|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
ELVIS COSTELLO: 'MY FLAME BURNS BLUE'
(Deutche grammophon/Universal/Aquarius; 2006.) 
Elvis Costello je jedan od onih tipova koji furaju po svome. Svjesni su talenta koji im je bog podario, ne podliježu trendovima i imaju ne preveć veliku, ali svakako vjernu svitu poklonika. I kad jedan takav autor snimi i objavi za njega nekarakterističnu ploču kakva je 'My Flames Burns Blue' bude se svakojaki osjećaji među istim tim poklonicima. Razloga za paniku nema. Elvis Costello sa kolegama snimio je prije dvije godine na North Sea Jazz Festivalu u Nizozemskoj album formata koji je u današnje vrijeme prava rijetkost i koji će svakako jedan dan postati referentna točka dobrog komada muzike. Ovo je instrumentalno, vokalno i produkcijski besprijekoran nastup u živo. Možda jedan od ponajboljih koje sam do sada slušao. Ima tu i elemenata teatra te pristojne publike koja je maksimalno fokusirana na scenu i izvođače. Costello nije radio nove pjesme za ovaj album, no nekim svojim starijim pjesmama udahnuo je novi život, dao im je novo značenje. Važno je reći da na albumu dominiraju jazz i blues stare škole. 'Hora Decubitis' je pjesma Charlesa Mingusa, dramatičnog ugođaja sa perfektnom instrumentalnom podrškom za koju je Costello napisao tekst. Izvedba je izvanvremenska. Aplauz nakon 'Favorite Hour' govori dovoljno kako se publika osjeća, a 'That's How You Got Killed Before' Davea Bartholomewa dok kažeš "keks" slušatelja šalje u okružje New Orleansa. Costello doživljava svojevrsnu ekstazu pjevajući 'Almost Blue', a tek je na pola puta do kraja koncerta. 'Almost Ideal Eyes' je pjesma koju je ranije napravio i vrlo dobro se osjeća taj novi groove koji sam prethodno spomenuo. I na manje eksponiranoj 'Episode of Blonde s albuma 'When I Was Cruel', Costello je iscijedio esenciju.
Metropole Orkest rasturaju. Pomogli su Costellu zaokružiti njegove ideje u jako primamljivi ovitak koji na sreću ima sadržaj jako dugog roka trajanja.
Marko Cacanoski
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
