Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  The Earlies: Više slave znači manje slobode

"Kada smo došli na granicu službenici su nas ispitivali o svakom komadu opreme koji nosimo sa sobom tako da su nas prisilili da ih potkupimo primjerkom albuma. Sigurno su CD isti čas bacili, ali graničar je morao imati taj osjećaj da je nešto dobio besplatno. Čini mi se da graničari svašta dobiju. Mora da je to dobar posao", tako je svoj prvi susret s Hrvatskom opisao Christian Madden, britanski dio skupine The Earlies zbog koje se u subotu napunio zagrebački ITD. Od hvaljenog prvijenca 'These Were The Earlies' prošle su dvije godine. Iako su se kritičari zaljubili u njih, zbog toga se nisu obogatili. Kažu da će sljedeći album biti odličan, a prije toga pojavili su se na kompilaciji 'Dream Brother - The Songs of Tim and Jeff Buckley' s pjesmom 'I Must Have Been Blind' koju su izveli i pred zagrebačkom publikom.

Monitor: Ostajete li nakon koncerta u Zagrebu ili odmah krećete dalje?
Christian: Sutra imamo slobodan dan, ali krećemo odmah nakon koncerta. Putujemo u autobusu koji ima deset kreveta, nekoliko separea, kuhinju, televiziju, tako da se može reći da je malo prenapučeno, a bogme i zadnjih dana opasno smrdi. Osim toga, počeli smo jedni drugima ići na živce. Na turneji smo dva tjedna, ali smo bili po Americi oko Božića i mjesec dana u studiju tako da se u zadnje vrijeme dosta viđamo.

Monitor: Ovo je vaša prva europska turneja. Svirate li i u ostalim gradovima u kazalištu?
Christian: Samo smo još u Francuskoj svirali u kazalištu. Barovi i klubovi nekada imaju zaista posebnu atmosferu, ali mogu reći da kad sviraš u kazalištu ljudi puno pažljivije slušaju što radiš i moraš se puno više truditi.
Monitor: Kako vam je bilo večeras?
Brandon: Bilo je sjajno. Ovo nam je zasad najbolji koncert u Europi.
Christian: Svirali smo u Zagrebu nakon serije loših koncerata. Bili smo sinoć u Italiji gdje nitko nije došao na koncert. Prije toga smo svirali u Švicarskoj gdje je karneval baš bio u tijeku tako da smo svirali u klubu pred 20-tak ljudi. Zato smo uoči zagrebačkog koncerta bili poprilično zabrinuti i razmišljali smo na način zašto bi netko došao na naš koncert u Zagrebu. Prije nego smo došli ovdje, gledao sam tko sve ovdje svira i mislio sam da nitko neće doći na naš koncert. Međutim, bilo je sjajno.
Brandon: Bio sam zbilja nervozan zbog ovog koncerta. U Texasu ako nešto čuješ o Hrvatskoj, onda su to loše stvari i zabrijao sam da dolazim u neku ratnu zonu, ali ugodno sam se iznenadio i bilo je sve super.

Monitor: Album je davno izašao...
Brandon: Da, ali tek je nedavno objavljen u ostatku Europe, tako da smo tek sad mogli napraviti ovu turneju.
Monitor: U Hrvatskoj je bio na ljestvici najboljih albuma u 2004. godini. Što slijedi, kakve su ambicije benda?
Brandon: Da, rekli su nam da je album ovdje dobro prošao. Upoznali smo kritičara koji nam je to ispričao (op.a. Sale Dragaš) i jako je simpa.
Christian: Ambicije benda su da želimo samo zarađivati dovoljno novca da sve ovo možemo nastaviti. Sada jedva da išta zaradimo, tako da je naša ambicija da zarađujemo samo malo više.
Monitor: Mislite li da ćete to postići sljedećim albumom?
Christian: Stvarno ne znam. Mislim da smo napravili dobar album, ali stvarno ne znam.
Brandon: Nadam se da će biti tako jer ukoliko se to ne dogodi mislim da ne možemo ovako nastaviti. Deset nas je u bendu i to je jako skupo. Ako ne počnemo zarađivati barem toliko da uspijemo pokriti troškove, onda će biti vrlo teško nastaviti s bendom jer nećemo biti u mogućnosti vratiti sve dugove.
Monitor: Možda da osnujete nogometnu momčad s obzirom koliko vas je u bendu?
Christian: Mislim da nismo u takvoj atletskoj formi. To što nosimo stvari okolo ne znači da smo naučili s loptom. Hahaha! Sljedeći album je skoro gotov i mislim da je zaista dobar. Naš izdavač smatra da je dobar, pa valjda se nećemo morati okrenuti lopti.

Monitor: Kako su se sastali Englezi i Teksašani?
Christian: Imali smo zajedničkog prijatelja koji je neko vrijeme bio s nama u bendu. On je provodio puno vremena u Manchesteru jer je tamo studirao, a inače je iz Amerike. Mene je upoznao dok je boravio u Engleskoj i tako smo se svi povezali.
Brandon: Ispočetka je to bio studijski projekt i sve se svodilo na virtualnu komunikaciju i razmjenu ideja.
Monitor: Živite li sada svi u istoj zemlji?
Brandon: Nakratko sam se bio preselio u Englesku, ali onda sam shvatio da mi se više sviđa Texas. Tako da ja živim u Texasu, a oni u Engleskoj i radimo kako smo uvijek radili - šaljemo jedni drugima ideje preko Interneta. Zajedno smo kada je turneja i to je to. Već nekoliko godina je tako i s vremenom smo postali jako dobri prijatelji, pa mislim da se ta udaljenost ne osjeća u našoj glazbi.
Christian: Postali smo bend u travnju 2004. godine, no prije toga smo svirali po raznim bendovima tako da imamo nekakvo iskustvo iza sebe.

Monitor: U kakvim ste bendovima prije svirali?
Brandon: Svirali smo u svakojakim lokalnim bendovima. Ja sam svirao u psyhodelic rock bendu, a Christian je svirao sve i svašta.
Christian: Da, prava sam glazbena prostitutka. Mislio sam da je ovo samo jedan stravičan posao, ali ispalo je OK.

Monitor: Slažete li se politički s obzirom odakle dolazite?
Christian: Na naše veliko iznenađenje, dosta se slažemo politički. OK, osim s Richardom, ali on je veliki, stari naci. Hahaha...
Brandon: Texas je zaista desničarsko mjesto. Kad u Texasu sretneš nekoga tko nije desničar, onda je ta osoba jako čvrsto usmjerena na to da bude liberalna s obzirom da je okružena s vrlo konzervativnim ljudima. Živio sam u Seattleu koji je vrlo, vrlo liberalan grad i postaneš nekako lijen i ne izlaziš baš na izbore jer svi oko tebe se slažu s tobom. U Texasu ljudi takvih pogleda se drže zajedno jer su u manjini.

Monitor: Što najviše volite/mrzite u vezi profesionalnog bavljenja s glazbom?
Christian: Ne mogu reći da išta mrzim. Najviše od svega volim svirati muziku. Koncert je omiljeni dio mog dana. Pretpostavljam da ne volim raznašati stvari okolo, ne volim se pakirati nakon koncerta jer orgulje su naprosto ogromne, ali deset je ljudi u bendu i ne možemo si priuštiti roadieje.
Monitor: Gledajte to s pozitivne strane, barem se nećete umisliti...
Christian: Istina. Izgubiš neke kalorije, razviješ mišiće i nisi umišljen. Imate pravo.

Monitor: Kako u situaciji kad ste raštrkani na raznim stranama svijeta pišete pjesme?
Brandon: Sve radimo kao kolektiv, svatko radi ponešto, a kad kažem svatko mislim prvenstveno na nas četvoricu.
Christian: I svi koji s nama nastupaju djelomično sudjeluju, unose neke detalje koji utječu na cjelokupan dojam. Ne bih rekao da je to pisanje pjesma koliko razmjena ideja i svaki detalj dorađujemo sve dokle ne postanu pjesma s kojom smo svi zadovoljni.
Brandon: Pokušavamo biti demokratični, ali nas četvorica imamo glavnu riječ i to nekad zna biti dosta kaotično. No, ako je netko od nas čvrsto i istinski protiv neke ideje, onda to znači da ona nije dobra i da je trebamo razraditi i napraviti dobrom. The Earlies znači zajednički posao, ljudi koji rade zajedno, a ne označava samo jednog od nas kao individualca jer to nikako ne štima. Individualno nismo dobri, ali svi zajedno mislim da radimo zanimljive stvari.

Monitor: Kako se glazbena industrija odnosi prema vama?
Brandon: Dosad smo imali poprilično puno sreće.
Christian: Imamo jako dobrog prijatelja koji radi u našoj izdavačkoj kući tako da imamo jako dobar tretman i odnos. Glazbena industrija je nedobronamjerna i okrenut će nam leđa prije ili kasnije, ali spremni smo na to. Prije ili kasnije će se to dogoditi jer ne mogu oni vječno biti zainteresirani za nas. Mi imamo tu sreću što je naš A&R čovjek naš jako blizak prijatelj i onda mu vjerujemo i kad bilo što napravimo dođemo do njega i pitamo ga što on misli. On razumije to što radimo, pa ako on kaže da nešto zbilja ne valja, uvažimo njegovo mišljenje jer znamo da on nije tamo neka budala iz glazbene industrije. Pitamo ga obično zašto mu se ne sviđa i to uvažimo jer vjerujemo u njegov sud i važno nam je njegovo mišljenje. U glazbenoj industriji ima stvarno jako puno idiota, ali naša izdavačka kuća za sada se stvarno pokazala u redu.
Brandon: Dosta smo realistični u vezi svega. Nismo 18-godišnji klinci koje je lako impresionirati i koji su se prvi puta susreli s glazbenim biznisom. Vidjeli smo jako puno bendova koji su dolazili i prolazili i znamo kako je glazbena industrija ponašala prema njima tako nas je dosta teško iznenaditi.
Christian: Znamo puno bendova koji prodaju više albuma i više su na glazbenoj ljestvici vrijednosti, ali oni su nezadovoljni većinu vremena. Kada postojiš na našoj razini, imaš puno više slobode.
Brandon: Okrutna stvarnost je da želiš uspjeti, zarađivati više novaca, ali kada se to dogodi ispadne da često što si slavniji imaš manje kontrole nad onim što se događa. Odmah te nanjuše veći izdavači koji imaju drugačije ciljeve, veće apetite i žele te ukrotiti.

Monitor: Gledajući na cjelokupnu glazbenu povijest, ima li netko za koga biste mogli reći 'e, baš bi bio sretan da sam on/ona'?
Brandon: Ima puno ljudi kojima se divim, ali to nužno ne znači da želim biti netko od njih. Rado bih ih sreo, družio se s njima, ali ne bih možda htio da sam netko od njih. Imam puno glazbenih heroja, ali ovisi o raspoloženju tko mi je u određenom trenutku glavna faca.
Christian: Recimo da mi je trenutno Brian Wilson glavna faca.

Monitor: Tko je najpoznatija osoba koja je došla na vaš koncert?
Brandon: Jarvis Cocker. Došao je na naš koncert u Londonu kada smo svirali u klubu Barfly. Nisam znao da je došao već mi je netko rekao poslije koncerta da ga je vidio. S obzirom da sam veliki obožavatelj Pulp, drago mi je da za vrijeme koncerta nisam znao da je tamo jer živ bih se bio usrao da sam znao da me gleda Jarvis Cocker.

Monitor: Jesu li muzičari pod stresom?
Christian: Definitivno. Da radimo u uredu, to bi bio drugačiji stres, ali i u ovome što radimo puno je stresa. Koncert je najbolji dio dana, ali trebaš brinuti o tome hoće li se autobus pokvariti, hoćeš li upasti u neku gužvu na putu do grada u kojem tu večer trebaš svirati i svakodnevno se brineš oko hrpetine stvari i često te uhvati panika. Koncert nije stresan, ali put do koncerta je. Neki dan smo putovali i dogodila se nesreća na autoputu. Bili smo u totalnoj panici da nećemo stići i takve stvari nisu baš ugodne. Dok si na putu, neki novac ipak možeš zaraditi i tako cijelu priču nekako gurati dalje.
Monitor: Nešto kao kad vodiš privatnu tvrtku?!
Brandon: Upravo tako.

Monitor: I za kraj, možete li nam nabrojati pet omiljenih stvari?
Christian: Sir, odrezak, pivo...
Giles: Sir, komedija, odrezak, pivo...
Monitor: Možda Hrvatska?
Christian: Da, definitivno Hrvatska.
Brandon: Odrezak, sir, pivo, pizza....
Monitor: Mislite hrana i piće?
Christian: Imaš pravo. Hrana, piće, Hrvatska, komedija i glazba. To je naš konačan odgovor!




Razgovarale
Zrinka Horvat
zrinka7_7@yahoo.com

i Ivana Markov
ivana@monitor.hr
8. ožujka 2006.

Copyright © 1996. - 2004. Internet MONITOR
 
 
Linkovi:
Službeni site

'These Were The Earlies'