Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  TEDI SPALATO: 'LIPOTE GLADAN, LJUBAVI ŽEDAN'
(Aquarius; 2005.)
Ima nešto blago, sjetno, obazrivo i umornoj duši blisko u tradiciji dalmatinske glazbe i mimo klapskog izričaja. To što je kroz dugi niz godina politika naših morskih festivala nalagala eksploataciju jadranskog melosa tako što ga je nemilosrdno stapala sa bezvrijednom zabavnjačkom formom, bacilo je sliku u svijest zahtjevnijih konzumenata da je dalmatinska glazba jednostavno takva - bezvrijedna. Ono malo kvalitetnih pjevača i autora te struje se paralelno uzdizalo u nebesa, no pravog sljedbeništva nije bilo. Gledajući retrospektivno, omjer dobrih i loših pjesama na tim festivalima kao jedinom poligonu za mladog umjetnika koji želi njegovati izričaj svog podneblja je jedan naspram pedesetak. Ne zaboravimo da je upravo taj oskvrnuti mediteranski štih predstavljao favoriziranu formulu, ako ne favoriziranu onda najučestaliju.

Tedi Spalato je takoreći stari debitant čiji su prvi diskografski koraci vezani uz drugu postavu grupe More tijekom 80-ih godina, koju ubrzo napušta, ali ne i more kao lajtmotiv i životnu inspiraciju. Zatvorio se u sebe, njegovao barski (konobski) izričaj sve do 1999. kada objavljuje svoj prvijenac kojime staje uz rame Arsenu, Oliveru, Ibrici i Gibonniju. Nastupi na festivalima gdje podastire pjesme van konkurencije nisu izostali, a vjerojatno ni neće jer jedino tu leži zarada. Bitno je razlučiti da Tedi pjeva o sebi bitnim malim stvarima koje tangiraju breme što kroz povijest terete njegove suzemljake, da je u tome iskren, ne naprasan i nije mu problem odvojiti pola godine kako bi snimio ovaj intiman album. Možda bi mu bilo draže reći ploču, gotovo u cijelosti odsviranu uživo sa samo par digitalnih zahvata. Također bitna distinkcija između njega i ostatka estradnog svijeta. Glazbenici uz orkestar pod vodstvom Ante Gela dali su materijalu ono najvrjednije, svoju sviračku zanesenost, taman toliko discipliniranu da Tedijev smirujući patinasti vokal ostane u željenome prvome planu. Ako bi cjepidlačio, produkcija i master nemaju potrebnu dozu topline sukladno sadržaju, ali, što je tu je.

Njegovu drugačijost potkrijepljuje i naslušanost glazbenih velikana čiji omoti ploča iz vlastite kolekcije sigurno ne krase bez razloga unutrašnjost njegovog (nažalost lošeg) cd kavera: Miles Davis, Ella Fitzgerald, Django Reinhardt, The Beatles, Arsen Dedić... Usudio bih se reći da je poslije Arsena i Ibrice, Tedi naš najnoviji kantautor koji njegujući glazbeno lirske specifikume svoje rodne grude može konkurirati svjetskim kantautorskim kalibrima čija je gazba često i osiromašena za makar natruhu njihovog nativnog melosa.

Fenomenu boli koji uvelike pokreće njegovo stvaralaštvo pristupa sa poštovanjem, tako što ga ne svodi na kakvu urotu više sile protiv čovječanstva, već ga ponizno prihvaća satkajući od njegovih posljedica svoje pjesništvo. Tedi ne zanire u ponore beznađa poput Nicka Drakea, ni mistične ljepote Leonarda Cohena. Kako sam kaže: "tekstovi odišu vječnom tematikom (ljubav, duhovnost, more) te pitanjem smisla ovog našeg puta na Zemlji. Neke pjesme su nostalgične i tužne, ali svaka od njih na kraju nosi duboku poruku nade i vjere u život".

Višeslav Laboš
labosh@mi2.hr
26. kolovoza 2005.

Copyright © 1996. - 2005. Internet MONITOR
 
 
world wide web:
Izdavač