Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  CAIMAN VERDE: 'CUBA LINDA'
(Aquarius, 2005.)
O lavini koju je u Hrvatskoj prouzročila Buena Vista manija krajem devedesetih nije potrebno trošiti previše riječi. Social Club legende u aranžmanu Rya Coodera proputovale su CD plejere svih meridijana svijeta. Njihova pozitivna aura prožela je letargično okruženje kapitalističko-globalističke današnjice makar tračkom nade da za sve postoji rješenje i da nam sutrašnjica uvijek treba predstavljati motiv. Na snagu stupa Cubismo, domaća autorska skupina zaljubljenika u cubanu kojoj nije strana ni vrsna interpretacija kubanskih standarda. Legende Buena Viste su u međuvremenu iskoristile posljednje atome svojih talenata, snimivši pregršt dobrih, što starih, što novih pjesama i od zaborava spašenih emocija, dok je naš Cubismu vjerno pratio trend oslanjajući se na plesniji repertoar, a manje na balade. Iz albuma u album Cubismo se sve više institucionalizirao, tako na pretposljednjem 'Junglesalsa' po informacijama bliskih im suradnika funkcioniraju kao studijski projekt. Dobro prikrivani raskol mogao se osjetiti samo u dubokim porama ispod ispolirane produkcijske glazure.

Gdje je poveznica Cubisma i Caiman Verde (zeleni krokodili) društvanca? Pa dakako u Hrvoju Rupčiću kao "počasnom gostu" na udaraljkama. I kako vjerojatno postoje tisuće bendova na planeti čije oduševljenje kubanskom glazbenom baštinom, kako i više manje nadahnuto poigravanje njome uopće ne sporim, ne vidim razloga da takav profil benda, blago rečeno plagijatorskog objavi CD. Caiman Verde kreacija je čvrsto utemeljena na formama tuđeg folklora i ne nudi nikakvu novotariju, varijaciju ili štogod autentično, svoje, bendovsko.

Naši lokalni Kubanci svojim istoimenim debijem jednostavno ne zakoračuju stepenicu dalje od Cubisma koji je, eto, spektar boja proširio klupskijim soundom, Šabanom Bajramovićem i vrlo dobrim umatanjem božićnih pjesama u taj specifični južno-američki podborni paket. Niti autorski u dvije od 12 pjesama, dok ih obrade prokazuju kao samo solidne interprete tradicionalne kubanske glazbe sa velikom boljkom u jezičnoj barijeri. Zvuk i španjolski izgovor nemaju potrebnu toplinu toliko svojstvenu originalnom izričaju. Krokodili zvuče kao dečki iz kvarta koji nimalo loše ne sviraju kubanske pjesme na klupici ispred zgrade. I da, još su zeleni.

Kada kreativnost glazbenika krene ovakvim čemernim diskursom kojeg potvrđuje neinventivnost, ili, bolje rečeno, nemoć pri adaptaciji nečeg autentičnog, zapisanog u genetskom kodu određenog etosa kao što kubanski folklor teče žilama Kubanaca, ovom tko zna kojem valu svjetski raširene cubane neminovno slijedi kraj.

Višeslav Laboš
labosh@mi2.hr
20. siječnja 2006

 
 
world wide web:
Izdavač