Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  FRANZ FERDINAND: 'YOU COULD HAVE IT SO MUCH BETTER'
(DOMINO/DANCING BEAR; 2005.)
Bajkovito je nabrajati sva njihova dostignuća i uspjehe u posljednjih 18 mjeseci, a sve je počelo, kako to obično biva, poznanstvom četiri arty tipa. Škote na rubu tridesetih sreća je lani primila pod svoje okrilje i čvrsto ih drži. Supermodeli im padaju u naručja, oni se pošteno zabavljaju, više ne rade kao kuhari iako pišu kulinarsku kolumnu za The Guardian, opasni dizajneri se nude da im kroje odjeću i planetarno su popularni. Kako je cijeli svijet poludio kada je ubijen Franjo Ferdinand, tako je svijet poludio i 90 godina kasnije za bendom koji se nazvao po tom nesretniku. Jedino sada svjetsko ludilo ima pozitivan predznak i svima se pleše.

Milijuni prodanih primjeraka prvog albuma, rasprodane turneje, Mercury i sve ostale nagrade, samo su statistički podaci koji će s vremenom pasti u zaborav pred naletom mlađih, kreativnijih i prgavijih. Ostat će samo u sjećanju onih koji su svjedočili njihovom osvajanju nemjerljivih visina. Postoji u skladu s tim i strah od pada, ali Franz Ferdinand prečvrsto stoje na zemlji da bi se time zamarali. "The only difference is that what might be is NOW", kažu i sami. Kada još dodaju "What's wrong with a little destruction" iz 'The Fallen' može se naslutiti da nisu paničarili oko toga što će se dogoditi nakon drugog albuma. Oni su i dalje momci kakve bi svaka majka željela za zeta i odgovorno tvrdim da ne bi pogriješila. Podatke nije potvrdio Hrvatski zdravstveni zavod niti nezavisni analitičari, ali jasno je da je Franz Ferdinand epidemija poharala i ovaj naš, zaboravljeni dio svijeta. Eliminiramo li one starije od 50 godina, na ljestvici popularnosti među Hrvatima Franz Ferdinand su skoro pa miljenici, no ovaj bend ipak nije izumio muziku i stoga im se ne može baš sve oprostiti.

Pjesme na novom albumu pričaju svakojake priče na već davno poznatim jezicima i u svakoj je očito da se Franz Ferdinand ne boje pokazati što su im u životu znače Pulp, David Bowie, The Beatles, The Smiths, The Clash i tko zna još tko i pritom se besramno zabavljaju. Vedar i sretan vokal Alexa Kapranosa i na ovom albumu rastapa slojevitu buku u plesnu podlogu, a njena energija dovodi do sreće. Formula možda nije do kraja testirana jer u cijeloj ovoj priči ima nekoliko krivih spojeva.

Najavni singl 'Do You Want To' nije davao razloga za zabrinutost jer lijepi se po cijelom tijelu i nemoguće je otarasiti ga se. "When I woke up tonight I said I'm going to make somebody love me", zvuči bolje od dobar dan, a cijela struktura pjesme pokazuje da se afera između energije, opuštenosti, ironije, zarazne, ali kompleksne atmosfere i zabavnosti nastavlja. Kemija ovdje i dalje funkcionira besprijekorno i Franz Ferdinand se pokazuju kao totalni frajeri koje ništa ne može uplašiti. 'The Fallen' je pak logičan nastavak i razvoj. "We've already seen that the fallen are the virtuous among us/Walk among us if you judge us/We're all damned" kažu na kraju pjesme koja je nabijena beatovima, neočekivanim prijelazima i bučnim gitarama te pamtljiva, plesna i energična. Logičan nastavak je i 'This Boy', divan primjer punka na disko način. Pjesma o spektakularnom dečku ili "not a boy but a wealthy bachelor", razara zvučnike i trebala bi biti primjer svima koji se bave kopiranjem zvuka osamdesetih. U ovom ponavljanju gitare zvuče kao da ih je petnaest, a vokal kao da Kapranos urla, a opet je sve fino i detaljno ušminkano.

Kao i svaka fanatična obožavateljica Pulpa i ja vjerujem u nadnaravne moći Jarvisa Cockera. Međutim, ne vjerujem da se pomladio i promijenio ime u Alex Kapranos iako me u to nastoji uvjeriti veći dio ovog albuma, pokreti i izražavanje potonje spomenutog i video spotovi vokalno-instrumentalnog sastava Franz Ferdinand. U mome svijetu nije loše biti ni Pulp tribute bend, ali postaje iritantno kada pjesma samo pojača disko podlogu i zvuči više Pulp od Pulpa kao što je slučaj s 'I am Your Villan'.

'Evil and a Heathen' najpunkerskija je dosad, dok su 'What You Meant' i naslovna gotovo neprimjetne, a Kapranosov "pjevao-sam-s-punim-ustima" vokal gotovo neprepoznatljiv i dosta tanak. 'Outsiders' je pak klasična Franz pjesma bez megahit kapaciteta.

"Why don't you walk away?/No buildings will fall down/No quake will split the ground/The sun won't swallow the sky/Statues will not cry" iz Walk Away', možda nije njihova najromantičnije gesta, ali je prva laganija pjesma na ovom albumu. U njoj se spominju i Hollywood i Kremlj, Radio 4, Staljin, Hitler, Churchill, Mao Tse Tung, tako da je u pitanju pravi party. Akustična i tako poznata, a opet dirljiva i šarmantna. Ljubavnih prekida se hvataju i u 'You're The Reason I'm Leaving' i 'Well That Was Easy' koje su samo bržeg tempa, ali jednako poznatih izvora.

Klavir i The Beatles najmasovnije su oružje za izražavanje emocija. FF upravo te instrumente koriste u najvećoj laganici koju je Kapranos dosad napisao, a koja i u naslovu spominje njegovu djevojku Eleonor, pjevačicu bruklinskog benda Fiery Furnaces. Alex joj govori da obuje svoje čizme i krene i skoči, a on će je dohvatiti kada se bude spuštala. "So Eleanor put those boots back on/Put the boots back on and run/Come on over here", dirljiva je i svaka čast ženi koja tome odolijeva. Za Beatlesima posežu i nekoliko pjesama kasnije jer 'Fade Together' još jedna je pjesma o njegovoj voljenoj. "Once you have loved someone this much you doubt it could fade/ Despite how much you'd like it to/ God how you'd like it to fade/Let's fade together", san je svakog ljudskog bića u razdoblju od kada postane svjestan života, pa sve dok ne posenili i gotovo su me uvjerili da su možda ipak balade forma koja im najbolje leži.

Franzi nikada nisu bili optuživani za originalnost ili eksperimentalnost. Oni su samo znali raznolike standarde uklopiti u uzbudljive i energične pjesme. U svakom slučaju, lijepo je vidjeti da su omiljeni Škoti ostali skromni, ali stvari se nažalost nisu puno razvile. Ovaj album je promišljeniji i detaljniji, ali je i lošiji. Stihovi puni ironije i dalje su odlično rješenje. Ritmovi su moćni i lijepe se za uši, ali ovo je samo ponavljanje prvog albuma samo s dodatnim pojačanjima.

Poznate stvari ljude čine sigurnima i zato popularnost ovog benda nije u opasnosti. Njihov značaj bit će samo još veći i važniji, ali to ne znači da 'You Could Have It So Much Better' nije mogao biti bolji. Sami su krivi što su nas navikli da je svaka njihova pjesma zvučna, bučna i plesna eksplozija, pa tako sada jako fali pamtljiva i moćna pjesma kao što je recimo 'Take Me Out'. Najvažnije je ipak da su art likovi odjednom postali najpoželjniji gosti na zabavama i divno je znati da se sve može i u tridesetima. Sigurno da je moglo bolje, uvijek može bolje, ali što se ostaloga tiče, oni su lucky, lucky, lucky!

Ivana Markov
ivana@monitor.hr
7. listopada 2005.

Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
 
 
world wide web:
Službeni site

'Franz Ferdinand'