Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  HEARTLESS BASTARDS: 'ALL THIS TIME'
(Fat Possum; 2006.)
Iz zvučnika nešto tutnji, vibrira, bombardira, ujeda, ljubi, smije se, podsjeća me na Patti Smith, PJ Harvey, na Ameriku, na rock and roll, na srednju školu... I naravno, zainteresiram se što je to. Vjerujete na riječ, nikad čuo za Heartless Bastards. Ime definitivno odgovara zvuku koji kao da nije ulovljen na nekoj modernoj opremi za snimanje i iza koga se pokušava sakriti mnogo osjećaja i ljubavi. To je trio sa pjevačicom na gitari, jedan čika na bubnjevima i još jedan na basu. Ponekad uleti neka piano dionica, no dobar riff i superioran glas su pokretačka osovina. Jednostavno da jednostavnije biti ne može. Dolaze iz američke savezne države Cincinnati. Imaju drugi studijski album 'All This Time', meni jedan od najdražih novih izdanja prošle godine.

Uvodnu 'Into the open' doživljavam kao pripremu za skok u nepoznato, a tamo avantura nazvana 'All This Time' ustvari započinje. Sladunjavu melodiju klavijature u stopu slijedi vrlo dobra ritam sekcija koja niz cijeli album fantastično popunjava praznine, vokal odmah otvara sve karte, a gitarske žice se samo zagrijavaju. Na 'Searching for the Ghost' zadržava se melodičnost uvoda, ali se i osjeti da je ovdje glazba nenamjerno podređena lirici. Spomenuo sam u uvodu Patti Smith. Pa da, na 'Finding Solutions' vidi se odakle je pokupljena vještina interpretacije, i to je skinuta jako dobro, a uzimajući u obzir podivljalu gitaru u rukama naizgled krhke pjevačice, cjelokupni dojam je prosto savršen. Naslovna 'All this time' i sljedeća 'Brazen', pjesme su za radio. Iako su tu Heartless Bastards svoji, pa i energičniji, a čak ima i jedna skromna solaža na naslovnoj, pjesme su, kako da kažem na našem književnom jeziku, vrlo "catchy" ili "lako pamtljive". Energija kao da je malo pala na 'I swallowed a dragonfly', no buke ne nedostaje, a pjevačica dere li ga dere, kao da je na one dugotrajne baterije što ih stalno reklamiraju. 'Blue day', iako čistokrvna indie kompozicija u svakom smislu, ispod te omotnice krije mnogo blues elemenata. Ima u kompozicijama mnogo vonja i prljavštine garažnih i podrumskih prostorija, koji se jako dobro čuju na kompoziciji 'Valley of debris'. Kompozicija 'Came a long way' umiruje doživljaje zatvarajući album u maniri manje ljutitog izdanja jedne, recimo, PJ Harvey.

Heartless Bastards nemaju pretenzija biti originalni, no vrlo otvoreno podsjećaju slušatelja što je nekad rock'n'roll bio, ili, čak, što još uvijek je, no skriven negdje u kutku daleko iza prve crte bojišnice velikih diskografa i njima uvijek na usluzi elektronskih medija. Čast izuzecima.

Marko Cacanoski
marko.cacanoski@googlemail.com
28. veljače 2007

 
 
world wide web:
Bend