|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
DASHBOARD CONFESSIONAL: 'DUSK AND SUMMER'
(Vargant/Aquarius; 2006.) 
Moj jedini problem s koncepcijom emoa je ta što za žanr koji u imenu ima riječ "emocija" i kojeg navodno stvaraju i slušaju ultrasenzibilni pojedinci, meni ostavlja popriličan dojam izvještačenosti. Dobar primjer za to su Dashboard Confessional, bend singer/songwritera Chrisa Carrabbe koji je zahvaljujući uspjehu prethodnog albuma 'A Mark, A Mission, A Brend, A Scar' iz 2003. ponio laskavu titulu posterboya emo pokreta. Sudeći po 'Dusk And Summer', glavni Carrabbin problem je što se iz petnih žila trudi raditi glazbu idealnu za tinejdžerske serije, dakle, himnički alter/pop rock u kojem se osjećaji izlijevaju iz svake pore. Problem s takvom muzikom je u tome što je ona dobra samo kad je suptilna, a to je rijetko. Carrabba nije nimalo suptilan pa između velikih, gotovo stadionskih refrena, on prosipa stihove o izgubljenim, ali ne i zaboravljenim ljubavima. No on nije arhetipski ljubavni patnik poput recimo Morrisseya, nego se na ovom albumu prije doima poput pozera koji pokušava prodati priču. Začuđujuće, na albumu gostuje Adam Duritz iz Counting Crows za koje bih rekao da im Carrabba dosta duguje. Dapače, sintagma koja mi pada na pamet za opis ovog albuma je "Counting Cure", s tim da su rezultati lošiji od oba benda. Ima ovdje pristojnih pjesama poput 'The Secret`s In The Telling' ili 'So Long So Long' s Duritzovim gostovanjem koja pomalo podsjeća na izvrsnu 'Colorblind' Counting Crows. Neobično je također što je Carrabba ugostio čovjeka čija je boja glasa dosta slična njegovoj. Sve to rezultira pristojnim, ali i pomalo iritantnim albumom koji se trudi biti većim nego što doista jest. Za kraj bih dodao da emo u svojoj konceptualnoj, ako već ne glazbenoj strani nije američka izmišljotina. Mišo Kovač je u bivšoj Jugi prodao preko dvadeset milijuna ploča gotovo isključivo na "patim-dakle-jesam" poetici, a da ne spominjem da Carrabba i cijela emo svita nema stihove poput "i proplakat će nebo" ili "ja dok pjevam suze niz lice same teku" i da nije izgubio sina u ratu i pokušao se ubiti. Pa ti sad vidi tko je više emo.
E moji Amerikanci, morate vi još žganaca jesti da bi dosegli našu patnju.
Karlo Rafaneli
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
