« na početak   « povratak Glazba Album tjedna Recenzije Nikad čuo MP3 singl Monitor Monitor home Forum Softwarez Belle de Jour Info Technology Hrvatski Web 500 linkova Link dana Odigo Monitor u Vjesniku e-mail glazba@monitor.hr
		Velvet Revolver: Volimo svirati Velvet Revolver, grupa sastavljena od bivših članova ogromnih bendova Guns N Roses, The Cult i Stone Temple Pilots, posjetila je Europu na kratkoj koncertnoj promociji aktualnog prvijenca 'Contraband'. U raskošnom Hotelu Bristol u samom centru Beča članovi benda, pod budnim okom velikog broja managera i ljudi iz diskografske industrije, podijelili su nekoliko interviewa domaćim i inozemnim medijima. Kasnije toga dana na Two Days a Week festivalu odsvirali su apsolutno najbolji koncert te trodnevne glazbene fešte, bez problema održavši lekciju iz live nastupa mlađim kolegama poput The Offspring i Bloodhound Gang. Za razgovor smo dobili možda i najzanimljiviji trojac: najpoznatijeg Gunsa Slasha, Matt Soruma iz The Cult i GnR, te Scotta Weilanda, vokala Stone Temple Pilots široj javnosti vjerojatno poznatijeg po sada već legendarnim ispadima s narkoticima. Odmah na početku iznenadilo nas je njihovo jako dobro poznavanje Hrvatske. Sorum: Hrvatska? O da, imam velik broj prijatelja Hrvata, puno vas je zadnje godinu-dvije po Los Angelesu. Neki moji prijatelji Hrvati vlasnici su noćnih barova u koje redovito izlazim. Tako da doista znam puno Hrvata, s nekima sam i u dobrim prijateljskim odnosima. Weiland: Ivana Miličević, koja je posljednjih godina sve veća zvijezda u Hollywoodu, bila je kuma mojoj žena na našem vjenčanju. Izrazito smo bliski s njom i cijelom njenom obitelji. Već duže vrijeme planiramo doći u vaše krajeve u posjet njenoj obitelji, možda i uspijemo čim uhvatim malo vremena. Ona radi sjajne palačinke, zbog toga se i najviše radujem njenim dolascima u naš dom.(smijeh) Mario: Veliki je hype oko Velvet Revolver, što zbog vaše prošlosti u strahovito popularnim bendovima, što zbog jako dobre prodaje albuma 'Contraband'. Kakav je osjećaj sada kada su opet sve oči uprte u vas, nakon niza godina relativne medijske tišine? Slash: Pokušavam ne obraćati pažnju na to. Ne radimo ovo zbog medija, kritičara, pa ni zbog fanova. Radimo ovo jer volimo svirati i jer nam je ovo strašno nedostajalo. Mi smo frendovi koji su se našli, osjetili kemiju i počeli svirati. To što svi oko nas viču na sav glas i ovome pridaju neku ludo veliku pažnju, to je njihova stvar. Bend nije velik jer nam tako drugi kažu. Osjećamo se veliko dok sviramo ove pjesme. Želimo svirati uživo ove pjesme, osjetiti dobar feedback od publike, svirati koncerte što je češće moguće. Mario: Da, ali album je ušao direktno na prvo mjesto Billboardove liste albuma, prvi put u povijesti za jedan rock debut, vjerojatno samo zbog vaše prošlosti? Slash: Vidiš, da, to su mi rekli. Ja sam sigurno to ne bih saznao. Ne obraćam pažnju na takve stvari. Mario: Primjetan je veliki revival rock n rolla, uglavnom kroz mlađe bendove, no sada ste se i vi tu umiješali. Pratite li uopće te mlade bendove, od kojih mnogi kopiraju dobar dio onoga što se vi svirali u prošlosti? Slash: Ja iskreno baš i ne. U zadnjih 7 do 8 godina nije me ništa posebno oborilo s nogu. Sorum: Meni su System Of a Down zanimljivi. Weiland: Ima nešto dobrih bendova, taj neki novi rock val. Jet su mi odlični, volim njihov stav i nastup. Imaju tu rock'n'roll kemiju, kada ih gledaš osjećaš da je to prava stvar. The Strokes također, iako su oni možda malo previše new wave za moj ukus. Pretty Girls Make Graves također mi se sviđaju. Ma ima taj neki rock pokret trenutno, iako je još uvijek u začecima, te je prerano o tome pričati. Osobno mislim da se nije dogodio pravi glazbeni pokret, nikakva revolucija od grungea naovamo. Mario: Pretpostavljam da nu metalu ne pridaješ previše pažnje? Weiland: Ma kul je to, imam neke dobre frendove u tim bendovima. Ali nu metal nije nikakav pokret, nema nikakav stav o ničemu, nije društveno osviješten. Pola njih su čisti reperi, imaju hip-hop stav, tako se oblače i tako izgledaju. Samo što drže gitare u rukama. A druga pak polovica su čisti metalci, samo što imaju nekakvu modernu robu i drukčiju produkciju, pa su odmah nu metal. A zapravo je to prežvakavanje stare spike. Ne možeš tim ljudima naći nikakvu zajedničku crtu, to je pravac bez osnovne ideje, misli, bez ikakvog stava. Grunge je bio donio nešto novo. Tekstovi su bili ljudski, duboko svjesni situacije u svijetu tada. Klinci su to tada osjećali. Ovo sve danas više je nekakva moda i hibrid svega i svačega, ali na kraju bez nekog fokusa. Mario: Na koncertima svirate i neke stvari od Gunsa i STP. Koji je bio kriterij za izbor baš tih pjesama? Sorum: Nismo htjeli svirati hitove, ono što bi ljudi očekivali, poput 'Welcome To The Jungle' ili 'Sweet Child O Mine'. To bi bilo glupo, ja bih se osjećao glupo, a i vjerujem da bi ljudi ipak osjetili da je to malo preljigav i lažan pristup. Kao i svirati neke jake singlove od STP, mislim da bi bilo uvredljivo za njihove stare fanove i stare članove Scottovog benda da sad sviramo, ne znam, 'Interstate Love Song'. Od Gunsa, stvar 'It's So Easy' je baš Scott izabrao, jer mu odgovara način na koji ju je Axl pjevao. A ove stvari od STP činile su nam se kao logičan izbor, jer smo svi veliki fanovi njihovog prvog albuma. To je bila sjajna ploča, pravi in your face rock. Imamo svoj materijal, no za cjelokupni live program fali nam pjesama, pa smo ubacili par nepoznatijih stvari iz naše prošlosti, za koje nam se čini da dobro stoje uz ove nove materijale. Mario: Svi ste u ovom biznisu već dugi niz godina. Kako osjećate da su se stvari promijenile od dana kada ste počeli do danas: glazbena industrija, koncerti, prodaja albuma? Weiland: O da, prošlo je puno godina. Mislim da se puno toga promijenilo, no opet mnogo toga je i dalje isto. Najvažnije je napomenuti da smo mi stvarno bili klinci kada su nam izašli prvi albumi. Ja mislim da su dečki imali cca 17-18 godina kada je 'Appetite For Destruction' izašao, mi u STP smo bili u ranim dvadesetima kada je 'Core' izašao. Bili smo svi klinci. Ljudi te iskoriste, prodaješ ogromne količine albuma, sviraš na stadionima pred gomilom ljudi. Svaki dan izloženim si najluđim stvarima, sve je pred tobom i sve je samo za tebe. Živiš neki najluđi život uopće zamisliv. Ne obraćaš pažnju na poslovnu stranu svega, ne pitaš se koliko zarađuješ, s kim surađuješ i tko su ti prijatelji. Samo luduješ, ideš glavom naprijed bez ikakvih pitanja i sumnji. Danas smo stariji, pametniji, iskusniji. Pazimo na ono što je naše. Ne damo toliko drugima da nas iskorištavaju. Slash: Danas jako dobro pazimo gdje odlazi naš novac. Oprezniji smo, jako dobro znamo pravila igre. Mario: Vjerujem da je najveća razlika u prodaji glazbe. Kako ste se vi privikli na ove nove uvjete i download glazbe? Slash: Mislim da je glazbena industrija još uvijek u stanju privikavanja na novonastalu situaciju, ljudi pokušavaju shvatiti što i kako dalje. Mislim da je Internet dobra stvar, no gotovo sam siguran da će glazbena industrija naći lijek, jer jednostavno su preveliki novci u igri. Ovo je neko prijelazno razdoblje gdje su svi uhvaćeni nespremni, i mislim da će trajati još par godina. No kroz 10-ak godina rješenje će sigurno postojati, glazba će se prodavati ljudima na ovaj ili onaj način. Jer apsurdno je da vječno traje ova situacija gdje ljudi kradu i besplatno dobivaju glazbu. Industrija će način način da to opet naplaćuje. Mario: Svi vam lijepe termin supergrupa, što je dosta često u zadnje vrijeme, da se ljudi iz velikih raspadnutih bendova okupljaju u novom projektu, koji onda odmah naravno povlači veliko zanimanje medija. Slash: Mrzim taj termin. Super-šta? Kao da smo nadljudi ili nešto, svemirci s gitarama u rukama. Ljudi vole izmišljati nove tremine i praviti veliku buku, valjda nemaju o čemu drugom pisati. Weiland: Da, grozan termin. Kao da je jedan od nas odlučio "hej, želim najboljeg gitaristu na svijetu, najboljeg bubnjara" i tako dalje, sve najbolje u isto vrijeme u jednom bendu. A nije tako. Znam Duffa već dugi niz godina. Moja žena jako je dobra s njegovom suprugom. Matta i Davea također znam dugi niz godina. Oni i Slash dugo su održavali probe zajedno, trebao im je vokal, ja sam se tu dobro uklopio. Osjetili smo neku posebnu kemiju prvog trenutka kada smo zasvirali zajedno. I to je sve. Garažni rock bend. Pri spomenu riječi supergrupa pomislim na neko ego čudovište s pet ružnih glava.(smijeh) Oni neki grozni bendovi iz sedamdesetih, Asia, tako nešto. Mi nemamo veze s tim. Mario: Ova turneja uključuje samo festivale, mislite li doći u Europu i na neke solo koncerte? Weiland: Da, postoje planovi. Ako se ne varam sprema se nešto za veljaču iduće godine. Čak su i neka tržišta poput Rusije i Poljske u planu. Jer Gunsi su bili ogromni na tim istočnijim tržištima, pa vjerujem da je interes tamo strašno velik. Moguća je malo duža turneja, zavisi sve koliko će dugo album ovdje biti aktualan. Tko zna, možda se vidimo i u Hrvatskoj! Pričao Mario Grdošić mario@monitor.hr 16. rujna 2004. Copyright © 1996. - 2004. Internet MONITOR		Postava: Dave Kushner - gitarist Duff McKagan - basist Scott Weiland - pjevač Slash - guitarist Matt Sorum - bubnjar Diskografija 'Contraband'; RCA/Menart, 2004. Linkovi: Službeni site 'Contraband'