Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  DIR EN GREY: 'WITHERING TO DEATH'
(Warcon; 2006.)
Do 'Withering To Death' Dir En Grey su bili tipičan japanski bend koji bi na jednom albumu prokrstario masom žanrova i vratio se na početak. Po publici koja ih je slušala i osnovnom dojmu kojeg ostavljaju njihovu se glazba moglo nazvati psycho-metal. Bila je vrlo napeta, živčana, brza, agresivna, i instrumenti i vokal. 'Withering To Death' je možda njihov najkomercijalniji album. Nije ga toliko naporno slušati jer nema toliko skakanja među žanrovima, a i vokal ima samo dvije varijante - vrišteću i pjevnu. Pjesme su malo usporenije i s puno više ritma, a i promjena je manje pa se na prva slušanja da uhvatiti nit pjesama. Drugim riječima, ovo je puno probavljivije od, recimo, nekih projekata Mikea Pattona, a najneobičnije kod benda sad je to što pjeva na japanskom. A ni to više nije toliko čudno, ako smo mogli slušati Rammstein ili talijanske pjesme Lacuna Coil. Pogotovo nama jer taj japanski jezik ima podosta višesložnih riječi i podjednaki udio samoglasnika i suglasnika kao naš lijepi jezik. Možda je mali misterij u tome zašto je upravo Dir En Grey odabran da ih se probije u SAD-u. No, kad vidimo da oni predstavljaju relativno lako probavljivu varijantu japanskog šaranja žanrovima i živčanosti, onda to i nije toliko čudno. HOOBASTANK: 'EVERY MAN FOR HIMSELF'
(Island/Universal/Aquarius; 2006.)
Hoobastank će biti jedan od onih bendova od kojeg će jedna pjesma biti poznatija od same grupe. Kad su se pojavili bili su simpatičan Incubus rip-off bend, kad im je izašao drugi album onda su bili "oni što sviraju 'The Reason'", sad imaju treći album 'Every Man For Himself' kod kojeg nije nikakvo iznenađenje što su se prilično promijenili. Sad zvuče puno više radio-friendly i mainstream i ciljaju na prostor odraslijih rokera kao što su recimo Live ili Stone Temple Pilots. Ono što se za ovaj album može reći je da nije ni glup ni iritantan i da ni po čemu ne izlazi van nekih granica. Čak i tekstovi su apsolutno tipični - ljubavni i ratni. Ne dave baladama, ne pretjeruju s distorzijama, nemaju čudnih ispada u pravcu žešće glazba ili, nedaobog, crossovera. Ali s druge strane, posve su nedojmljivi. Ovo je album kojeg možeš pustiti cijelog na radiju kroz jedan dan koliko je prihvatljiv širokim masama, ali toliko su neupečatljivi da će rijetko tko shvatiti da se vrti isti bend.

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr
14. lipnja 2006

 
 
world wide web:
Dir En Grey

Hoobastank