Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  DJ SHADOW: 'THE OUTSIDER'
(Universal/Aquarius; 2006.)
Mislim da Josh Davis, a.k.a. DJ Shadow itekako zna što je to teret epohalnog albuma. Njegov debi 'Endtroducing…' je od pojavljivanja prije deset godina gotovo univerzalno prihvaćen kao remek-djelo. U pitanju je album koji je nakon eksplozije sempliranja krajem osamdesetih u potpunosti pokazao do kojih se sve vrhunaca može stići gotovo isključivo putem semplova kao i to da se inovativna glazba može raditi koristeći tuđu kao sirovinu odnosno kao instrument kojeg se slobodno koristi i prekraja, a ne kao tek puko plagiranje i korištenje već gotovih dijelova. Kao i svako inovativno djelo i ono je izazvalo more imitatora, a DJ Shadow se iznimno detaljnim i sporim tempom rada polako ogradio od trip-hop, abstract hip-hop i downtepmo scena koje su u međuvremenu doživjele svoje uspone i padove. Ako je 'Private Press' iz 2002. imao direktne veze s prvijencem onda je to ponajprije iz tog razloga što je i to bilo većinom instrumentalno djelo. Ako izuzmemo gostujuće produkcije i side projekte od kojih je najvažniji prvi UNKLE album u suradnji s Jamesom Lavellom, ovo je prvi put da Shadow dominantno koristi vokale. Da se drži isključivo standardnog hip-hopa, koji zauzima prvu trećinu 'The Outsider' pomeo bi vrlo brzo i vrlo lako većinu mainstream producenata, međutim on je čovjek eklektičnog ukusa i iznimno širokog gledanja na glazbu i to ovaj album i u dobrom i lošem smislu savršeno odražava.

Prvi singl '3 Freaks' s gostovanjem Keek Da Sneaka i Turf Talka odličan je komad komercijalnog, ali i inovativnog hip hopa i predstavlja modernu iznimno energičnu i digitaliziranu produkciju i održava njegovu fascinaciju još jednim podžanrom koji se zove hyphy. Međutim nakon tih nekoliko stvari slijedi nagli izlet u pseudo-blues teritorij koji kulminira izvrsnom sedmominutnom 'Backstage Girl' koja zvuči kao neki suludi remix Led Zeppelin, a taj dojam pojačava i gostovanje Phonete Colmana koji priča o grupijima. Taj hyphy smjer se još više osjeća u psihodeličnoj 'The Tiger' s gostovanjem britanskog benda Kasabian i folk baladi 'What I Have Done' s gostovanjem Cristine Carter. Nakon toga slijedi najproblematičniji dio albuma. Ne znam gdje je Shadow iskopao Chrisa Jamesa, ali njegovo imitiranje Bona na inače izvrsnoj 'Erase You' koja možda jedina ima njegov stari zaštitni znak - komplicirani i organski breakbeat - i još u većoj mjeri imitiranje Chrisa Martina iz Coldplay na simpatičnoj baladi 'You Made It' potapa jako dobre instrumentale. Ma ako su on i Lavelle 1998. mogli okupiti kremu tadašnje scene za 'Psyence Fiction' nije moguće da on to ne može i danas. Na kraju je taj album najbolje referenca za 'The Outsider'. Nisu u pitanju loše stvari nego se potpuna nekoherentnost cjeline i povremena nepromišljenost jako loše održavaju na ukupni dojam. Upravo su suprotnosti tih karakteristika zapravo više nego stil sam odredili 'Endtroducing' kao fantastičan album. DJ Shadow i dalje radi dobru glazbu ali kao i mnogi koji svoj vrhunac postignu prerano, svaki njegov naredni rad obilježen je njegovom vlastitim sjenom.

Karlo Rafaneli
karlo@monitor.hr
12. studeni 2006

 
 
world wide web:
Sjena

'The Private Press'