Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  MY CHEMICAL ROMANCE: 'THREE CHEERS FOR SWEET REVENGE'
(Reprise/Warner/Dancing Bear; 2004.)
Ah, ta vječna borba između albuma koji sjedaju na prvu i onih koju lagano rastu u slušatelju, te u najvećem broju slučajeva i ostaju s njim kao kultni zauvijek. Ovu grupu onih koji okupiraju uho na prvu treba podijeliti na one koji ubrzo i ishlape iz ušiju i mozga, te one koji ipak pronalaze svoje mjesto na jedno duže vrijeme. Koliko će dugo sa mnom ostati 'Three Cheers For Sweet Revenge' doista ne znam, no znam da sam s prvim refrenom prve stvari 'Helena' totalno poludio, te posljednja 4 dana slušam samo to. I album i tu pjesmu. Pjesma se do sada po slobodnoj procjeni odvrtila cca 150 puta, cijeli album nekim 30-ak. Istina će vjerojatno pokazati neku sredinu, albumu ću se vraćati i dalje povremeno, no ni s približnim veseljem kao u ovim početnim danima. Slična sam iskustva imao i s 'White Pony' Deftones, ili drugim studijskim zapisom Mudvayne. Oba su u početku bila nešto najveće na svijetu, no s vremenom je entuzijazam opadao. I danas su to velike ploče uhu mom, no ipak nevoljko priznajem da sam očekivao da ću ih češće slušati u godinama nakon njihova objavljivanja. No i nisam baš. 'Three Cheers For Sweet Revenge' ipak je dosta slabiji album od spomenuta dva, no kako sam stariji početno oduševljenje tih predivnim komadićima teenage glazbe kod mene je sve veće i teže ga kontroliram. Pa tako uz 'Helenu' ja sam skroz negdje drugdje, vozim kul low rider bicikl, živim u Kaliforniji, idem u srednju, imam loše ocjene, eyeliner je na očima, tuku me sporty seljačine u školi, ma, znate više klasičan Beverly Hill kliše... Meni to super. Ništa manje veselo nije ni uz 'I'm Not Okay (I Promise)', 'To The End' ili 'The Ghost Of You'. A kad se tu pridodaju i precool naslovi pjesama poput 'You Know What They Do To Guys Like Us In Prison' ili 'I Never Told You What I Do For a Living', osmijeh teško da želi dolje s lica.

My Chemical Romance sviraju taj toliko pomodni emo-core, no rade to nekako s više srca, šarma i uvjerljivije od većine žanrovske konkurencije. Uspjeli su na novom albumu konačno i oprati taj Thursday wannabe epitet s imena, iako se utjecaj starijih sugrađana još može čuti u njihovom zvuku. Kao što ih se još uvijek može preporučiti onima koji vole recimo The Used, AFI ili Thrice. Od nekih vanžanrovskih elemenata, čuje se da su im The Cure dragi, a čini se da gitaristi štuju neke heavy metal majstore, kao uostalom i gitaristi svih novovalnih bendova iz ove branše. No, opet treba reći da se ono što ljudi zovu emo-core (čitaj: feminizirani hard-core za curice i dečke kojima nije zabavno gol do pasa vikati „fuck the rules“ ispod Biohazard postera na zidu) izuzetno razvio od dana kada su Far definirali žanr. Od onda su bendovi ubacivali unutra sve od čistog heavy metala, prastarog punka i preljigavog popa, te održali žanr živim i omogućili mu bogati komercijalni život i desetak godina nakon začeća. Prevladan je problem nu-metala gdje su bendovi i dalje izbacivali taj prvi Korn album van, samo malo zamaskiran, ili recimo brit-popa gdje i dan danas bendovi zvuče kao The Stone Roses prije 15-ak godina, ili, da budem zločestiji, kao Beatles prije 40 godina.

My Chemical Romance sjajno klize na onoj granici između undergrounda i mainstreama, što znači da im još nitko nikada nije nalijepio etiketu „prodani“, uspijevaju prodavati finu brojku albuma i biti pod povećalom javnost koja se ne ograničava samo na najužu jezgru omiljenog žanra. Jako su trendovski, prilično potrošni, za uho ljepljivi (bez da su i na sekundu ljigavi) i čine čovjeka veselim. Meni trenutno i više nego dovoljno.

Mario Grdošić
mario@monitor.hr
10. veljače 2005.

Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
 
 
world wide web:
Službeni site

My MTV Romance

Fanovi na okupu

Crveni u licu

Tekstovi pjesama