Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  MORRISSEY: 'LIVE AT EARLS COURT'
(Attack Records/Menart; 2005.)
Puno je vremena prošlo od 1986. godine. Kraljica je bogme još živa, a boja krvi Stephena Patricka Morrisseya, iako već dugo ne jede meso, ipak je crvene boje. Zato oko njegovog trona nema dvorskih luda, dosadnog i obijesnog plemstva i on ne piše kolumne za popularne hrvatske ženske časopise.

Njegovim rukopisom bave se doktori, znanstvenici, psihijatri, profesori, fanatici, vizionari i vidovnjaci na Institutu za popularnu kulturu u Manchesteru. Uskoro ćemo imati diplomirane morrissologe i smithsologe koji će moći lijepo objasniti krivulje i začkoljice, umjetnički kod, poruke i pouke jednog od najobožavanijih engleskih sinova. Njegovo djelo u budućnosti, kakva god ona bila i dokle god trajala, bit će svjedočanstvo o fenomenu koji je jednom bio veći od života i jednom čovjeku koji je sve to nadživio. Dok ćemo mi obični smrtnici biti zaboravljena prašina, Moz će ako ništa drugo biti barem neki lik kojeg ni tada, kao ni danas, nitko neće razumjeti, ali će ga svejedno obožavati.

Ako pak mislite da je Morrisseya pregazilo vrijeme i pojela kriza srednjih godina, pogledajte svoje roditelje. Ako ih natjerate da se užive u nešto sofisticiranije od Olivera Dragojevića onda slobodno gazite po ovom tipu. U svakom slučaju, Morrissey je doživio i ljubav i poštovanje. Dobro se znao distancirati od svega, ali lani je bio spreman za novi uzlet. Objavio je sjajan 'You are the Quarry', a uslijedile su rasprodane turneje, naslovnice, hvalospjevi, sve ispočetka. I sve tako poznato i njemu tako prirodno.

Na redu je bio odmor, pa je tako objavljen ovaj live zapis. Snimljen 18. prosinca 2004. godine pred 17.183 čovjeka u londonskom Earls Courtu, zvuči gotovo kao studijski album. Među 17.183 ljudi bilo je i očeva i djece, svih nacija, boja, vjeroispovijesti, heteroseksualaca i homoseksualaca i nanoseksualaca i metroseksualaca i aseksualaca i transeksualaca i poliseksualaca, nasilnika i mirotvoraca, pa šteta što se na ovom albumu ne čuju. Tek poneki šum između 18 pjesama daje naslutiti da je ipak snimljen pred zadrtim obožavateljima. Oni ionako već znaju da je on jednako dobar uživo danas kao što je bio prije dvadeset godina, pa je namjera ovog izdanja bila da okruni veliki prošlogodišnji uspjeh i pokaže da danas nosi skuplja odijela.

Oko sebe je okupio precizno uglađenu ekipu glazbenika, iza sebe stavio impresivan i dinamičan video wall sa svojim brandom, a ispred njega su i dalje brojni i vjerni obožavatelji. Sve funkcionira besprijekorno, njegov glas je i dalje siguran i vješt, svako malo on izvali neku foru, ali nikako ne može pobjeći od broja svojih godina. Nije više bljedunjavi mladić zavađen sa svemirom, već je uglađeni gospodin koji se uspuše dok pjeva i zna da se njegove poruke čuju i kad šapuće.

Sarkastične primjedbe njegova su krvna zrnca, pa će tako prije pjesme 'I Have Forgiven Jesus' reći da zna da osjećaj nije obostran, a najavljujući 'Irish Blood, English Heart' da nije valjda u vezi baš svega bio u krivu. Ljetos je na koncertu pričao kako ga je policajac zaustavio jer je vozio brzinom od 42 kilometra na sat u zoni u kojoj je dozvoljeno voziti 40 te mu naplatio kaznu od 60 funti. Policajcu je tada poručio da pjesma koja slijedi nije za njega, a pjevao je briljantnu 'There is a Light That Never Goes Out' koja i na ovom albumu ima počasno mjesto. 'How Soon is Now?' otvara ovaj album, a zatvara ga 'Last Night I Dreamt That Somebody Loved Me'. Između toga je šetnja kroz njegove kataloge. Posebno mjesto na ovom zapisu imaju pjesme s 'You are the Quarry' albuma koje se jako dobro nose s biserima iz Smiths ere.

Morrisseya nigdje nisu toliko obožavali, toliko razumjeli i toliko prezirali kao u Engleskoj. No, kada mu je nedavno novinar rekao da Libertines možda čak i romantičnije od njega gledaju na Englesku, Moz se nasmijao i rekao: "Sumnjam da je to moguće, ali imat ću na umu da ste to rekli". Možda će za tisuću godina neki Marsovac odlučiti o njemu napraviti diplomski rad ili barem kopirati njegovu frizuru. Bit će mu apstraktan i dalek kao nama danas Adam i Eva, i neće mu biti lako objasniti njegove stavove i djela. S jedne strane imamo Morrisseya koji kaže "Time will prove everything", a s druge Busha kojem se već sutra možda ispuni želja i nestane svijeta i sve u konačnici bude uzaludno. Ipak, Morrissey više ne bi svirao da nije uvjeren da tako još uvijek može promijeniti svijet, pa zahvaljujem njemu i svima onima koji su dovoljno hrabri da barem pokušaju. "Thanks for being you", kaže Morrissey na kraju ovog zapisa. Uzvraćam istom mjerom!

Ivana Markov
ivana@monitor.hr
14. svibnja 2005.

Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
 
 
world wide web:
Službeni site

S&M

Blogissey

'You Are The Quarry'