Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  RAMBO AMADEUS: 'BOLJE JEDNO VRUĆE PIVO, NEGO ČETIRI 'LADNA'
(Metropolis, 2003..)
"Mene vole profesori, umjetnici, doktori nauka,
inteligentna djeca i ostala superuvažena elita"
Rambo Amadeus, Ćao, 3. jula 1989.

Nije slučajno najtiražniji urbani export proizvod kojeg je Crna Gora imala - artista imenom Antonije Pušić (prodavan pod raznim nazivima, od kojih je najčešće figurirao onaj Rambo Amadeus), upoređivan s Frank Zappom. Dotični američki rock super-heroj s lakoćom je svoj veliki kreativni potencijal meandrirao u raznorodnim muzičkim pravcima, šetajući od najogoljenijog garažnog zvuka do simfonijskih orkestracija, dobro komunicirajući s publikom, a opet zadržavajući umjetničku slobodu, koja je često zbog izuzetne introvertnosti sa autizmom graničila. Ta svojstva su čitavim tokom karijere pripisivana i Rambo Amadeusu.

Novi koncertni nosač zvuka 'Bolje jedno vruće pivo, nego četiri ladna' prikazuje Ramba u novoj, jazzerskoj varijanti, odnosno u varijanti jazz-rocka kakvom je on vidi. Tačno deset godina nakon live albuma 'K.P.G.S.' vratio se na "mjesto zločina", u Skoplje, i snimio novi CD uživo, mudro praveći otklon od ranijeg materijala, bazirajući repertoar na novijim muzičkim brojevima, mahom sa posljednja dva albuma. Krajem osamdesetih sebe opisujući kao medijskog manipulatora, Rambo, s ulogom populističkog gurua-zabavljača, nastavlja i ovdje mesijansku ulogu umnožavaoca pozitivne energije, dvorskog harlekina koji može reći svima sve, na način što mu je donio kultni status "na brdovitom Balkanu". Naravno, i na ovom, kao i na svim ostalim nastupima, R.A. koristi priliku da se očeše o opšterašireni malograđanski mentalitet na jednoj, i kvaziintelektualizam na drugoj strani, neštedimice karikirajući opšta mjesta odrastanja i sazrijevanja bivše nam i sadašnjih domovina, pokazujući kako ništa i nigdje nije sveto, te da se najapsurdniji motivi za verbalnu ekvilibristiku nalaze upravo tamo gdje bi ih, po pravilu najmanje očekivali, među uvriježenim vrijednostima civil(izova)nog društva.

Ako je na ranijim live projektima začeprkao tu oblast, na CD-u 'Bolje jedno...' Rambo je dovršio pretvaranje sopstvenih nastupa u specifikum modernog rock teatra. Nema pjesme koja se započne, a da "izdrži do kraja" - R. A. improvizuje, izvanredno balansirajući nad bezdanom neukusa i banalnosti. Upadice, gegovi smišljeni na licu mjesta, poigravanje sa rave-techno ideologijom ("Everybady Move Your Bady" u paraleli sa "Oj đevojko, skoči, skoči"...), simbioza više pjesama u jednu, te beskrajni monolozi, samo su dio ikonografije koja se pokazala dobitnim kombinacijom od 1988. naovamo. Teatarska podvojenost likova (sve ih naravno, tumači Rambo) uz odgovarajuću muzičku potku, najviše dolazi do izražaja u dramaturški intoniranim 'Evribadi dens nau', 'Kako se zapravo pravi hit' i 'Sega Mega' (Rambov imaginarni manage-a-trois sa Bill Gatesom i njegovom ženom)...

Posebno poglavlje CDa su Rambove obrade sopstvenih kompozicija, koje, po pravilu, uživo zvuče svježije nego na studijskim ostvarenjima. Otklon od originala ovdje je više nego očit, te su neke od numera ('Prijatelju, prijatelju') prebačene u sasvim drugi film, uz novu melodiju, te aranžmansko rješenje. Iako na prvi pogled sve izgleda razbarušeno i haotično, pravi dokaz genijalnosti i minucioznosti Rambovog melting pot koncepta je fade out pjesme 'Otiš'o je svak ko valja', u vidu potpurija izvornih i starogradskih melodija svih ex SFRJ republika, no, šlag na torti je ipak odjavni song 'Ja sam robot u srcu i duši', obrada standarda njemačke grupe Kraftwerk, na način na koji bi mu pozavidio i pionir postmodernizma u balkanskoj muzici, Boris Bele iz slovenačke grupe Buldožer.

Tekstualno, ista meta - isto odstojanje, kao i ranijih godina - ironija i samoironija, poigravanje sa javnim ličnostima, izrugivanje potrošačkog tranzicionog mentaliteta i prihvatanja dekadentnosti "Evrope kao imperativa", razotkrivanje predrasuda (jedna od novih numera se upravo tako zove - 'Predrasude'), uz sklapanje smisaono-logičkih kalambura svojstvenih samo Rambu. Na CD-u su, kao bonus, dvije nove, studijski odrađene numere - 'Motel Černobil', sa radijacijom izazvanim mutantima kao glavnim junacima, i 'Na ovim prostorima' sa Sašom Lošićem iz Plavog orkestra kao gostom, u kojoj R. A. obesmišljava tzv. sarajevski sevdah-pop zvuk ("Rakija, rakija, svemu je kriva rakija / Samo zbog rakije ženiću se ja"), vraćajući tako priču na početak.

A u početku je, malo se ko toga sjeća, Rambo svoju muziku sa albuma prvijenca 'O, tugo jesenja' (koju je karakterisala fuzija rockerski intoniranih numera i južnovetrovsko prenemaganje) nezgrapno nazvano "turbo-folkom", i ne sluteći da će taj termin obrgliti upravo oni koje je ovaj Novljanin najviše i karikirao.

Da rezimiramo, Rambov treći album uživo (drugi je snimljen u Sloveniji 1997.) prikazuje novog autora, kvalitetnijeg muzičara, ali isto tako i samoživog ekvilibristu koji se igra riječima, melodijama, i ponajviše - smislom. Rambo je svjestan da sada može snimiti bilo što, i to će se zarad njegove nesumnjive harizme i inteligentnog pakovanja, odlično prodavati. Za takvu poziciju se Rambo godinama kvalitetom borio, i na kraju - neka mu je. Za očekivati je da će i dalje hodočastiti samo vlastitim tragom.

Željko Milović
z.milovic@cg.yu
3. siječnja 2003.

Copyright © 1996. - 2003.. Internet MONITOR
 
 
world wide web:
Službeni site

Na vrh brda...

Biografija i diskografija

Izdavač