Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  BAJAGA: 'PROFESIONALAC - MUZIKA IZ FILMA'
(PGP RTS; 2003)
"Filmska je muzika poput malene lampe što se smješta iza ekrana da ga zagrije" - roklamovao je svoju maksimu početkom XX vijeka znameniti kompozitor Aaron Copland i ta je sentenca do danas ostala radni credo autora što se iskušavaju na ovom polju, bilo da se radi o temama koje služe samo podcrtavanju nosećih sekvenci, ili o odabranim numerama, koje često samostalno prožive svoj muzički život. Katkad soundtrack prevaziđe ostvarenje čiju naraciju prati ('Pat Gareth i Billy Kid: Knockin on Heavens Door' - Bob Dylan; 'Falcon and the Snowman: This is not America' - David Bowie & Pat Metheny), a katkad muzika postane svrhom ili čak istinskim glavnim junakom filma (kao ona Zbigneva Preisnera u 'Trois Couleurs Blue', ili pak, portugalske trupe Madredeus u 'Lisabonskoj priči').

Kinematografija srpskog i hrvatskog govornog područja važila je za sasvim posebit specifikum na svjetskom sineastičkom nebu, međutim, soundtrackovi (do upliva Bregovica i Anastazije u filmske vode) nijesu pobuđivali značajniju pažnju, niti su ikad dospjeli do rubrika određenih za muzičke recenzije u prestižnim magazinima. Paradoksalno, ali potpuno je drugacija slika bila unutar granica bivše zemlje. Melodije iz filmova su bile opšteprihvaćene, zaposjedale su vrhove top lista, neke su postale evergrinima jugo prostora.

Nakon decenija partizanskih koračnica i akcijaških poskočica, led je probio Vlastimir Duža Stoiljković, otpjevavši u prvom urbanom domaćem filmu 'Ljubav i moda', praćen ansamblom Predraga Ivanovica pjesmu 'Devojko mala' Darka Kraljića. Uslijedili su 'Višnja na Tašmajdanu', 'Zvižduk u osam', ali i remek-djelo ovdašnje kinematografije, film 'Breza' Ante Babaje sa morbidnom etno razbrajalicom 'Je li ovo jedna cura...', izvanredno transponovanom u lajt-motiv. Pun zamah domaće pop-rock scene osamdesetih nije zaobišao ni sedmu umjetnost. U filmu 'Nije nego' Miće Miloševića pojavljuje se čitava plejada rok muzičara, od grupe Suncokret do Bijelog dugmeta na Hajdučkoj česmi, za 'Tajvansku kanastu' angažovana je Ekaterina velika, instrumental 'Dripački bluz' grupe Leb i Sol daje potpuno novu notu 'Šmekeru', a kompletan album 'Buvlja pijaca' Riblje Ćorbe ušniran je u populističko ostvarenje 'Laf u srcu'. Malo ko se danas sjeća filma 'Piknik u Topoli', ali je zato 'Zaboravljena draga' ostala trademark novosadske grupe Laboratorija zvuka - sličan je slučaj i sa 'Beogradskim daviteljem' Srđana Šapera, numerom 'Kaži zašto me ostavi' Ane Sofrenović, ili, pjesmom 'Odlazim, a volim te' iz 'Poslednjeg kruga u Monci'. Vjerovatno je najveći uspjeh postigla tema Dragana Jokića 'Na morskome plavom zalu' (u izvođenju neprevaziđenog Saše Zurovca, film 'Sjećaš li se Doli Bel'), kojom se autor prvi svrstao u (kod nas) tada tek ustolićenu kategoriju onehitwondera.

Zasebno poglavlje su Giletovi i Kojini soundtrackovi 'Crni bombarder' i 'Kako je propao rokenrol', Točkovi instrumentali u filmu 'Vizantijsko plavo', već pomenuti virtouzi kompiliranja etno nasljeda Bregovic i grupa Anastazija, te nova srbijanska rock scena, Točkovi i Munje. Malo je pop-rok autora koji se nijesu okušali u kreiranju filmske muzike, a kao najproduktivniji se vodi Kornelije Kovač, sa potpisanih čak 46 ostvarenja.

Posljednji u nizu domaćih soundtrackova je onaj za film 'Profesionalac', a čiji je autor Momčilo Bajagić Bajaga. Iako je u nas zaživjela praksa publikovanja CD-ova sa muzikom iz filmova, pitanje je da li je to i u ovom slučaju bilo neophodno. Drugi Bajagin soundtrack (prvi je radio za 'Ni na nebu, ni na zamlji') čini 12 minijatura, ali se u šustini radi samo o nekoliko kompozicija, u nekoliko varijanti. Osim par stupidarija i jednog "razigravanja na zadatu temu", ovdje skoro da nema novih muzičkih rješenja. Bajagić se oslanja na deja vu - tamburaše, ruski ciganski melos, starogradsku muziku izvučenu iz beznađa najtamnijih vojvođanskih krčmi... To funkcioniše, čak i sasvim dopadljivo zvuči, ali teško da će neko biti oduševljen sa tri verzije pjesme 'Kad sam bio mlađan lovac ja' ili temama koje su mahom kozmetički rekvizitarij celuloidne trake. Vrijedne pohvale su samo dva suptilna broja - 'Čehov je...' i 'Ljubavna tema', odsvirana na cimbalu.

Ostaje nejasno što je Bajagić zapravo htio kad je dvije besmislene zezalice, jedine pjesme u kojima i sam pjeva, uvrstio na soundtrack. 'Motorola policijsko kolo' je valjda trebala biti angažovana parodija, ali je ispala techno-trance dno svih angažovanih dna ("Dok moj dragi juri kriminalce/Ti si moje tajno ogledalce/Da ja čujem kad nije kraj mene/Da li 'apsi neke druge žene"), a hit-singl numera 'Pada vlada' (sa refrenom "Jedne noći tamne, noći bez meseca/Ja ću tebe naći draga, ubiću te kao zeca) kao da je izvirila ispod šinjela najnemaštovitijih segmenata 'Vesele večeri'. Ostaje, na kraju, pitanje svrhe - zašto bi neko uopšte želio da ima ovaj album? Ako je razlog Bajaga - ovdje od Bajage, kojeg bi neupućeni poštovalac njegovog minulog rada mogao da priželjkuje, nema ni B. Ako su razlog tamburaši i dopadljivi starogradsko-ciganski melos - onda je bolje kupiti disk maestra Janike Balaša i njegovih osam tamburaša. Original je uvijek original, a kopija kopija. Makar bila i u službi filma.

Željko Milović
z.milovic@cg.yu
23. prosinac 2003.

Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
 
 
world wide web:
Službeni site

BajOaza

Priča čovjek