Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  THE ROOTS: 'GAME THEORY'
(Def Jam/Aquarius; 2006.)
'Game Theory' je jedan od onih albuma koji se sve rjeđe snimaju. U pitanju je mračni, crnački urbani album koji je u potpunosti odraz svog vremena, kao što su to u prošlosti bili 'Maggot Brain' Funkadelic, 'There`s A Riot Going On' Sly & the Family Stone ili 'It Takes Nation of Millions To Hold Us Back' Public Enemy.

Dok je većina mainstream hip-hopera okrenuta isključivo slavi i zaradi, malo je ljudi koji su svjesni i pokazuju poštovanje prema kulturi iz koje su proistekli. The Roots su godinama egzistirali kao anomalija na granici između mainstreama i undergrounda, no ovo je njihov najkoherentniji i najubojitiji album koji dokazuje da, unatoč tome što prečesto tako izgleda, hip-hop nije postao skupa MTV-jeva igračka. Njihov prošli album 'Tipping Point' bio je neuspješan dokaz toga da su postali mainstream materijal, no 'Game Theory' ne može biti dalje od tog mainstreama. Album je u velikoj mjeri okupan depresijom, melankolijom i nostalgijom, a gotovo svaka njegova minuta kao da vrišti "svijet je u kurcu, ali nemoj se predat". Tekstovi na ovom albumu mahom govore o svijetu koji je ostao nakon onoga što je trebalo predstavljati izlazak jedne kulture iz geta, a glazba koja je kao i inače spoj organskog i anorganskog nikad nije bila fokusiranija. The Roots su hip-hop bend, no u sebi sadrže sintezu funka, jazza, soula, rocka i elektronike. Uostalom hip-hop bi u teoriji i trebao biti žanr koji kupi pomalo od svuda. The Roots nikad, unatoč svom mraku baš kao i bendovi navedeni na početku, ne zaboravljaju na ritam, a sjajni ?uestloveovi bubnjevi srce su ovog albuma. Srce koje neprekidno pulsira i pogoni ostatak zvučne slike da se pretoči u jednu neodvojivu cjelinu. Također 'Game Theory' je album koji ima najrjeđu vrlinu hip-hop albuma - koherentan je i koncizan. S iznimkom završnog jama 'Can`t Stop This' posvećenog prerano preminulom producentu J Dilli, ovaj album nema rastegnutih dijelova, sve stvari su pomno razrađene, ali zadržane konciznima, a isto tako gotovo neprimjetno klize iz jedne u drugu bez obzira radi li se o bijesnim komadima urbane paranoje poput 'False Media' i 'In The Music', sporim i melankoličnim stvarima poput 'Clock With No Hands' i 'Atonoment' koju nosi sjajno iskorišteni sempl 'You And Whose Army' Radiohead ili nostalgičnim i pomalo himničkim stvarima poput 'Here I Come' i 'Long Time'.

Ovaj album je dokaz Nevjernim Tomama da nije cijeli hip-hop igralište 50 Centa i njegove zabavnjačke svite, čak i unutar granica mainstreama omeđenog teritorijem major labelova.

Karlo Rafaneli
karlo@monitor.hr
12. studeni 2006

 
 
world wide web:
Bend

'Tipping Point'

'Phrenology'