Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  RYAN ADAMS: 'COLD ROSES'
(Lost Hightway/Aquarius; 2005.)
S obzirom da klimatski uvjeti više podsjećaju na jesen nego na ljeto, pravo je vrijeme za prepuštanje duplom albumu Ryan Adamsa. Nismo Amerikanci i Dolly Parton ne znamo u dušu, ali 'Cold Roses' će nas ponijeti sasvim dovoljno blizu. U vremenu kada je totalno in snimiti dvostruki, trostruki album, Ryan Adams će otići korak dalje i u jednoj godini objaviti tri posebna djela, od kojih je prvi 'Cold Roses' dvostruko izdanje. Iako je sve sasvim solidno moglo stati na jedan komad plastike, Ryan Adams voli dokazivati da objavljuje sve što snimi. Naslađuje se u blagodatima života u New Yorku i života od glazbe i ne boji se pokazati sva svoja raspoloženja.

Bogata karijera ovog egocentričnog kantautora ovim je albumom poprimila više bendovsku putanju, no još su dva albuma na lageru koji će nam pokazati je li to zaista smjer kojim se odlučio kretati. U svakom slučaju, The Cardinals ublažavaju njegovu potrebu da uvijek bude u centru pažnje i on se prepušta svom country senzibilitetu. Ryan i ovdje zarađuje na svojoj krizi identiteta i ostavlja dojam da ni sam ne zna u kojim vodama najbolje pliva. Njegovi albumi nisu dosljedni ni njemu samome i to je njegova dodana vrijednost jer iznenađenje je uvijek dobrodošlo, pa makar bilo i negativnog predznaka.

'Cold Roses' je nenametljiv album s pažljivo doziranom melankolijom do koje se dolazi prirodnim putem. Album otvara pjesma 'Magnolia Mountain' i već na samom početku Neil Young može biti ponosan. Uspavanom i opuštenom atmosferom Adams se pokazuje kao dobar učenik. "I want to go to Magnolia Mountain/And lay my weary head down", mnogi bi poželjeli, no kako pjesma odmiče čini se kao da njemu jedinom i uspijeva. "We burned the cotton fields down in the valley/And ended up with nothing but scars'" kaže malo kasnije i cijela slika prošle i sadašnje uspavane Amerike vrti mi se pred očima. Odmah potom počinje serija ljubavnih pjesama koje su pravi mali priručnik o ljubavi, točnije o umiranju ljubavi, što se konceptualno nastavlja na prethodni album 'Love is Hell'. Sve počinje sa 'Sweet Illusions' koja spada u kategoriju najljepših ljubavnih pjesama o nestanku ljubavi i svaki put kada čujem "You never knew me though I tried my best/I'm just lonely and sad I guess/You gave me everything you really tried/Thanks" potpuno se naježim. U trenutku kada glasom na rubu plača pjeva "I can feel the sweet illusion coming/Sweet confusion, honey, sweet illusion coming down" sve se čini puno jednostavnije i bezbolnije nego što je u stvarnom životu. No, Adams je upravo takva vrsta karaktera - umjetnik koji nas nastoji uvjeriti da ne zna baš previše o stvarnom životu i uopće ga nije briga.

Njegova nježna faza u kojoj je njegov glas rastopljen i nadnaravno nježan i u kojem emocije pojačavaju akustična gitara, usna harmonika i ponekad klavir se nastavlja i u 'Meadowlake Street', jednoj od najboljih pjesama s ovog albuma. Elegantna ljubavna pjesma ugodnog karaktera tvrdi "Something in you dies when it's over/Everybody cries sometime/If loving you's a dream that's not worth having/Then why do I dream of you". U pjesmi 'Beautiful Sorta' se spominje kako lako postanemo ono što mrzimo i Adams kaže da sve što želi je da se ustane ujutro i ne poželi umrijeti. Misao je to s kojom se budim svakog jutra kada trebam na posao, ali kada su umjetnici i stvaranje u pitanju onda je normalno da se pojavi i doza suicidalnih namjera. Ostatku svijeta to predstavlja problem. Stvari se potom uljuljuškaju, no onda dolazi 'Cherry Lane' u kojoj se njegov glas budi, atmosfera nas vodi najbliže Texasu što možemo zamisliti, a njegov nadnaravno smiren glas tvrdi "It's written in a language that was meant to fuck us up/And I can never get closed enough but I lie" i svako malo čini se kao da Adams ne bježi od svoje neiskrenosti. Uspavana akustična gitara otvara 'Mockingbird'. "Love her in the way you want to be loved… Don't give up on love", njegovi su slogani, a prvi disk završava s 'How Do You Keep Love Alive' u kojoj se ponavlja sve što smo u ovoj lekciji naučili. Dolazimo tako do drugog poglavlja koje počinje s 'Easy Plateau' koja je klasična folk pjesma u kojem njegov glas puca i stvara se dojam da ju je snimio nakon vrlo alkoholizirane noći. Nakon toga dolazi puno ponavljanja i koncentracija brzo pada, no dovoljna je da se njegovo sljedeće djelo optimistično očekuje

Na ovom albumu nisu sve pjesme remek djela. Možda nije ni jedna, ali nekako se s lakoćom zavlače pod kožu. Možda bi Adams trebao biti malo samokritičniji, ali s druge strane glupo bi bilo očekivati da u svakom pokušaju možemo dobiti novi 'Heartbreaker' ili 'Gold'. Adams je hiperaktivno biće i voli publicirati sve svoje uspone i sve svoje padove. 'Cold Roses' je dobar i opušten album, a to što je malo predug od njega se i očekivalo.

Ivana Markov
ivana@monitor.hr
26. kolovoza 2005.

Copyright © 1996. - 2005. Internet MONITOR
 
 
world wide web:
Službeni site
'Demolition'