Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  JOHN FRUSCIANTE: 'INSIDE OF EMPTINESS'
(Record Collection/Dancing Bear; 2004.
John Frusciante je valjda čovjek koji je u solo karijeri najminimalnije iskoristio to što je iz velikog rock benda. Nekima na solo terenu njihov instrument zvuči nalik na ono što rade u svom roju, neke prepoznaš po glasu, neki su stilom na istom polju, a neki barem stave na CD naljepnicu koja ih veže. Ovaj ovdje ništa od toga nije napravio. Niti prije kad je objavljivao albume nekim zdravim ritmom, niti ove godine kad se bacio u izdavački blitzkrieg. Mada svira gitaru u tom svom rock bendu, na solijencima ne zvuči ni izdaleka nalik, glas tamo rijetko upotrebaljva pa nije ni po tome zapamćen, a stilovi su im galaksijama udaljeni. Naljepnica na ovim lijepim digipack izdanjima nema; samo bi im uništile. Dakle, ovo je samo John Frusciante, čovjek koji radi muziku.

Izgleda da će Frusciante ostvariti svoj suludi plan objavljivanja šest + jednog izdanja u godini dana. Već su mu ove godine izašli albumi 'Shadows Collide With People' i 'Will To Death', onda je potpisano Ataxia izašao album 'Automatic Writing' koji je opet on, ali uz pomoć Joea i Josha, pa se opet vratio svom imenu kojim je potpisao 'DC EP' te najnoviji 'Inside Of Emtpiness'. Još za početak prosinca ima zakazan album 'A Sphere In The Heart Of Silence', dok će u veljači objaviti 'Curtains'. Ako računamo da je prvi u ovom nizu izašao na Praznik rada, znači da je to sedam izdanja u manje od godine dana. Bogme, puno.

Po nekoj logici preprodukcije nešto od ovoga bi trebalo biti sranje. A ništa nije. Očigledno je da su albumi nastajali u kratkom periodu. Ne zato što izlaze brzo jedan nakon drugoga jer mogao ih je snimati godinama, a objaviti sve ovako na goimili, nego zbog raspoloženja i zvuka. Uglavnom su svi bazirani na njegovom grubom glasu i psihodelčnoj gitari, uz ritmičku pomoć sa strane. Čovjek je očito prolazio kroz jedan blago depresivni period pa mu tako albumi i zvuče, pogotovo od trećeg od petog. Pretpostavljam da se Frusciante nije nešto posebno spremao da snima ovo nego je odlazio u studio i u tom trenutku pokušao prenijeti tu svoju sjetu. Nekad je bio turoban pa mu pjesme zvuče suicidalno, a nekad je bio ljut pa zvuči revoltirano. Kad je došao do petog po redu albuma ispraznio je bijes i zadovoljio depresiju pa mu je ostala olakšana i tužna duša.

'Inside Of Emptiness' nema niti malo od pankeroznosti koje je Frusciante posijao na prva dva iz ove godine, a nije ni onako ubitačno izdeprimiran kao na svojim ljetnim albumima, nego je podnošljivo žestijanski psihodeličan. Tu mu odlično sjeda ova (ne)produkcija iz prva pa jer čovjek koji sjedi sam s gitarom u studiju i djeluje pomalo psihotično i usamljeno, a na trenutke raspušteno. Za razliku od sva četiri ovogodišnja prethodnika koji su bili samo prenosili raspoloženje ove stvari imaju konstrukciju obične pjesme, nisu prespore i veže ih neka uhvatljiva tema pa se uz ovaj album još može i zapjevati te neke stihove „I never meant what I've done to you“ ili „Give me your hands, give me your hands, give me your haaands“. Zapravo, ovih deset stvari ovdje djeluje zaokruženo i gotovo, a i međusobno nisu toliko slične pa tih blizu 40 minuta ne djeluje kao jedna pjesma nego kao jedan lijepi raznoliki album čovjeka kojemu je gorčina česti okus u ustima.

Vjerojatno najbolje iz niza.

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr
26. studeni 2004.

Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
 
 
world wide web:
Službeni site

'Will To Death'č