Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  CHRISTINA AGUILERA: 'BACK TO BASICS'
(BMG/Menart; 2006.)
Moj glavni problem s estradnom glazbom nije taj što je često glupa nego zato što je prečesto dosadna. Pravilo je takvo da jedan album obično sadrži dvije do maksimalno tri hitoidne pjesme što vrijedi slušati, a ostatak je uvijek neki dosadni davež. Ne događa se ni tako rijetko da nešto djeluje puno privlačnije prije nego što sam album zasvira. Svježi primjer toga je Jessica Simpson od koje je njen izdavač uspio napraviti koliko-toliko uzbudljivu ženu, ali ima kao proljev dosadan i kenjkav album. U svakom slučaju nije nešto što bi ona kao pojava trebala potpisati. Christina Aguilera ima jedan nepreimpresivan stav, a nije baš ni nešto posebno lijepa. 'Back To Basics' je treći put kako ona sebe želi definirati kao hrabru ženu što izlazi van okvira i pokušava suptilno provocirati, što je samo po sebi čisti konformizam. Kad ona kaže kako želi oživjeti američku glazbu iz razdoblja između dvaju svjetskih ratova ja kažem "je, rajt!". Takav nastup meni ne impresionira zato što ona nije u stanju napraviti tako nešto (ne znam je li uopće itko u stanju; Manson je krenuo manje ambiciozno i uspio malo oživjeti dio duha vremena 1930.-ih u Njemačkoj), a realno nema ni potrebe za tako nečim. Suprotno bahato ambicioznom nastupu, novi album Aguilere je skroz okej (barem do jedne točke). Ona vrsta ugodne, lako slušljive popularne glazbe koja ne dosadi i ne postane naporna prije kraja prvog preslušavanja. I nikako se ne radi o novom gledanju na jazz i blues. Ovo je jedno osvježenje u hip-hop/r'n'b svijetu utoliko što ima neuobičajeno više jazza i bluesa i to je taj iskorak, pogotovo na prvom, dužem disku na kojem kao producent prevladava DJ Premier. To je i bolji dio albuma. Ujednačena kombinacija moderne glazbe s malo arhaičnih zvukova i dobrim glasom bez puno urlikanja. Sasvim pristojan dio albuma. Drugi disk je znatno kraći i producirala ga je fejk rokerica Linda Perry i tu kreću problemi. U ovom dijelu njih su dvije zbilja pokušale oživljavati swing i vratiti nas nekih 70-ak godina u prošlost. Ovdje se dogodio kiks - stereotipno gledanje na tu staru glazbu koje se sastoji od toga da sve pjesme imaju dosta ili previše puhačkih instrumenata i producirane su tako da zvuče staro (čak se čuje i pucketanje ploče!?!), što je nivo na kojem su obično povijesni mjuzikli koji nas žele vratiti u neko vrijeme i preko toga daju neku poruku. Ovdje nekih posebnih tekstova nema, nego samo vremenska varka koja nikamo ne vodi. A i pjesme su dosadne - tipična kombinacija grandioznosti i nepjevnosti kojom autori najčešće žele dokazati svoju talentiranost i nivo. Što je samo po sebi iritantno. Dobra stvar je što je album podijeljen na dva diska s kvalitetama na jednom i bezvezarijama na drugom. Ja odabrao. ,

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr
8. rujna 2006

 
 
world wide web:
Žena

Kristinina zona

Fanovska zona