Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  DJECA: 'DJECA'
(Aquarius Records; 2002.)
Nije to bilo tako davno kad je epizoda zvana Flare bila vrhunac hrvatske rock scene. Bili su sasvim prosječan loš hrvatski bend, ali ih je od ostalih, koji također nisu zaslužili objavljivanje albuma, razlikovala Anđa Marić za vokalom. Zbog nje su uspjeli dobiti izdavački ugovor, zbog nje su ih ljudi slušali i preko nje su Flare uspjeli napraviti nešto od svog benda, a ne zbog kreativnosti njenog brata. Trajali su, jasno, jednu sezonu i nisu postigli ama baš ništa ozbiljno, a jadnu hrvatsku scenu su ostavili s još jednim jadnim pokušajem rock benda iz kojeg se ništa novo nije izrodilo, niti se situacija na sceni imalo pokrenula nabolje. Čak i da u budućnosti nešto još naprave, teško da će privući izdaleka blisku pozornost onoj prvotnoj. Kod Djece je situacija slična, barem što se načina dolaženja do albuma tiče, jer taj bend nisu Djeca - to su Djeca Ante Perkovića, poznatog glazbenog kritičara, publiciste i autora Monitorove prošlogodišnje kolumne 365 dana, kad smo već kod tog. Da on nije to što je, Djeca bi puno teže našla izdavača, ili obrnuto, bend koji svira istu ovakvu glazbe bez tako neke "perkovičevske kvake" ne bi uspio objaviti album. No, dobro je to što je Perković pametniji od Marićke, a Djeca su muzički profinjenija od Flare pa tekstovi imaju više smisla, dok im glazba nije samo izgovor za korištenje distorzija.

Kapu skidam Djeci na tome što su posve obični (bez zezancije), njihova je glazba standardni pop kojeg smo već puno puta čuli (neću puno promašiti kad ih usporedim sa nježnijim dijelovima EKV i PipsChips&Videoclips), ali to je ono što ovoj državi treba - dobar i standardan pop da privuče prosječne ljude da se zainteresiraju za glazbu (jel' itko kod nas sluša išta osim hip-hopa i onih samoubojica iz Let3?), a tek onda se može dogoditi da ljudi otkriju neku eventualnu avangardu. Kod nas ljudi jednostavno ne poznaju koncept slušanja pop glazbe, a tu alternativnu scenu koja postoji bez objavljivanja albuma nego na prženju demo snimki sluša strašno uzak krug ljudi od kojih se i očekuje da to slušaju. Djeca bi mogla odigrati tu ulogu, jedino je pitanje hoće li to moći jer nisu napravili ništa novo, nikakav iskorak ni u kojem smjeru pa se pitam tko i zašto bi ih imao potrebu slušati. Mada album nije loš - u mrvicu manje od 40 minuta smješteno je 10 lakoslušljivih pjesama razumljivih impresionističkih tekstova i lijepe meke gitare. Istina, glas je malo pretiho produciran, a 'Čovjek s odličnim vidom' ima suvišan Pipsi-nalik dio, dok je 'Hi-Fi' cijela promašena digitalka, mada obje imaju sjajan tekst - prva je o tipu koji sve (unaprijed) razumije i samo smješta stvari u okvire, a druga je o ljudima koji ružne stvari kojima su okruženi ublažavaju najbližim i najdostupnijim eufemizmima, onima koji vjerojatno ljute one oko sebe svojom pasivnošću i zatvaranjem očiju. Ostatak tekstova su slične takve intimističke slike o tom krhkom i smiješnom svijetu oko nas.

Ono što me općenito ovdje najviše muči je to što mi Djeca zvuče kao da su mogli to napraviti bolje i originalnije, a došli su samo do toga da "nisu loši", i da zvuče "poznato". Što je malo premalo od benda na sceni na kojoj je objavljivanje albuma događaj mjeseca. I pitam se hoće li Djeca to ponovno doživjeti...

Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr
19. prosinca 2002

Copyright © 1996. - 2002. Internet MONITOR
 
 
world wide web:
Službeni site

Kolumna 365 dana

Izdavač