|
|
|
« na početak « povratak
Glazba
Monitor
e-mail
|
|||||||||
|
THE MARS VOLTA: 'AMPUTECHTURE'
(Universal/Aquarius, 2006.) 
The Mars Volta su kroz nešto više od tri godine od benda koji je spajao punkerski pristup hardcorea s prog utjecajima postali pravo prog-rock čudovište. Velike dvorane i stadioni, polumilijunske naklade prvih dvaju albuma, turneje s Red Hot Chili Peppers i System Of A Down, dvadesetominutne konceptualne kompozicije i najviše od svega neopravdano velike ambicije postale su trajno obilježje ovog benda. Lideri Omar Rodrigez Lopez i Cedric Blixer Zavala uživaju podršku publike i kritike možda ponajviše zbog njihovog starog benda At The Drive-In, no njihov treći MV album još je dublji korak u prog rock eksces. Prošlogodišnji 'Frances The Mute' imao je sjajne dijelove zakopane u hrpi nebuloza. 'Amputechture' ima još manje takvih dijelova, ali ipak i jednu doista zanimljivu pjesmu 'Meccamputechture'. Na velikom dijelu ovog albuma Omar gitarom, Cedric svojim sve teže podnošljivim falsetom i ostatak benda, kojemu pretjerivanje također nije strano, isporučuju gotovo neprobavljive komade prog rocka. 'Vicarious Atonament' je sedmominutna balada u kojoj se ne događa niša osim Cedricova zapomaganja i Omarovih "želim biti Carlos Santana" solaža. Istina, Omar još uvijek ima eksplozivan gitarski rukopis, no nekadašnju energičnost na tragu Johna Macloughlina iz 'Birds Of Fire' faze Mahavishnu Orchestra sve češće zamjenjuje isprazna plingava masturbacija kasnijeg Santane. 'Tretragrammaton' je zapravo disco-pop refren zarobljen u šesnaest minuta gitarsko-aranžerskih nebuloza i navodi me na pomisao, baš kao i zbunjujući početak spomenute Meccamputecture, da će Mars Volta završiti kao Yes ili Genesis. Dakle, možda već na slijedećem albumu možemo očekivati njihov 'Owner Of A Lonely Heart' ili 'Land Of Confusion'.
Cijeli 76-minutni album i njegovih osam pjesama je iznimno teško poslušati u cjelini, a gomila gitarskih, saksofonskih, perkusionstičkih sola i vokalnih egzibicija čine ga slično kao i u slučaju 'Frances The Mute' ne zahtjevnim nego napornim slušanjem koje zapravo ne vodi nikamo. Čini se da je za kvalitetu 'De-Loused In The Comatorium' zaslužan Rick Rubin koji je znao kako disciplinirati bend, a da mu ostavi dovoljno slobode. Sad kad produkcija već drugi put leži u Omarovim rukama tako nešto nije moguće. Ipak zbog nevjerojatno pamtljivog stiha iz Meccamputechture "Please dismantle all these phantom limbs/It's the evidence of humans as ornaments" ja sam i dalje fan, no ne događa se svaki dan da dva od tri albuma nekog benda čiji si fan smatraš smećem.
Karlo Rafaneli
|
|
||||||||
 |
|
|
|
|
