Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  OUTKAST: 'IDLEWILD'
(RCA/Menart; 2006.)
U nekom idealnom svijetu svaki bi album trebao biti vjeran odraz svog vremena i rezultat razvoja svojih autora, ali to često nije tako. 'Idlewild' je jedan tipičan album koji nije prirodno izrastao nego je trebalo puno muke da nastane, a i sad kad ga imamo nedostaje mu neka jedinstvena ideja. Andre i Big Boi imaju očitih problema u surađivanju jedan s drugim jer žele različite stvari i do ovog albuma nisu došli prirodnim razvojem od prethodnog nego su kao album odlučili prodavati soundtrack koji to navodno nije. Da ne spominjem koliko su ga puta odgađali i najavljivali kako će izdati i soundtrack i album. S jedne strane 'Idelwild' zbilja nije soundtrack jer ima nešto malo isječaka iz filma i nema instrumentala, a pjesme su relativno ujednačenog trajanja. Ali, s druge strane, zvukom je toliko kaotičan da mu nedostaje neka nit koja bi ovih blizu punih 80 minuta dala neki širi smisao. A i na nivou pojedinačnih pjesama stvar ne funkcionira fenomenalno jer se nađe previše neupečatljivijih osrednjih pjesama koje uopće ne bi nedostajale da ih nema ovdje.

Najvećim dijelom je album podijeljen između Big Boija i Andrea, nema tu nekog velikog ujedinjenja; obojica i dalje tjeraju po svom. Zanimljivosti albuma leže u Andreovim klavirskim pjesmama koje su tek malo hip-hoperske. Na mjestima gdje je album hip-hoperski zazvuči kao lošija verzija ranijih Outkast. Ondje gdje se Andre raspištolji za klavirom i pjeva, album zvuči kao nešto što nisam čuo i tu iskaču pjesme poput apsolutnog vrhunca albuma 'Hollywood Divorce', 'PJ & Rooster', 'When I Look In Your Eyes', ali, ipak, iskazao se i Big Boi s 'Call The Law', 'Morris Brown', 'In Your Dreams' i 'Buggface'. Big Boi i dalje ima impresivan flow, ali generalno odaje dojam kao da se na ovom albumu ne osjeća kao u svojoj koži i potpisuje najdosadnije pjesme s albuma. Zapravo, šarenilo i monotonija ovdje najviše odmažu jedno drugom jer djeluju kao lakmus papir koji pokazuje sve loše strane ovog drugog.

Nakon ovog albuma vidim kako će Big Boi nastaviti raditi manje više standardan hip-hop i vjerojatno će biti okej u tom. Andrea ne vidim kao nekog tko će biti dijelom hip-hop scene, ako uopće ostane u glazbi, vidim ga u soulu i bluesu, osim ako posve ne skrene u nešto osamnaesto. Ovaj album još jednom dokazuje kako ovo njegovo populističko eksperimentiranje može upaliti jer čovjek zna složiti dopadljivu pjesmu, a s druge strane upušta se u stvari koje nitko od njega ne bi htio. Upravo to iznenađivanje je prva kvaliteta ovog albuma, iako se upitam o smislu svega kad pored tih čujem prilično obične i prilično nepotrebne stvari.

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr
12. studeni 2006

 
 
world wide web:
Outkast

'Speakerboxxx'/'The Love Below'

'Stankonia'