Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  GARO TAVITJAN: 'PERSONAL VIEW'
(Paramecium; 2006.)
Početkom kolovoza razgovarao sam sa vrlo ažurnim makedonskim novinarom Ivanom Bećkovićem o besmisleno zanemarenoj zastupljenosti manje poznatih muzičara iz Makedonije na scenama bivše države. Došao sam do nekoliko zanimljivih informacija, ali i ono najvažnije, do par novih izdanja koje vjerojatno za sada nitko neće distribuirati u Hrvatskoj, a bilo bi ih itekako dobro čuti i kod nas.

Jedno od tih izdanja za koje smatram da se ne smiju ignorirati je novi samostalni album mladog i perspektivnog skopskog muzičara Gare Tavitjana. Njegov osnovni kreativni stroj za izražavanje su bubnjevi, a nije ključno, no važno je spomenuti da je njegov otac Garabet Tavitjan, veliki bubnjar i perkusionista još većih Leb i Sol.

'Personal View' otvara kompozicija 'New Day' gdje legendarna Kaliopi, koja se zadnjih godina uzdigla iz pepela, niže još jedan biser na svoju unikatnu ogrlicu. Sve se na ovoj pjesmi okreće oko nje i ona je jedina zvijezda na nebu. Ali na 'Funky Jazz' Garo podiže razinu uzbuđenja svojom izvedbom, a njegov brat Diran i Vasko Bojadžiski naprosto suvereno vladaju svojim oruđem, prvi pianom, a drugi saksofonom. I to nije sve, pažnja je usmjerena na Vaska i Dirana, no pri kraju kompozicije nazire se solo, začin svih začina, gitarski solo koje ni malo dijete u snu ne bi moglo ne pogoditi iz čijih ruku i duše dolazi. Naravno, Vlatko Stefanovski još jedanput demonstrira svoj bogom dan i upornim dugogodišnjim radom profiliran talent. 'Attracted by Sound' meni je osobno jedna od ponajboljih kompozicija. I nije toliko bitno da su se tu redom naslagali gotovo psihodelično solo Andrea Palazza, pa onda jedan solo Vasila Hadžimanova, pa kreativni urnebes Gare Tavitjana. Bitno je da je kompozicija kao takva snaga koja pokreće i tijelo i duh. Gostiju ima puno i neću ih baš sve nabrajati, no Garo dolazi na svoj teren, samo on i njegov bubanj preko 'Interlude' daju odličan uvod na trenutke, čini mi se, suviše intimnoj i osjećajnoj 'Personal View'. Garo je možda zaronio preduboko u sebe. Tata je uzeo stvar u svoje ruke na 'Drum Discussion'. Zaključak je da je tata ipak još uvijek glava kuće. Ne mogu, a da ne zamislim Garabeta sa svojim karakterističnim izrazima lica koje pamtim još kad sam bio klinac i divio se njegovim tako uzbudljivim nastupima. Album zatvara 'Corea Movement' s impresivnim vokalnim sposobnostima Eve Nedinkovske.

Garo je mogao ovako dobar album sklopiti i bez velikih imena jer su kompozicije naprosto odlične, a njegova, priznajem, neočekivana izvođačka skromnost, staloženost i očiti talent otvaraju mu pogled na obzore koje samo odabrani istraživati i razumjeti mogu.

Marko Cacanoski
marko.cacanoski@gmail.com
12. studeni 2006

 
 
world wide web:
Paramecium