Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  VAN GOGH: 'DrUNDER'
(HiFi Centar; 2002.)
Da nema Đuletove bolesne uobrazilje da je upravo on mesija rock'n'rolla, ovaj bi album zaista bio divan. Ovako, veliki trgovac riječima, gospodin Đukić, zatrpava sopstvenim beskonačnim egom i ovo izdanje, načinivši od njega poligon za ukroćivanje vlastitih turbulencija, poligon čije su ivice zaista kvalitetom mogle omeđene biti. No...

Van Gogh je svoj put ka otkinutom uvetu započeo reminiscencijama na EkV, gigantsku grupu jugo-muzike, i to niko ne može poreći. Međutim, finom Mladenovićevom tkanju Đule je prišao na merkantilni način, pametno izvagavši i doziravši, i emocije, i riffove, i stihovne konstrukcije, i modernizaciju u zvuku, sve koliko treba da se dopadne svima. Ali, stara poslovica kaže: "mnogima bi se dopao da se nisi trudio dopasti se svima". Zapretenom u vlastitu (a nesumnjivu) harizmu, Đuletu nikada nije dosadno - ima ih u svakom trenutku bar po dvojica, trojica u njegovoj glavi, i u vječnim sudarima sa sopstvenim ličnostima, nastaju uvijek nova dokazivanja sebi, i samo sebi. Zato se Van Gogh toliko razlikuje od albuma do albuma, zato je kakvoća artističkog izražavanja Đukića i ekipe uvijek specifična, i tu im se teško ko primaći može. Na stranu i to što su jedan od rijetkih bendova koji uživo zvuče zaista kako treba. Moćno.

Jedni misle da je Đule šarlatan, drugi misle da je preozbiljno shvatio svoje mjesto na planeti Zemlji, treći su fanovi svega što uradi, četvrti misle da sa svih strana "čupne" po nečiju ideju, pa ih samo uklopi - moguće je da su svi pomalo u pravu, moguće i da neki nijesu, no, fakat je da se većina navedenih kauzaliteta reflektuje i na 'DrUnder'. Kažem vam, da nema Đuletovih pretjerivanja, album bi bio divan.

Otvara ga agresivna naslovna numera, techno i rock u odličnom amalgamu, sa zaraznim refrenom kakav krasi stvaralaštvo benda još od drugog albuma. Sve što važi za prvu, važi i za drugu pjesmu, 'Bulldog', koja će svakako biti dio "obaveznog programa" na koncertima i jedva čekam da je čujem sa Đuletom ispred sebe. 'Tanka nit' u sjećanja vraća zvuke Margitinog klavira i nesumnjivo je veliki pop hit, odlično produciran, a po uzoru na dobitnu kombinaciju sa prošlog studijskog ostvarenja (kad je u 'Pleme' ukomponovan refren grupe Osibisa 'Sunshine Day', a u 'Demagogiju' refren sastava M 'Pop Music'), u pjesmu je ukalupljen refren Van Morrisonovog rock evergreena 'Gloria'. 'Pupak', 'Klupko' i 'Mia Donna' i previše podsjećaju na ranije radove grupe (naravno, reciklirani probrani hitovi), samo uz moderniju produkciju (by the way, odlično korišćenje rečenica Iva Andrića u mističnoj 'Mia Donna'). 'Klupko' i 'Niko ne sme' daju albumu fino protkanu neohippijevsku notu, oslanjajući se na harmonije iz kasnih šezdesetih, i Bogu i ljudima ugodne ljubavne love power ideology stihove ("Svaku noć ja vojnike naslikam/Da od drugih čuvaju kapije tvog srca").

Iako bi zli jezici (s pravom) prigovorili da je album okrnjen zarad činjenice da se Đule samoproklamovao u kolektivni energetski katalizator, isti ne bi mogli prenebregnuti činjenicu da se na njemu nalaze tri prekrasne kompozicije sporijeg tempa. Tri prekrasne kompozicije i to u pravom smislu riječi. U numerama 'Za godine tvoje', 'Sve što bih da znam' i 'Šta ako?' vidi se raskošan Đuletov talenat, emocija koja nije skrivena iza velikih riječi i smisaonih kalambura - to su pjesme odsvirane i otpjevane čisto i otvoreno, bez kalkulacija i podilaženja, nježne i prave. Ono, baš prave.

A o bookletu, u kome se nalaze crno-bijele gravire nepoznatih umjetnika, te ilustracije iz srednjevjekovnog medicinskog priručnika Johannesa de Kethama, pa o "maniru pjevanja Meshell Ndegeocello", ili "inspirisanošću godištem", pa o stihovima tipa "Kako jašu dani ćutanja/Tako jašemo dane nadanja" ili "Cveće neka govori, govor neka otkrije/Tajni govor biljaka sa planete lutaka", bolje i da ne pričam... To je već Đuletov problem. U Crnoj Gori kažu - "muka je svačija" - a Đule je naš, iz Polica, kraj Berana.

'DrUnder' je album kojeg možete preslušati cijelog, i opet, i opet, a da vam ne bude dosadno. I još da nije Đuletove... Ovako - četiri od pet mogućih zvjezdica.

Željko Milović
z.milovic@cg.yu
16. travnja 2003.

Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
 
 
world wide web:
Službeni site

Izdavač