Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  JASON FORREST: 'THE UNRELENTING SONGS OF THE 1979 POST DISCO CRASH'
(Sonig; 2004.)
Čudno kako je najperspektivnija glazba devedesetih toliko propala. A sve je bilo tu - tehnološki napredak kao odlična podloga za inovacije u glazbi, uzburkano društvo kao stvoreno za glazbeni komentar, a onda još i Internet kao ogroman korak unaprijed i u stvaranju, razmjenjivanju i propitivanju glazbe. A ono, elekronika propade. Okej, egzistira to još, ali na avangardnim marginama i kao izgovor za drogu i ples, no jako ju se slabo sluša i uopće uzima u obzir. Jedan od krivaca je to što nije bilo planetarno velikog benda koji bi povukao žanr, a drugi razlog je taj što se nije baš posve razvio pa da bude zabavan i intrigantan za kućno slušanje. Iako, ja elektroniku nikako ne bi otpisao. Vratit će se ona nama. Big time.

Posljednih je godina živio IDM (pih, inteligentna dance muzika! Kao da ljudi žele razmišljati o Jaspersu dok plešu!?!), ali je bio lagano dosadnjikav i strašno jednoličan pa je odumro, a ono što Jason Forrest sada nudi je suprotnost tome - čista zezancija i šarenilo, pravi vašar muzike. Korijen ovog albuma leži u Cock Rock Disco, breakcore kolektivu kojeg je Forrest predvodio u doba kad se predstavljao kao Donna Summer, ali koji više ne postoji. Ime je možda umrlo, ali spika je preživjela s 'The Unrelenting Songs of the 1979 Post Disco Crash' koji zvuči upravo tako - bahato i potentno, šareno i neobuzdano, raskošno i prešećereno. Na istom mjestu su semplovi Talking Heads, Creedence Clearwater Revival, The Who, Eltona Johna, Billy Joela i ogromni disko basevi. Ali nekako je sve ostalo sirovo, neiskresano...

Ono gdje je Forrest zakoračio je svijet koji su već predstavili The Avalanches i Basement Jaxx pa i Daft Punk, a glavna je razlika je u tome što je ovaj album jednostavniji i zbiva se puno manje toga nego na 'Since I Left You', dok je od 'Kish Kash' puno manje classy. Tu su rock i disco semplovi nalijepljeni preko masnog plesnog ritma i imamo pjesmu. E sad smo tu - na skliskom terenu. Forrest se koristi kičem da začini svoju inače teško probavljivu visoku umjetnost čime daje umjetničku notu kiču i time ga čini jednako bitnim kao i ostatak umjetnosti, dok na svoj high-art s dodanim kičem nabija zastavu zabavnosti i jednostavnosti i time uništava famu ekskluzivnog proizvoda za elite. Spoj tog dvoje bi onda valjda trebao biti kombinacija najboljeg od jednog i drugog. Istina je da je minimalizam elektroniku učinio lagano neslušljivom, zapravo teško slušljivom ponekad. Istina je i da je kič smiješan i efektan samo u tom trenutku smijeha i brzo umire. A ja se pitam čemu spajati to dvoje na način da ni jedno ni drugo nisu dodaci nekoj trećoj glavnoj ideji nego polovina ideje. Forrest ovdje ima duge i glasne rock, glam i funk dionice, pa ih onda smijeni svojim tipkanjem po računalu i tako se to tu smjenjuje, a da ne izranja ništa treće. Šta i je osnovni manjak ovdje - kao da nije nastalo nešto novo i drugačije, nego se dogodio neobičan spoj, kao da jedan pored drugog imate rock i disco klub i onda malo budete u jednom pa malo u drugom. Mijenjanje CD-a u plejeru još je lakši zadatak, pogotovo ako se u disku pušta ono što su već svi čuli.

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr
23. kolovoz 2004.

Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
 
 
world wide web:
Cock Rock Disco

Jason o sempliranju, sexu, Judas Priest...