Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  KYLIE MINOGUE: 'BODY LANGUAGE'
(EMI/Dallas; 2003.)
Svi odjednom sad postaju veliki rockeri, prizivaju moć gitare da im unese vjetra u posustale karijere ili pak rade na tome da im biografije bolje djeluju s paragrafom o rockerskoj fazi karijere (mada ne vidim zašto bi bavljenje nekim žanrom automatski značilo rast kredibiliteta?! Glupo je glupo u svakom žanru!). Pink je obula svoje stare marte i našla najvećeg muškarca među rockerima da ga drži za ruku. Britney je nešto priprijetila kako planira zabrazditi malo u gitare, a vidim u skoroj budućnosti i crnce na raskrižjima kako sve više sklapaju dogovore s rock vragom. Kylie Minogue s druge strane ostaje skroz van toga. Dobro, možda joj još nije sinulo pa se i ona preusmjeri negdje u futuru, ali zasad ona se drži sintetičkog popa bez imalo ulizivanja publici koja nije njena.

Muzikom, ona je na 'Body Language' otprilike u kasnim osamdesetima. Tupi i mršavi ritam priziva lošu klupsku muziku na koju je pravi napor plesati i savršena je za cupkanje na mjestu s čašom u ruci i s pogledom u modu za lov. Zvukići su na razini video-igrica i onomatopeje kako je programeri doživljavaju, a melodije nekako polovne, nezaokružene. Tako se negdje u gledanje na klubove uklapala Madonna prije petnaest i više godina, u zlatno doba srebrne ljuskaste kugle. Kylie je ipak malo modernija žena i pomalo šuruje s r'n'b-jem koji s njom očito nema veze jer ona jednostavno ne pjeva tako da bi se mogla uklopiti tamo gdje crnkinje prirodno plivaju. Ni funk joj bolje ne stoji.

Koncept na stranu. Kylie treba imati pop pjesme. Male komade jednostavno konstruirane, ne preduge, koje se pamti na prvo slušanje, pjeva najkasnije na treće, a s veseljem sluša do petog-šestog i onda polako odlaze u kategoriju nepoželjnih pjesama. Na 'Body Language' toga nema. Ne postoje refreni, nema kitica, stihova za nemilosrdan podsmijeh i ponavljanje, ništa od ovoga ne želi mi ostati u uhu. Nema gluparija i dječjih pjesmica, nego tek neki nepamtljivi klupski r'n'b pokušaji. Osim 'Chocolate', malo zastarjele, ali slasne polubaladice dostojne naziva. Ostatak su pjesme koje neće naći mjesto ni u klubu, ni na koncertima, ni na tulumima ni u samoći jer pokušavaju svašta, a ne uspijevaju ništa. Što je najgore, s "na, na, na, na, na, na, na, na" je dobro krenula u osvajanje trona najmaloumnijeg teksta kojeg drže Death In Vegas s "la, la, la, la, la, la", ali ni nastavak na tu tradiciju se ovdje nije dogodio.

Ovo je tako beznadno trulo i odbojne i ni na koji način ne zaslužuje da se dovodi u vezu s jednom od nekoć najseksi žena planete, a sada gladiteljicom pasa - Brigitte Bardot. Nije dostojno ni male Kylie i njenih malih lijepih glupih pjesama. Brzo će ovo u zaborav.

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr
23. prosinac 2003.

Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
 
 
world wide web:
Službeni site

Fanovi

Australki site

Kfever