Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  TRANSMISSIONARY SIX: 'TRANSMISSIONARY SIX'
(Film Guererro; 2002.)
Zamislite tu divotu od života - nemaš radno vrijeme, nemaš vrijeme buđenja, nemaš radnu normu, nemaš određenu mjesečnu plaću, nemaš određeno radno mjesto, ne radiš nešto što te tišti i iznutra uništava, nego imaš bend, sviraš kad ti se svira (po mogućnosti što češće jer inače završiš u obrascu br. 1), putuješ po svijetu i sviraš ljudima s kojima se barem donekle razumiješ (mada fanovi pred svojim uzorima često ispadaju glupi upravo zbog tog odnosa) i tako preživljavaš prodajući dio sebe onima koji će taj dio prepoznati, uzeti i ugraditi u sebe. Zvuči savršeno! A kako je tek kad u tom stilu života odlučiš napraviti nešto još više za svoju dušu jer si već etabliran pa se ne moraš previjati prema pravilima izdavačke industrije. Mislim da su Transmissionary Six upravo to - bend duboko iz duše s muzikom odsviranom prvenstveno za sebe, a onda i za bilo kog drugog.

Bend čine Paul Austin, inače iz relativno velikih Willard Grant Conspiracy, te Terry Moeller, bubnjarica The Walkabouts. Njih su dvoje u svom kišnom i sivom Seattleu snimili prvi album pod ovim, novim imenom posvetivši ga pak suhoj, toploj i pustinjskoj Arizoni. Zato bi ove lagane i sjetne folk-rock note odgovarale i uz sjevernjački kišom oprani prozor i sivilo koje otkriva, ali i uz mirnoću i blagu zaobljenost pustinjskog žutila i njenog noćnog spokoja.

Austin za vokalima i Moeller za gitarama i klavirom napravili su ovaj album i izdali praktički za prijatelje u sitnih tisuću primjeraka, a tek kasnije izdavač Film Guererro prihvatio se njegove distribucije čime je album postao nešto više od albuma "za ispuhavanje". U međuvremenu su Transmissionary Six pokupili epitete "novih Cowboy Junkies", benda za soundtracke Sundance filmova i uspavljivanje ako već pilule ne djeluju.

Da se album beskrajno vrti na repeat ne bi to bilo vrćenje u krug nego u spiralu - svaki put osnova bi bila ista, ali se sa svakim novim preslušavanjem album nadograđuje i obogaćuje novim klavirom, novom gitarom, novim banjom, novim stihom... Okej, nađe se u ovih pola sata i ponavljanja i klišea - otvarajuća 'Short Wave Hello' i zatvarajuća 'Short Wave Goodbye' imaju iste akorde, 'My Paper Party Hat' provaljuje stih "Nobody in this room is going to heaven / Nobody in this room is going to hell", dok 'Submarine' spada na jedno posve drugo, veselije mjesto. Svejedno 'Transmissionary Six' djeluje kao iskreni uvid u intimu dvoje ljudi koji dobro razumiju sebe i jedno drugo pa se ne moraju više tražiti nego dočaravati.

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr
24. veljače 2003.

Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
 
 
world wide web:
Službeni site

Izdavač

Teorija o dočaravanju samoća u pop glazbi

Intervju