Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  ILL NINO: 'CONFESSION'
(Roadrunner/Dinaton; 2003.)
Komercijalni metal uopće više nije toliko komercijalan. Unazad dvije-tri godine radiji su treštali od distorziranih gitara, roditelji su djeci morali utišavati MTV, a vrhove ljestvica prodaje popunjavala su draga metalna imena. Iako žanr još nije u ozbiljnoj krizi očito je da je počeo nedostajati neki vodeći pravac koji bi povlačio ostale, kakvi su od početka tisućljeća bili rap-metal i neo-grunge. Najave su da bi primat mogao preuzeti gothic-metal ili emo-core pa se prstom upire u uspjeh Evanescence i eventualni Lostprophets. Hm, baš ne bih rekao. Gothic je i ikonografijom i modom i zvukom suviše egzotičan i često na rubu smiješnoga dok je emo jednostavno premalo žestok, a bendovi opako nalik jedni na druge da bi prošli kao globalni fenomen. Ne, formula je jednostavna i poznata 30 ili čak više godina - masni i glasni rifovi, jaki bubnjevi, puno melodija, malo dernjave; odnosno sve nužno da adrenalin prokola i tad ćemo imati zvijezdu metalicu.

Osim manjka vizije, metalu danas nedostaju i bendovi predvodnici. Stari heroji i dalje su dobri (što su lani potvrdili odličnim albumima), ali oni više nemaju snage povući mase, dok su se noviji i najpoznatiji - LP i LB - već lagano istrošili (zato se s nestrpljenjem iščekuje Slipknot). Jedan od kandidata novih mesija bili su Ill Nino. Bend je imao odličnu formulu - jednostavne i moćne gitare, brze bubnjeve, refrene velike do pakla, a za predah i zadovoljenje kriterija egzotičnosti imali su latinoameričkih utjecaja. Na kraju je žanrovska odrednica latino-metal bila dovoljno intrigantna koliko i smiješna da lansira bend prečicom do uspjeha. Njihov drugi album 'Confession' govori mi ipak da negdje drugdje odem tražiti neki drugi Onaj bend.

Šta se dogodilo? Pa, umjesto da do kraja istraže formulu s prošlog albuma, 'Revolition/Revolucion' i možda postanu nova stara Sepultura iz kasnije faze, bend je stao između latino-metala, američkog rocka i latinoameričke melankoličnosti. Možda bi produkcija i umanjila utjecaje ovog ublažavanja zvuka i suzbijanje energičnosti, ali na grozno iznenađenje samo ju je pospješila. Svi su instrumenti utišani - gitare se daju čuti na četvrtinu uha, bubnjar zvuči kao da nije doručkovao pa jedva udara, basa jedva da ima, ali je zato pjevač gurnut u prvi plan toliko da apsolutno zasjenjuje sve ostalo. Što je opaka greška jer je prijašnja kombinacija funkcionirala samo zahvaljujući vidnom prisustvu svih ljudi iz ovog mnogočlanog benda, da bi se sad izgubilo sve jer se čuje samo Cristian Machado, pjevač koji nema neki glas, nego samo smišlja dobre melodije, a i njih je sad teško čuti zbog napetog i tananog vokala. I sad nema druge nego priznati da metalu fali predvodnik, da je jedan od mogućih postao dosadni davež i sad svira šlager-metal.

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr
5. ožujka 2004.

Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
 
 
world wide web:
Službeni site

Najveći fansite na svijetu

Tekstovi pjesama

Izdavač

'Revolution/Revolucion'

Naš intervju s Njima