future and its scenes/When we're together, my co-star and me", kao da govori upravo o njihovoj vezi i takav osjećaj provlači se kroz čitav album.

'Here Come The Tears' je elegantan album. Njegov tijek je prirodan i zvuči kao dovršenje posla, logičan nastavak kreativne priče između ova dva gospodina. Zvuči kao album koji su zajedno kao Suede trebali snimiti, a nisu nikada. Između 'Dog Man Star' i 'Here Come The Tears' bilo je svega i svačega. Većinu toga bolje je zaboraviti. Ovaj veliki povratak samo je potvrda pravila da, kao i u svakom dugom biznisu, treba odvajati prijateljstvo i posao. Iako su im dionice posljednjih godina doživjele skoro potpuni krah, Anderson i Butler su odlični poslovni partneri. Trebalo je 11 godina da shvate da njihovi zajednički proizvodi i dalje mogu zadovoljiti certifikate kvalitete. Gledajući s pozicije konzumenta, sve ostalo bi trebalo biti manje bitno, bez obzira zvalo se Suede ili The Tears. Razlika je ionako jako mala.

Ivana Markov
ivana@monitor.hr
19. listopada 2005.

Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
 
 
world wide web:
Službeni site