Glazba - Internet MONITOR  


« na početak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Mlado Meso
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  Intervju
Stronghold: Sviramo jer nam je to potrebno

  

Lijen sam. Jesam! Mati mi je uvijek govorila da ću lijenost platiti suhim zlatom. I evo majko, platio sam. Prehlađen sam k'o stoka, a ni zlata nemam. Intervju sa Stronghold sam odgađao cijelo toplo ljeto, pa onda i cijeli globalno zagrijani deseti mjesec, da bi se tek početkom hladnog jedanaestog opametio. Ruku na srce, ni Stronghold se nisu žurili sa izdavanjem albuma, al’ kažu: “Sad će!”

Nakon višetjednog dogovaranja i usklađivanja rasporeda sa članovima benda, došao je dan intervjua. Sjećam se k'o da je bilo jučer (a i je). Mrzlo nedjeljno popodne praćeno zubatim suncem nakon obiteljskog ručka krećem prema mjestu dogovora dok mi želudac vari sarmu i kolače. Svidjela mi se njihova ideja za mjesto intervjua - savski nasip ispod mosta, uz roštilj i grah kobase s kazana. Rekoh, to je hardcore, a kako ja podupirem hc scenu maznuo sam nešto kobasa staroj iz zamrzivača. Mada je bilo malo hladno odlučio sam od Kvatrića do nasipa ići pješke da potrošim neke kalorije od sarme i stvorim mjesta za Stronghold kulinarske majstorije. Dok sam prolazio starim Trnjem, tj. onim što je od starog Trnja ostalo, sretnem klošara kako spava pored kontejnera. Pravo ime mu nitko ne zna, ali ga svi zovu Faust. Kažu da je iz neimaštine prodao dušu đavlu za kartu Metallice. Jadni momak, nit je vidio Metallicu nit je dobio dušu natrag. Kao i novci mnogih, “zapela” je u rukama organizatora koncerta. Smilovao sam se nad tim izgubljenim stvorom što je i jezik čovječji zaboravio te ga namamio kobasicama do roštilja uz Savu pa da pojede jadnik nešto kuhano/pečeno. Još s nasipa sam namirisao grah s kobasama, a dolje ispod mosta vidio Stronghold i njihovu ekipu kako se motaju oko kazana. Smells like hc spirit


  

Spustio sam se s nasipa, pozdravio ljude i otvorio kju-pek. Predložio sam da službeni dio intervjua možda napravimo prije jela, no Tin (gitara), Jabuka (vokal), Mitch (bubanj) i Boro (bas) su me urazumili, jer “ne mo'š pričat na prazan želudac”. Objasnio sam ljudima Faustovu situaciju te su mu prvom dali jesti, a za njim smo i svi ostali navalili. Usta puna ljutog graha ispod mosta uz Savu. Litrenka pive pored mene milo me gleda dok smišljam kojim ću redoslijedom postavljati pitanja. Nakon druge porcije prekidam s pasulj-festom, jer želim ostaviti malo mjesta i za roštilj. Motajući se oko vatre s gemištom u ruci ispipavam teren, nesigurno pitam dal’ da ga vadim (dick-tafon). “Ma opusti se, ima vremena za intervju“ - kaže mi Jabuka – „nego o'š gens?” Pa rekoh dobro, daj kad već kruži.

Diktafon mi ionako nije previše služio, ali sam ga svejedno ostavio uključenog u džepu jakne. Kroz razgovor mi kažu da su na njihovu glazbu osim NYHC bendova, najveći utjecaj imali rakija, vino, pivo, roštilj. A njihova priča ide otprilike ovako: Boro i Tin su se našli s Debom (prvi vokal benda) negdje 2000.g . Jedno im vrijeme bubnjeve svira Zoid iz Kawasaki 3P, ali mu “to nije to” i čovjek odlazi. Uskoro ga slijedi i Deba, pa bend jedno vrijeme uopće ne funkcionira. Stvar se ponovno počela zagrijavati tek kad je Mitch sjeo za bubanj, a “Jabuka došao iz vojske i prenio sve svoje vojne vještine u bend”, kaže prijatelj Fićo. 1.12.’02.g. je datum prve probe Stronghold sa svim sadašnjim članovima benda. Ubrzo nakon okupljanja snimaju svoj prvi demo u Monsters studiju s Merđom za pultom. Suradnja se nastavila i na novom albumu. Demo se i zove 'Demo', a na njemu su uhvatili žestok ulični hardcore zvuk, odnosno “drunk-core” kako ga zove Mitch. Demo, snimljen za svega deset sati, dosta je slušan među korašima, a ako ga još niste čuli možete ga skinuti na Strongholdhc.com. 'Differences' je ime stvari na kojoj im gostuje Edo Maajka, a bek vokale osim cijelog benda, pomažu Fićo i Hrubi. Inače Fićo, osim što radi odličan grah, zadužen je i za tetoviranje benda, a preko njega je i došlo do suradnje s Maajkom.


  

Zanimalo me što ih vuče sviranju, jer novci sigurno ne. “Ne znam to opisati, gušt neki, potreba”, kaže vokal benda Jabuka. Tin pak ima zajebantski pristup: “Da sviram na hrđavim žicama, da me prsti bole dok sviram!” Stronghold su entuzijasti kojima su jasna pravila hrvatske glazbene scene, ali im kao i mnogima nije jasno zašto ima tako malo prostora za svirku u gradu. Boro kaže da im je za koncert najbolji prostor bio Attack, unatoč nedostacima, “tamo je bila najbolja atmosfera”. Osim u Zagrebu svirali su u Kutini, Karlovcu, Splitu i Varaždinu, a iza sebe imaju i jedan koncert u Metelkovoj, Ljubljana. Zbog snimanja albuma trenutno nemaju probe, “ali mix je tu, pri kraju, kroz tjedan dana će sve biti gotovo, a onda ponovno u akciju”, veli Boro. Album, iako praktički gotov, još nema imena. Priča mi Jabuka da će o imenu odlučiti demokratski, svatko će predložiti svojih nekoliko favorita, a onda će ih skupa ocjenjivati, kao na Euroviziji. Jabuka, pravim imenom Karlo uglavnom piše sve tekstove za koje kaže da su “bez puno filozofije i politike, uglavnom stvarni život - street”. U jednoj od jedanaest stvari, koliko će ih biti na albumu, ponovno gostuje i Edo. Tekst te stvari će jedini biti na hrvatskom dok će tekstovi ostalih biti na engleskom. O izdavanju albuma ne žele puno pričati dok stvar ne bude sigurna. Naime, propali su dogovori sa jednim domaćim izdavačem. Ove ljude to ne obeshrabruje pa će album vjerojatno izaći u njihovoj nakladi. Kasnije će pokušati nešto napraviti izvan granica domovine.

Meso sa roštilja samo što nije bilo gotovo. Osmjehnuo sam se krmenadlama i otvorio Vranac, jeftino al’ fino makedonsko crno vino. Fausta više nije bilo, nakon što je iz kazana polizao što se polizati dalo, nestao je u savsku maglu. Otpio sam gutljaj Vranca i za Faustovo zdravlje te za povrat njegove duše iz ruku zlih organizatora koncerta Metallice. Prohladno popodne zamijenila je još malo hladnija noć, pa smo se svi sjatili oko roštilja. Da se još više zgrijemo Tin je dobrodušno podijelio svoju plosku rakije. On je taj koji smišlja većinu glazbe, a diče ga i duboke misli u pogledu najdražeg mu napitka. “Rakija je voda koja liječi dušu, naša poveznica s nebom koja nam kad sviramo ne da odvojiti prste od hrđavih instrumenata!” Jedan su od rijetkih bendova koji ima svoju vlastitu religiju, hedočanstvo. Misao vodilja te religije je jednostavna ali prodorna, “Tko ne pije, a svira ne vrijedi, tko svira, a ne pije ne vrijedi, a tko pije i svira, taj vrijedi!” – Tin. Drugim riječima: oni vrijede – stvaaarno vrijede. Uz krmenadle, kobasice i zajebanciju počinjem bolje kužiti duh hc-a. Nije stvar samo u glazbi već i u ovakvim opuštenim druženjima. Bez preseravanja, ispod savskog mosta uz roštilj i cugu. Nema tu mjesta lažnom “svijetu mladih, slavnih i bogatih”. Nema trčanja za jednominutnom slavom niti je cilj biti viđen na špici( iako je postojala ideja da intrevju napravimo u Charlieju:)). Razmišljam koliko je mainstream scena, sa svim svojim metlama u guzicama, kokainom u nozdrvama i preskupim koktel-barovima, udaljena od nečega ovako jednostavnog i iskrenog.

Zagrebu ne nedostaju poslovni tornjevi i šoping centri već klubovi i hardcore!

Pošaljite i vi svoje snimke na:
Internet Monitor
Za Mlado meso
Šubićeva 3
10000 Zagreb

Natko Jurdana
balkanibal@net.hr

Copyright © 1997. - 2004. Internet MONITOR
 
 
Online
www.strongholdhc.com

Pošaljite i vi svoje snimke na:
Internet Monitor
Za Mlado meso
Šubićeva 3
10000 Zagreb