Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  RYAN ADAMS: '29'
(Lost Highway/Aquarius; 2005.)
Ryan Adams je lani žarko želio osvojiti titulu radoholičara godine. Nije se previše muvao po svijetu već je preuzeo ulogu studijskog crva i objavio tri albuma, od kojih je jedan dvostruki. Postigao je da svi znaju za njegovu minutažu, ali ujedno je malo onih koji su baš sve pomno poslušali. Jedna sam od tih, pa ću odmah skinuti s duše da mi je '29' njegov najbolji prošlogodišnji album i to ne samo zato što na omotu kaže hvala Jay-Z jer "true inspiration never fades to black".

Potom valjda napomenuti da je '29' zbirka tuge, melankolije, nježnosti, zanimljivih priča, retrospektiva, prolaznosti života, prolaznosti mladosti, prolaznosti ljubavi i još štošta. Uz njega se slabi osjećaju još slabijima, nježniji postaju još nježniji, a oni bahati nekako postanu još bahatiji. Cijelo vrijeme Adams se pokazuje kao slab i egocentričan, krhak i arogantan, hiperkreativan, a nimalo kritičan i svako malo me uspijeva pogoditi ravno u srce i ostaviti ožiljak.

Zbog njega mi se čini da vrijeme teče još brže od stvarnosti, zaključim s vremena na vrijeme da u cijeloj toj hiperprodukciji tuge on ponekad izgubi kredibilitet i da mi ustvari ide jako na živce, ali svejedno mu ne mogu odoljeti. "You can't hung on something that won't stop moving", kaže već u prvoj pjesmu, 'Twenty Nine', kojoj sam uspješno odoljela. Adams pjeva o usamljenom klincu koji dolazi u New York i svaki posao koji nađe ne uspijeva ga zadovoljiti. Kaže da je "should've died a hundread thousand times", da ga nikad nitko nije ni pokušao voljeti te se prepušta tupavosti narkotika. Primjećuje da su mu se svi prijatelji poženili, rade na djeci i za njih je već sada mrtav. Ima sve predispozicije da padnem već na prvoj pjesmi, ali izrazit country senzibilitet doveo je do pobjede na mojoj strani.

Srcedrapajući vokal nizak je udarac već u osmominutnoj 'Strawberry Wine' koja priča o potraćenim životima. Tiha i nježna balada po definiciji bi me pokorila da nisam prije ove utakmice imala opasan kondicijski trening i recimo da je na ovoj pjesmi bilo izjednačeno. Isto se dogodi i s 'Nightbirds' jer kaže da se osjeća "like a body stuffed into a trunk/ For a million years of lying and getting drunk", ali koristila sam trik koji se zove "uvijek kad u pjesmi čuješ klavir sjeti se Yoko Ono i Maksima Mrvice i garantirano ti se pjesma neće svidjeti". Uostalom, šum valova koji se provlače kroz pjesmu nekako joj daju dojam nedovršenosti. Zato je recimo 'Carolina Rain' tematski mogla biti razlomljena na pet pjesama jer govori o ljubavi, braku sa sestrom voljene u nastojanju da bude bliže njoj, smrti djece, ubojstvu, ali trajanje ovog albuma jedna je od njegovih vrlina, pa je dobro da je sve to stalo u jednu pjesmu.

Tu negdje nalazi se 'Blue Sky Blues' koja ne znam čime me više očarala - jednostavnom punoćom i smjerom melodije, orkestracijom, dirljivim tekstom ili pak osjećajem da netko zaista razgovara s nebom? U svakom slučaju, "I can't fight your blues/Cause I know I'll lose what's left of my mind/I can't win but for you I will try" dovoljno je da Adams i ja ponovno zaigramo za istu ekipu jer opet se pojavio singer/songwriter koji ne može pogriješiti. Dokaz tome je i 'Starlite Diner' koja je nježna uspavanka u kojoj Adams polemizira oko toga "Is it possible to love someone too much" ili pak šarmantna i iskalkulirana 'The Sadness' koja je u ulozi pomalo karikirane budilice kojoj samo nedostaje Antonio Banderas.

U svakom slučaju, albumom dominiraju balade, dražesne melodije i dirljivi tekstovi. Sve je upakirano u country povratnu ambalažu i Adams je ponovno potkupio suprotnu ekipu i pobijedio. No, za ovo desetljeće bi ovo bilo dosta i lijepo ga ponovno molim da napokon ode na godišnji. Tugu neka ostavi za kasnije, a ispod zvijezda, pod plavim nebom, uz pjev ptica, s "the most beautiful girl that had ever lived in the history of the world", nekako će se već snaći.

Ivana Markov
ivana@monitor.hr
20. travnja 2006

 
 
world wide web:
'Cold Roses'

'Jacksonville City Nights'

'Demolition'