Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  ŠO!MAZGOON: 'VELEGRADELE'
(Aquarius; 2003.)
Kad bih išao sastavljati listu mjesta u naševremenskoj pop kulturi gdje je najbolje predstavljena hrvatska tradicija (hrvatska kultura=kultura određenog mjesta i vremena, nikako isključivo naroda) znam da bih pri vrh stavio Todd Fieldov film 'In The Bedroom' u kojem ženski zbor sa samim Amerikankama pjeva neku staru narodnu pjesmu Posavljaka. Nemam pojma otkud njemu to, ali znam da je on tako izdaleka odlično skužio duh te glazbe i neoskvrnuto je prilijepio na celuloid.

Šo!Mazgoon je nekakav spoj naše hrvatske kulture, njenog mediteranskog dijela sa sukladnom stranjskom kulturom - reggaeom/ska (nisu ni jedan ni drugi nego međužanr; što je malo blesavo jer je ska nastao iz reggaea) i objavili su svoj treći album 'Velegradele'. No, u osnovi, ne postoji ništa kod ovog četverca što ih čini i po čemu posebnim i autohotnim jer nemaju ama baš ništa što se može izdvojiti kao njihov originalni doprinos tom hibridu od žanra. S desne strane znaka jednako kod njih je samo najobičniji ska/reggae koji nema baš ništa mediteranskog/dalmatinskog pa čak ni opušteno i razigrano ljetnog. Jedino što su oni unijeli je taj otočni dalmatinski govor, simpatičan i stvaran kad ga govore bake u konobama. Čini li taj govor ovaj reggae/ska dalmatinskim? Ne baš. Uz istu ovu glazbu moglo bi se pjevati engleskim, urdu jezikom ili sanskrtom i bio bi to isti ovaj reggae/ska bez ikakvog identiteta samo na nekom odabranom jeziku. Jednako kao što bi bosanski narodnjak bio bosanski narodnjak pa i da ga otpjevaš na danskom.

Drugo što me muči su tekstovi pjesama Šo!Mazgoon. Njihovog autora Žana Jakopača vidim sitog i uz čašu vina kako tapše jednom rukom trbuh, a drugom piše tekstove kako je lijepo jest', pit', duvat', ljubit' i fjakat' se na suncu. Mislim, ne kažem da to nije u redu, nego samo da nemaš zašto pisati nego uživati u tome (mislim da neću posebno spominjati pravopisnu nepravilnost dijela napisanog na standardnom hrvatskom). U ovakvim prilikama obavezno je imati društvo, a osim standardnog mu pridodanog trojca, s bendom je ovdje poradio Edo Jamaajka i članovi Cubisma.

Izgleda da je ovo neminovno kad ljudi lagano prestanu vjerovati u ideale i mijenjanje ovog svijeta - počnu svirati jazz ili reggae i ne razmišljaju ni o čemu što ih imalo baca u bed, nego pričaju i razmišljaju o hrani koja lagano postaje posljednji užitak nezainteresiranog uma i mlohavog tijela. I tako zvuči glazba Šo!Mazgoon - dosadno i mrtvo. Mada vjerujem da se ovi ljudi odlično osjećaju i dobro zabavljaju, ali ne vidim ništa tu za sebe.

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr
19. rujna 2003.

Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
 
 
world wide web:
Izdavač