Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  JJ72: 'I TO SKY'
(Lakota / DOTC; 2003..)
Kod JJ72 me obuzima neodoljivi osjećaj da su upali u jednu veliku rupu nepoznatosti i to ne svojom krivnjom i nikako da im se dogodi ta sreća da iz te rupe izađu. A barem toliko su zaslužili.

S prvim svojim albumom prije dvije godine krenuli su kao da će postati barem osrednje zvijezde vrlo brzo, ali nekako ih je veći uspjeh zaobišao. E, onda su se nabrusili i odlučili da ovaj, drugi njihov album bude taj koji će ih uvesti u ligu tih srednje poznatih bendova. Da je ovaj svijet pravedan i da poštuje neku zdravorazumsku logiku nagrađivanja truda i talenta onda bi JJ72 danas bili među desetak najpoznatijih mladih europskih rock bendova, a nisu.

Naravno nisu to JJ72 priznali, ali 'I To Sky' trebao je biti prekretnica (a evo i naslovom se nisu pravili skromni), no nikako da se to dogodi. Ovaj je album izašao pred kraj prošle godine, u vrijeme kad su ljudi već odabrali božićne poklone i CD ovog mladog neprovjerenog benda je bio preriskantan za takav datum, a sad kako i ova godina odmiče album će jednostavno stariti i time automatski biti i manje zanimljiv; da ne pričamo o nizu novih bendova koji se pojavljuju i pametno su postupili pa sviraju "muškiju", garažniju glazbu. To je drugi problem JJ72, ovi Dublinci jednostavno su prestandardni - troje ih je u bendu (lijepa djevojka na basu, ma mislim, kog' to više zanima?), ne spadaju u novi val (ne samo zato što nisu retro, nego i zato što im je ovo već drugi album), a nisu ni stari dokazani lisci pa da ih gura stara publika. Oni su samo običan rock bend, s običnom pričom (ono, srednjestaleška djeca školovana u katoličkoj školi, baš kročili u dvadesete; ne'š ti glamura!) i običnim lijepim pjesmama. Istina za volju, tekstovi su im tek malo iznad razine srednjoškolskih ("The eyes of the toys they are moving, it's here everything that never lived is alive") pa ne vidim tko bi to, tko želi barem donekle ispasti kul pred drugima muzikom koju sluša, priznao da sluša JJ72. A istina je da je ovaj standardan album preobično dobar - 12 pjesama, 54 (nikako preduge minute), malo previsok, ali lijep glas glavnog autora Marka Greaneya, lijep niz iskrenih pjesama poslovično zavodljivih irskih melodija i tri-četiri ubojite pjesme - 'Serpent Sky', 'Formulae', 'Half Three' i tugaljiva 'Sinking'. Ništa zvučno, jelda!?!

Mada ne zaslužuju uspjeh manje od Muse, i mada su samo malo manje originalni od Placebo, proći će kao tako tužno neprimjećeni My Vitriol. Mislim, ja najsretniji ako se to ne dogodi, ali nekako mi se ne čini da srednja klasa ima puno osjećaja za srednju klasu niti da o sebi previše razmišlja. A ima se tu jako puno toga za reći...

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr
14. siječnja 2003.

Copyright © 1996. - 2003. Internet MONITOR
 
 
world wide web:
Službeni site

Fanovi

O albumu

Vijesti o bendu

Slike i downloadi

Za Amerikance i sve koji se tako osjećaju