Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  FATHER: 'INSPIRITA'
(Dallas; 2005.)
U ovoj našoj muzički nenormalnoj državi Riječani Father bi mogli poslužiti kao primjer normalnog benda što se tiče razvoja, zvuka i statusa. Nije bilo davno kad su se pojavili u jednoj od onih loših TV emisija o glazbi na jednoj od hrvatskih televizija. Tada su imali više kose i svirali su metal. Ubrzanjem prelazimo nekih godinu i nešto i mladi bend ima objavljen svoj prvi album. Normalan album na normalnoj izdavačkoj kući. U međuvremenu su svoj metalski zvuk proširili za nešto grunge primjesa i zabavnih elemenata.

Najbizarnije u ovoj priči je da je ovo prvi hrvatski metal bend koji pjeva na engleskom, a uspio je objaviti album za veliku izdavačku kuću. Poražavajuće je to sramotno za hrvatsku diskografiju, ali prilična čast i veliki zgoditak ovom bendu. Postrani enciklopedijski podaci, jesu li Father ovo zaslužili? Pa, jesu. Album im je iznenađujuće dobro snimljen za hrvatske pojmove, a općenito gledano, sasvim solidno. Svirkom bi isto zaslužili biti u trećoj ligi svjetskih bendova što bi značilo da bi svaki žanrovski fan znao za njih.

Father su vjerojatno imali velike apetite i zbog toga im album djeluje malo nefokusirano. Glavna linija koja se proteže kroz 'Inspirita' je melodični prog metal, s naginjanjem k party metalu, pogotovo u singlu 'Machina'. Monotoniju koja bi se možda javila u ovih malo manje od sat vremena razbijaju prvotno funky elementima od kojih hrvatska glazba nikako ne može pobjeći i s progresivnošću ima malo veze. Drugi dodatak su dionice previše nalik na neke bendove očite američke uzore. Treći je vrlo hrabar potez uvođenja vrlo malo, ali ipak primjetnih narodnjačkih elemenata u vokalima što su i neki naši drugi bendovi radili, s razlikom da Father imaju i dobru staru harmoniku dugmetaru i sitno malo balkan-gitare. Ništa previše da pokvari ukus, ali dovoljno da doda još jednu crticu bendovom identitetu.

Najbolja karakteristika Father je u tome što ih se vrlo lako da slušati. Na 'Inspirita' su većinom solidne pjesme i neke zbilja izuzetne poput 'Sayana' gdje Father ne zvuče kao da su nešto htjeli rekreirati nego su izbacili iz sebe dobru i emotivnu, možda malo staromodnu pjesmu. Druga pjesme za pamćenje je ljubavna i pjevna naslovna stvar, a posljedni vrhunac je zatvarajuća 'Seashore' koja i zvuči kao dobar kraj.

Father su jedan od bendova koji zaslužuje da objavi nekoliko albuma i nekoliko godina se ozbiljno bavi glazbom. Mislim da ne mogu očekivati da će biti jako popularni niti da će izbiti neke velike novce, ali zaslužuju da ih se sluša. Sasvim normalan bend.

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr
5. studeni 2005

 
 
world wide web:
Službeni site