Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  BRUCE SPRINGSTEEN: 'DEVILS & DUST'
(Columbia/Menart; 2005.)
"Only the lonely
Know the way I feel tonight
Only the lonely
Know this feeling ain't right"
Roy Orbison

Kada je imao 22 godine ušetao je u izdavačku kuću. U ruci je imao samo akustičnu gitaru. Gitara je imala 12 žica i ono što je on odsvirao tog dana za uozbiljene administrativne predstavnike ove izdavačke kuće donijet će mu epitet novog Boba Dylana. Njegovo ime je Bruce Springsteen i sada je u svojim kasnim 50-tima. Razlika s onim vremenom kada su mu zalijepili etiketu novoga Dylana je očigledna. Danas, kada Bob Dylan izađe sa studijskim dugosvirajućim projektom mnogima iz svijeta muzičke kritike padne na pamet da isti porede sa nečim što je uradio Bruce Springsteen. Dakle, student je definitivno, ako ne prestigao, a ono dostigao učitelja. Najnovije muzičko ostvarenje ponosnog pjesnika i vagabunde iz Freehold Borough u New Jerseyu zove se 'Devils and Dust'. Dokaz je to, barem u mojoj bilježnici, da je Bruce Springsteen trenutno najkvalitetniji lučonoša nečega što bi se moglo nazvati klasičnim američkim zvukom.

Bruce ovim albumom nastavlja tradiciju objavljivanja akustičarskih albuma i svaki od ovih albuma mogao bi se tretirati kao knjiga između čijih korica je smješteno dosta životnih priča o običnim smrtnicima koji su tu oko nas, ali mi ih ili ne vidimo ili ne želimo da prihvatimo realnost njihovog bola, osmijeha, čežnje, straha. Kao što rekoh, uradio je to Bruce i prije na 'Nebraski' u 80-tim (album koji sam po prvi puta slušao na mome Toska gramofonu dok je Elvis J Kurtović ispijajući drugu litru Šarenca samo ponavljao "Uh , moćan je ovo album"), na 'The Ghost of Tom Joad' u 90-tim i sada to ponovno čini na 'Devils & Dust'.

Interesantno je da je Bruce Springsteen većinu pjesama sa 'Devils & Dust' završio još 1997., ali priča kaže da ih je gurnuo u svoju vreću kreativnosti zbog tadašnjih priprema oko ujedinjena E Street Band što je uostalom i rezultiralo fantastičnim albumom 'The Rising' iz 2002. Dakle, pjesme su skoro nakon 8 godina našle svoje mjesto na ovom neuobičajenom CD-u koji je zapravo kombinacija zvučnog i video zapisa tako da će mnogi od vas s DVD plejerom imati to zadovoljstvo da odgledaju i video zapis koji Springsteena stavlja u stolicu kako pjesnika tako i pripovjedača. Ovo je definitivno spiritualan album, ali ne u onom primitivnom smislu gdje je "moj bog samo pravi bog, a tvoj bog je nitko i nista". Springsteenova spiritualnost nema nikakve veze s tom šupljom pričom "white trash" Amerike.

Album 'Devils & Dust' otvara istoimena pjesma u kojoj Bruce pjeva: "We've got God on our side/We're just trying to survive/What if what you do to survive/Kills the things you love/Fear's a powerful thing/It'll turn your heart black you can trust/It'll take your God filled soul/Fill it with devils and dust". Ovim riječima se Springsteen obraća svima onima čiji su životi religiozno i spiritualno oubličeni u beskrajnu igru straha, vjere i ispravnosti. Ova pjesma je nastala u vrijeme kada je Amerika ušla sa obje noge u irački rat. Bruce Springsteen niti jednog trenutka nije krio svoje anti-ratne osjećaje glede ovoga poteza Nuklearnog Klempe Iz Bijele Kuće. Politička Amerika je na zadnjim izborima, na žalost, pokazala da kada igraš na kartu straha i religije, samo je spiritualnost ta koja gubi. Neiskrenost je bijedan izgovor za strah i dvoličnost i tako nečega zasigurno nema mjesta u Springsteenovoj viziji Amerike. Amerike kakva bi trebala da bude. Otvorena i neuplašena.

Bruce je još kao dječarac bio veliki sanjar. Kao devetogodišnjak je dobivao klempe po ušima od svojih vršnjaka koji su fizički (ali ne i intelektualno) mnogo razvijeniji od neuhranjenog dječarca Springsteena. Tada je i po prvi puta vidio na TV ekranu Elvisa i odmah je poželio da bude netko kao Elvis. Kako je vrijeme odmicalo te kako je dječarac Bruce postajao mladić i naposlijetku odrasli čovjek, izgubio je želju da ostvari taj san, da bude kao Elvis. Mnogo godina kasnije kada su ga novinari upitali zašto je promijenio svoj san da postane Elvis, Springsteen je samo odgovorio pitanjem: "Kako je moguće da je netko tko je imao toliko toga u svome životu završi na tako loš način?", a onda, ne čekajući odgovor od novinarskog kora, nastavio: "Snovi ne znače ništa ukoliko nisi dovoljno jak da se boriš za njih, da ih napraviš stvarnošću. Da bi to učinio potrebno je da sebe u potpunosti kontroliraš", završio je Springsteen svoju priču o snovima.

Ovo je upravo muzički album u kome se mogu naći razglednice iz srca Amerike. Svaku od tih razglednica Springsteen potpisuje u maniri čovjeka koji još uvijek sanja i koji je u stanju da svoje snove pretvori u javu. Springsteen niti jednog trenutka ne biva politički korektan, ali u isto vrijeme znalački koristi samokontroliranu ljutnju (u pjesmi 'Long Time Comin'' po prvi puta na jednom od svojih albuma koristi riječ "fuck") i na vrlo suptilan način "zavlači" ga onom krezubom dijelu Amerike u kome još uvijek postoje ljudi koji vjeruju da će njihova bolesna duša biti izliječena ukoliko ih prvog kišnog dana u prvom tjednu, trećeg mjeseca ugrize zmija otrovnica. 'Reno' je zasigurno najprovokativnija pjesma sa 'Devils & Dust'. Govori o čovjeku koji odlučuje posjetiti prostitutku te s njom imati analni seks. Bit će interesantno vidjeti na kakav će odjek ova pjesma naići među žiteljima recimo "biblijski korektnih" Alabame, Texasa i slicnih "crvenih država" u SAD.

Springsteen je bio i ostao neka vrsta glačala koje izglača do perfekcije američku zastavu . On obično to čini iz sredine i ide ka rubovima. Američki jugozapad je uvijek zauzimao značajno mjesto u poetici koju nam nudi Springsteen. Obične životne priče običnih smrtnika su jako interesantne priče za Springsteena. To je ono gdje je on najjači. Zato ne bi trebalo čuditi ako vam se učini da na 'Devils & Dust' duh već odavno upokojenog Woody Guthrieja pomaže Bruceovim glasnicama da otpjevaju stih istine o životu Amerike koja je daleko od LA-a, New York Cityja, Bostona. Ono u čemu je Woody bio itekako dobar je to da je znao poput kakvog kemičara izmiješati osobne i političke teme koje život znače. Springsteen u pjesmi 'Matamoros Banks' čini upravo to. Pjesma je zapravo molitva za ilegalnog emigranta kome nije pošlo za rukom da prijeđe Rio Grande.

Cijeli album je za Springsteena neka vrsta intimnog vozila koje će ga po potrebi prebaciti od jedne do druge pjesme. No, niti jednog trenutka nemojte pomisliti da je ovo tematski album, te da su pjesme na njemu s razlogom stavljene u slijed: prva, druga, treća, itd. Nema tu apsolutno nikakve povezanosti među pjesmama. Nema je niti je za ovaj album treba biti. Suvišno bi to bilo jer svaka od ovih pjesama (a ima ih 12) ima svoja vrata za tematiku prostora za koja nam Bruce posve nesebično daje ključeve, tako da sa slušanjem svake od ovih pjesama možemo otključati i zaključati ta vrata. Dakle, pred vama nema nikakve dileme. Ovo je album koji zaslužuje da bude kupljen. Ne piratski presnimljen nego upravo kao što sam i rekao, trebate potrošiti novce da bi doista uživali u ovom DualDiscu koji će vam ponuditi nezaboravno putovanje, kako audio tako i video po Americi koju nećete naći u Disneylandu. Kada odete na Jadran nastojte da pod zvjezdanim nebom ispijete nekoliko litara crvenog vina dok vam sa CD plejera bude svirao 'Devils & Dust'. Nema razloga da vas bude strah da sanjate jer stvarnost je posve dovoljno strašna da ponekad san ostaje jedini izlaz. Budućnost pripada onima koji vjeruju u svoje snove. Na zdravlje Bruce!

Zoran Mišetić
zorandiana@msn.com
4. lipnja 2005.

Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
 
 
world wide web:
Službeni site

Glory Days

Glazba je zauvijek

Bossov site

Što ljudi kažu

Zašto još uvijek volim BS?