Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  ARSEN DEDIĆ: 'KINOTEKA'
(Cantus - BK Sound; 2003)
"Zavijam kao čagalj/ Sam u rijetkom snijegu/Na Promini kobnoj/Na čarobnom brijegu/Zavijam kao čagalj/Malo tko da shvati/Da artist preživi/Mora ovce klati..."
A. Dedić, 'Čagalj'

Veliki sam pobornik "života i djela" Arsena Dedića otkad znam za sebe. Otac je, naime, iz sutomorskog hotela Inex Zlatna Obala još sedamdesetih doma donio prvi Arsenov album 'Čovjek kao ja', s 'Kućom pored mora', 'Sve što znaš o meni', 'Moderato cantabile' i - čarolija je mogla da počne. Njegovi su stihovi počeli da dobijaju na težini nakon i u toku prvih ozbiljnijih ljubavi, a usred rata 1993. u beogradskom SKC-u sam cjelokupnu mjesečnu platu dao (ni dinar više ili manje) za 15 ploča ovog šibenskog umjetnika. Kolekciju sam dopunjavao vremenom, pa sada s ponosom mogu reći da (osim ploče za djecu 'Pjesme sa šlagom', namjenskog ostvarenja 'Onda' i albuma 'Otisak autora') posjedujem kompletnu diskografiju od 32 nosača zvuka najboljeg od kantautora kojeg je Velika Zemlja imala. Zbog čega ovoliki početak? Zbog toga da bi znali da ovom tekstu prilazim s predrasudama - teško da ću ja nešto loše o Arsenu reći - prije ću prećutati ako je nešto loše, priznajem, nijesam profesionalac. A nije loše, naravno.

***

Reći za Arsena Dedića da je napravio odličan album, zaista je besmislica. To je stvar koja se sama po sebi razumije. Odavno zamutivši i prezrijevši sve kategorije u koje je mogao biti svrstan, od singer-songwritera do šansonjera, u međuvremenu izmislivši vlastitu kovanicu za svoje zanimanje - pjesmar, Arsen, iako već u oho-ho godinama, publikuje ponovo odličan album, amalgam zrele distanciranosti naslage vlastitih godina i vječne mladosti i vrcavosti kakve samo Jadransko more može da izrodi.

I ovdje se Dedić još u naslovu CD-a poigrao simbolima. Otvorio je slušaocima dveri Kinoteke, i u mraku dvorane, s rukom u ruci, oni ponizno i gotovo idolopoklonički odgledavaju repertoar sačinjen od biranih komada, što Arsenovih vlastitih, što special guest star umotvorina. A na kino platnu - melanholija što se vodopadom strmoglavljuje, spleen prohujalih vremena, dirljivo sjetni i krhki spomenar odbljesaka prohujalih ljubavi, strasti, mržnje, kombinovan sa jetkim i ironičnim otklonom "starca od stotinu ljeta" koji je krajeve popamtio davno, pa mu je epilog svake od (kon)sekvenci odlično poznat.

Reći za kompozicije u kojima dominira Arsenov vokal da su raskošne, džabe je trošiti se. Bilo da se radi o izvođenju uz pratnju revijskog orkestra (eh, sedamdesete, ovi danas ni ne znaju što je revijski orkestar), gudačkog kvarteta, porodične manufakture "bratija Arsen-Gabi-Matija", ili ogoljeno uz akustičnu gitaru, Jedan-Od-Mladića-Koje-Viđate-Svaki-Dan je suveren, svoj na svome, glas - zvuk kome se vjeruje, ispjevavanjem ili rečitativom. Zahvatanje u škrinju šansonjerske ostavštine u standardima Moustakija i Juri Kosme znalački je dozirano, no, uistinu, svaka Arsenova obrada u karijeri (od, recimo, Balaševićeve 'Život je more' do 'Tvoje tijelo, moja kuća' Cristoph Bosserta) izgleda kao da ju je sam pisao, što je odlika samo velikih (čitaj: sugestivnih) interpretatora. Na tragu "klasičnih" Arsenovih ostvarenja su 'Život se troši kao kreda', 'Nisam ti dospio reći', 'Never more' (dakako, reminscencija na Edgar Allan Poea) i vodviljska 'Politika i ljubav'.

Pravi biser 'Kinoteke' su dvije kompozicije - prva je 'Posljednji tango u Đevrskama', ironični noire otklon od merkantilnog duha nove generacije zemalja u tranziciji, a kroz nabrajanje sela iz kojih stižu ljepotice na lokalni izbor za mis (proučavaoci toponima ovog dijela Hrvatske mogu zadovoljno trljati ruke, jer su nabrojane sve kuglice koje tvore ruralni ružarij Dinarida, od Piramatovaca preko Ripišta do Smrdelja i Meteriza), a druga ogoljena, ali 'Paprena', gdje Arsen sam uz akustičnu gitaru (na omotu piše "kuhinjski zapis") plete priču tipa "volio sam je sve više / voljela me je sve manje...". Ako su ove dvije pjesme biseri, onda su 'Pont Neuf' i 'Spaliti zemlju' remek-djela. Prva je klasičarski instrumental kao izašao iz nekog od Arsenovih soundtrackova, Glembajevi, recimo, a druga rečitativ. Ali kakav rečitativ! Kakva poezija sa kakvom pozadinom! Stihovi radi kojih je Arsen i zadobio status koji uživa, u potpunosti su otjelotvoreni u izvanrednoj 2:28 minijaturi - "Istog časa kako si otišla/Stihovi su prestali vrijediti/Ne samo oni o tebi, nego općenito svi/Stihovi ljubavni, stihovi politički i stihovi o smrti...".

Većinu od 13 kompozicija otpjevao je sam Arsen, osim dvije. U jednoj je jazzy lead vocal prepušten jednim od najljepših SFRJ glasova, pravoj gospođi Gabrijeli Novak, dok je poriv mesijanstva u umjetnosti Pjesmar zadovoljio udomljavanjem na CD-u zagrebačkog art benda Pun kufer.

Da se razumijemo, ne želim da neko pogrešno shvati, 'Kinoteka' nema takvu monumentalnost kao 'Ministarstvo straha' i njeno pojavljivanje ne nosi takvu dozu iskričavog iščekivanja kao prvi Arsenov, krišom u Beogradu nabavljan, (po)ratni album 'Tihi obrt', ali nosi u sebi onu nevjerovatnu emocionalnu dokumentarnost kakva je svojstvena samo Arsenu. Ovaj je CD pravi Dedić, ciničan i ljubavan, ironičan i nježan, pun sjete za "boljom prošlošću" i prezira prema istoj... Otmjeno depresivni sabrat Leonarda Cohena. Zato je i logično što na kraju ovog albuma, Arsen reciklira sopstveni muzički standard 'Sve te vodilo k meni', sa sjajnim Dedićevim alter-egom flautistom kao centralnom figurom dvomeča.

***

Nijesam nikad slušao Arsena uživo. Upoznao sam ga samo jednom, kada sam u već pomenutom Ineksu ja radio, ljeta devedesete. Gašo je prodavao novine i časopise na kiosku u okviru hotela, ja nešto prelistavao, a on se pojavio u besprijekorno čistom bijelom odijelu, iako je bilo preko 30 stepeni napolju. Snimao je neki nazovi spot za RT Titograd, i tražio Večernji list. Kad je čuo da ga nema, rekao je "nema problema, uzeću Politiku, i znati šta je u Večernjaku. Oni ionako pišu potpuno suprotno o istim događajima". Bilo je predvečerje raspada zemlje. Vjerujem da se i Gašo dobro sjeća toga. Arsen sigurno ne, no, nema ni veze.

Željko Milović
z.milovic@cg.yu
14. svibnja 2003.

Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
 
 
world wide web:
Filmografija

Diskografija

Članak iz Glorije