Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  BECK: 'GUERO'
(Interscope/Aquarius; 2005.)
Prije no što se ljudi oduševe još jednim Beckovim albumom bitno je obratiti pažnju na naslovnicu i knjižicu albuma. Izradio ju je Marcel Dzama, čovjek koji je jedan od nekoliko crtača i dizajnera čije ime, uslijed čestog ponavljanja, neki obični ljudi znaju. Radi za cool literarni časopis McSweeney's, ima bezbroj izložaba i tema je članaka u Time Outu NY, NY Timesu, New Yorkeru i tak tim nekim časopisima koji nisu ipak svi iz New Yorka. Osim samog kavera, na kojem neki ljudi sjede na glavama drugih ljudi, u knjižici se nalaze crteži obiteljskih fotografija s uniformiranim članovima obitelji, kinezi na biciklima, ljudi koji sjede na bundevama, glodavci koji umjesto zmajeva u zrak puštaju ljude na špagi, Dzamina minijaturna verzija Munchova 'Krika' i još puno crtkarija negdje između 'Alice u zemlji čudesa' i 'Ghost Worlda' u koje možeš gledati dok slušaš album. Govorim to da bi se ipak potrudili isprintati kaver za svoj sprženi CD.

Dzamin crtež samo je linija koja omeđuje bijeli oblik na bijelom papiru, dok je Beckova muzika ipak puno više intervencionistička. On uzima što god hoće - pop, rock, folk, country, funk, indie, jazz, blues hip-hop, igra se, spaja nespojivo, i nikome ništa ne duguje. Tako već deset albuma koji su kolaž i rezime sveg onog što se Becku sviđa i događa.

Nakon prve dvije pjesme na albumu, 'E-Pro' i 'Que Onda Guero' čovjek pomisli «'Odelay'», čuje i treću 'Girl' i počne razmišljati o utjecaju video igrica na suvremenu glazbu. Onda dolazi 'Missing' koja je dokaz da natrag nema, da se divni i tužni 'Sea Change' dogodio. "I'm walking along with my boots full of rocks/I can't believe these tears were mine/I'll give them to you to put away in a box", kaže Beck. 'Hell Yes' je opet 'Odelay' i pjesma pruža vizije Becka koji izvodi svoj prilagođeni moonwalk. Beck je okrutno optuživan za nekarizmatičnost na što je odgovarao da je to, nekako, i poanta. On je reciklator, dobro vraća u uporabu i prerađuje, loše ostavlja da nestane. U tome svemu izrazi i sebe. Takav repertoar se može pokazati dosta teškim za izvođenje na koncertima, pogotovo ako još uporno želiš izvesti nekoliko tuđih hitova poput 'Hot in Herre' i 'Crazy In Love'. Sve bude pomalo kaotično, ali na Beckov koncert se ide odati poštovanje, a ne biti pijan i lud. Mislim, oboje bi bilo najbolje.

'Scarecrow' je deveta pjesma i spada u red zakon Beckovih pjesama koje te tjeraju na nekoordinirane pokrete iz Levis twist reklama i apsolutno mi je najdraža sve do 'Farewell Ride'. Za 'Farewell Ride' bi Johnny Cash napustio zagrobni život u raju sa svojom idealnom partnericom i još jednom bi obijao pragove trošnih kazališta i country birtija obučen u crno. Teška gitara, fake mamuze, smrt i usna harmonika sastojci su te divne pjesme. Sve završava veseljački s 'Emergency Exit'.

Beck je završio album, pogasio svjetla u studiju i otišao doma ženi i djetetu. Malo se odmorio, pa turneja, pa opet studio i tako iz dana u dan. Sve je to ipak posao, samo je njegov ljepši od gotovo svih drugih i on je u njemu bolji od velike većine nas.

Zrinka Horvat
zrinka.horvat@ina.hr
2. travnja 2005.

Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
 
 
world wide web:
Službeni site

'Sea Change'