Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  PRIMAL SCREAM: 'RIOT CITY BLUES'
(Sony/Menart, 2006. )
Zbog neodlučnosti, prevrtljivosti i svestranosti Bobbyja Gillespieja, Primal Scream su uvijek bili bend koji je mijenjao zvuk od albuma do albuma. 1991. su s razvikanim 'Screamadelica' od nezanimljivog, krajem šezdesetih inspiriranog retro benda postali mesije acid housea i zapečatili cijelu priču o rock bendovima koji su otkrili plesnu glazbu i ecstasy. Sljedeći album 'Give Out But Don`t Give Up' iz 1994. bio je neuspješni povratak rokerskim korijenima, ali je i iznjedrio hitčinu 'Rocks'. Nakon toga je opet uslijedila elektronska faza s izvrsnim 'Vanishing Point' i nedovoljno cijenjenim remek-djelom 'Exterminator'. Naravno, dva dobra i uspješna albuma za redom bila su anomalija za ovaj osebujan bend pa su 2002. objavili poprilično mlaki 'Evil Heat'.

Sad se opet vraćaju čistokrvnim rock albumom i ovaj put imamo pred sobom najrjeđu zvjerku u bendovom katalogu. Nije u pitanju ni promašen ni izvrstan albumu, kakvima im je diskografija dosad obilovala, nego dobar album. 'Riot City Blues' je retro album benda čiji je vođa 2000. ponosno izjavljivao "mi smo jedini moderni bend u Britaniji. Ostali su retro". I dok tada možda i nisu bili svi bendovi retro, danas velika većina jest i Bobby i ekipa su im se, očigledno vidjevši da im se ne mogu oduprijeti, odlučili pridružiti. Na kraju krajeva i počeli su kao retro bend.

Razlog zbog kojeg Primal Scream dobro funkcioniraju u elektronskom izdanju leži u tome što poznaju zakonitosti pop pjesme i snagu punog benda, no to je isto tako i razlog zašto ne funkcioniraju tako dobro kao čistokrvni rock bend. Bez elektronike i divljih produkcijskih zahvata oni zvuče previše jednostavno i klišeizirano isto kao i stotine drugih bendova koji oponašaju R. Stones, Byrds ili neke druge ikone iz prošlosti. Povrh svega toga Primal Scream su jedan od rijetkih bendova kojima psihodelija dobro pristaje, stoga su i ovdje dvije najpsihodeličnije stvari ujedno i najbolje: žestoka i mračna 'When The Bomb Drops' i folk drone 6-minutne 'Little Death'. Ostatak albuma je pristojan iako ne i previše zanimljiv komad retro rocka koji, unatoč tome može pomesti pod većinom ovih retro-00` klinaca. Istina je, Primal Scream su dobri i kad su prizemljeni, no u pravom su elementu tek kad su viši od sunca.

Karlo Rafaneli
karlo@monitor.hr
14. lipnja 2006

 
 
world wide web:
Službeni sajt

Webadelica

Screamixadelica