Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  DIANA KRALL: 'CHRISTMAS SONGS'
(Verve/Universal/Aquarius; 2005.)
Diana Krall je obradom 'Temptation' Toma Waitsa dokazala da je prava osoba za prerade. S velikim poštovanjem obradila je tu pjesmu učinivši je drugačijom i opravdala diranje u svetinju. S takvim kreditom upustila se u snimanje božićnog albuma s preradama. To baš i nije pravi način da radiš na reputaciji s obzirom da se na božićne pjesme gleda s podsmijehom, a i kratkog su roka trajanja - do prvog Božića - jer mnoge do drugog ne izdrže. Sviranje prerada se pak gleda kao na nedostatak originalnih ideja i popunjavanje izdavačkih kvota. Sklizak je ovo teren za Dianu Krall.

Na 'Christmas Songs' se našlo 12 pjesama (krasne li apostolske simbolike!), sve različitih autora, a jedino je Irving Berlin zastupljen s dvije (ovdje je možda mjesto za uzvik podrške snošljivosti jer se radi o nekršćaninu, ali možda je ipak odgovor u tome što je čovjek radio krasne pop pjesme kad je ovaj koncept tek nastajao). Tu su uobičajene pjesmice 'Jingle Bells', 'Let It Snow', 'Santa Claus Is Coming To Town', 'White Christmas', a našla se i koja slabije poznata. Album je jasno podijeljen u dvije skupine. Jednu čine pjesme na kojima svira Clayton/Hamilton Jazz orkestar, spomenut u podnaslovu albuma. To su ubrzane pjesme poletne atmosfere s masom instrumenata (oko 25 svirača na gudalima, puhalima, udaraljkama itd). To bi, iz perspektive Božića gledano, bile pjesme kad vam gosti dolaze i dok se uz zveketanje posuđa objeduje. Taj dobro raspoloženi dio remeti jedino glas Diane Krall koji je pregrub za tu glazbu dobrog raspoloženja. Drugu skupinu čine sporije pjesme, melankolične, tugaljive i umorne, prikladnije za situ publiku kojoj bi energična glazba na puni trbuh bila gram previše. Nije pravilo da je na takvim pjesmama manje instrumenata, ali manje su istaknuti i dočaravaju sjetnu atmosferu pjesama.

Najidealnije bi bilo da je Krall većinu ovih pjesama odsvirala sama na klaviru i uz svoj glas, odnosno da ih je prilagodila sebi i time više izrazila sebe. Ona je pak prilagodila sebe njima, što ne može puno ponuditi jer su sve te pjesme previše puta svirane, i to najčešće na vrlo sličan način. Istina je da je rastjerala žabokrečinu tih krismas pjesama uvođenjem jazz orkestra, a ove manje bogate pjesme imaju ne tako čestu melankoliju božićnih stvari, ali premalo toga se usudila. Taj dojam pojačava saznanje da te božićne glazbe ima toliko da ti pozli od nje, a sva je iz vrlo ograničenog područja zvukova i raspoloženja. Diana Krall je baš mogla malo prelaziti te granice.

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr
16. prosinac 2005

 
 
world wide web:
Službeni site

'The Girl In The Other Room'