Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  ARCTIC MONKEYS: 'WHATEVER PEOPLE SAY I AM, THAT'S WHAT I'M NOT'
(Domino/Dancing Bear; 2006.)
Pokušavam se sjetiti što su točno Oasis značili mojoj generaciji. Vjerojatno ništa. Definitivno ništa. Bili smo premladi i prezatvoreni i muzika nam tada nije gotovo ništa značila. Moja generacija nije imala taj generacijski bend, bend koji se pojavio taman kad smo ušli u pubertet i viknuo sve ono što smo željeli viknuti nekome u facu. Nismo imali Nirvanu, nismo imali Oasis, nismo imali čak ni jebene Guns N' Roses! U nedostatku vlastitog posezali smo za tuđim, pa smo pjevali 'Creep' skvičućim glasovima koji nikad nisu zvučali onako povrijeđeno i sjebano kao Thomov, iako smo se osjećali možda i sjebanije i povrijeđenije od njega. Vješali smo Cobainove postere iznad kreveta, kupovali majice Che Guevare i preko njih ispisivali Rage Against The Machine, a neki od nas su pustili dugu kosu i istetovirali si pištolje i ruže na desnoj nadlaktici. Neka smo, bili smo jako mladi i jako glupi, a pubertet i jest vrijeme da se bude jako mlad i jako glup. Nažalost, samo smo ponavljali tuđu mladost. Bili smo kradljivci.

Arctic Monkeys su jedan od takvih bendova. Oni su generacijski bend. Mogu vam biti simpatični, mogu vam biti fora, no ukoliko imate više od 18 teško ćete ih ubrati do kraja. No, dečki imaju sve da postanu uspješni - glupo ime, još gluplji naslov ploče (iako nije ni blizu stupidnosti 'Don't Believe The Truth'), imaju domišljate tekstove ukorijenjene u srednjoškolsku poetiku, i sve to odsvirano zvukovima iz nečije tuđe mladosti. I oni su, baš kao i moja generacija, kradljivci.

Istina je, Arctic Monkeys zvuče kao tisuće bendova prije njih - čvrsto, plesno, prljavo, melodramatično i tako jebeno britanski! Kao da ste stavili Blur, Franz Ferdinand, Oasis i The Strokes u mikser i pritisli dugme. Rezultat je glatka, gusta, osvježavajuća smjesa prepoznatljivog okusa koja ne ostavlja mjesta iznenađenju. Arctic Monkeys su sve ono što se od njih očekuje. No, kad ste klinac i imate 14 godina i ovo vam je prva ploča koju ste kupili nema sumnje da ćete je slušati dok vam mama ne podvikne da stišate tu prokletu buku.

Dečki imaju sasvim dovoljno dobrih pjesama na albumu da postanu simboli nekog novog britanskog vala.Spomenut ću samo 'Riot Van', melankoličnu pjesmu koja oživljuje tople ljetne noći u kakvom engleskom predgrađu gdje nemate ništa pametnije za raditi osim visiti ispred škole s ekipom, pušiti travu i bježati pred policijom čisto za zabavu. Dok je slušate gotovo možete vidjeti zvijezde, osjetiti povjetarac na koži i čuti prigušen smijeh ljudi za koje znate da su najbolji prijatelji. Druge neću spominjati, ne želim jer ih ne shvaćam, kao što ne shvaćam ni čitav ovaj album, njegovu prenapuhanost i razvikanost. Pokušao sam, no ne ide. Ne vidim ništa zanimljivo u glazbi koja ponavlja iste stvari o kojima su pjevali dečki i cure prije deset godina, i to na isti način. No ima nešto u njima, nešto što se krije duboko ispod površine i zbog čega mi je drago da su novinari NME-ja navukli klince baš na ovo, a ne na neko drugo sranje. Mislim da je to duša, no nisam siguran.

Hrvoje Frančeski
acumulator1984@hotmail.com
4. veljače 2006

 
 
world wide web:
Bend

Izdavač

Rekorderi

Remiksirajte ih