Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  BEIRUT: 'GULAG ORKESTAR'
(Ba Da Bing; 2006.)
Tko ne voli romsku, latino glazbu i Afrikance, a želi slušati narodnu muziku slobodno može posegnuti za Beirut. Svijet kojeg oni predstavljaju na 'Gulag Orkestar' podsjeća na karavane konjskih zaprega, blato srednje i istočne Europe, vječnu nadu utopljenu u tuzi, i onu vrstu traženja gdje je cilj samo traženje. Zvuk Beirut je kao da neki američki folk majstor disciplinira i uspori romski bend.

U zamišljenom svijetu ovaj album bio bi snimljen od putujućih glazbenika iz Rusije, Rumunjske i Njemačke, na intelektualnom nivou podupirala bi ih nikad-do-kraja-ukorijenjena kultura Židova slavenskog dijela Europe, a od instrumenata bi potrošili jedno polovinu cijelog orkestra i sve što su Romi ikad posjedovali. Deziluzionirajuća istina je da iza albuma stoji 19-godišnji Amerikanac Zach Gordon kojem je puno pomogao Jeremy Barnes iz Neutral Milk Hotel. Što je ovdje izuzetno bitno, ne zato što bih inače rekao da je album radio netko drugi (što i bih), nego zato što je riječ o najobičnijih Amerima, što cijelu priču o tome kako preko Velike bare uopće ne razumiju ostatak svijeta baca duboko u ponor ignorantnosti. Ovi momci ovdje imaju najbolji europski narodni album otkako postoje bič i kandžija.

Osim naziva benda, i naslovi pjesama sadrže niz geografskih referenca, ali na malom potezu od Berlina preko Poljske do Slovačke poput Prenzlauerberg, Brandenburg, Mount Wroclai i Bratislava što su sve naslovi pjesama. Ja ne znam koliko je Zach veliki čovjek, ali bogme sudeći po Beirut ima veliku dušu. I to slavensko-romsku. Ove pjesme odaju dojam čovjeka koji ima najveće osjećaje s ove strane Libanona i tako ispunjen nije mogao drugačije nego snimiti niz od 11 (minus jedna) grandioznih, privlačnih i hipnotično pjevnih pjesama. Pogotovo što se prve polovine tiče dok se drži narodnjačkog štiha, dok je u drugoj polovini otišao malo šire, ali i u manje definiranu glazbu. S druge strane, ovo je dosta iscrpljujuća i mračna glazba i nekako je se ne zaželim ujutro, nego mi najbolje odgovara kad sam veseo ili razočaran (iza podne).

Svi Ameri pišu o ovome kao glazbi na koju je utjecao balkanski folk što nije ni blizu istini; ako se radi o utjecajima iz slavenskih država, oni nikako nisu južnoslavenski, nego ex-SSSR-ovski ili zapadnoslavenski, odnosno s područja gdje ima manje brda i vrućine. Druga zabluda je da je ovo rock glazba (osim u jednom času kad skroz nepotrebno skrenu u ubezvezljene Magnetic Fields) jer se ovdje radi o modernoj narodnoj glazbi za ljude što ne vole ekstravagancije narodnjaka.

Ovo je glazba za vjenčanja i sprovode.

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr
1. kolovoza 2006

 
 
world wide web:
Bend

Na MySpaceu

Izdavač