Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  The Bravery: Srcu ne treba uzimati ni pohvale ni pokude

Mnoga djevojka pati za petorkom iz New Yorka koji se zovu The Bravery, a petorka pati za udobnim krevetima i domom. Na kraju njihove dvogodišnje turneje život nas je spojio na petnaestak minuta prije no što su stupili na pozornicu Doma sportova i počeli nas ugrijavati za Depeche Mode.

Monitor: Možeš nam se predstaviti?
John: Ja sam John iz Bravery, iz New Yorka. Već tri mjeseca smo na turneji s Depeche Mode što je ujedno i kraj naše dvogodišnje turneje koja nas je vodila posvuda. Svugdje smo bili i svašta vidjeli, a posebno nam se svidjela recimo Jakarta, Singapur, Koreja, Japan, u biti sva mjesta koja su jako različita od onog gdje smo odrasli. Svidjela nam se i Rusija, Skandinavija te čudesna zemlja Island.
Monitor: Jeste li umorni?
John: Pa, turneje su iscrpljujuće, ali svirka je ono što oduvijek želimo. Zanimljivo je kad svaki dan sviraš u drugom mjestu.
Monitor: Inspirativno?
John: Naravno, nešto na svjesnom nivou, a ponekad ti se osjećaj nekog mjesta uvuče u podsvijest i kasnije proviri u nekoj pjesmi.

Monitor: Koja je razlika između američke i europske publike?
John: Razlike su velike. U Americi postoji samo jedna vrsta popularne muzike i to je ona koja je na radiju. U većini europskih zemalja nije tako, ljudi su otvoreniji prema različitim stilovima i kada nešto zaista vole to onda otvoreno pokazuju.
Monitor: Što misliš zašto su vas DM odabrali za predgrupu?
John: Prije nekoliko godina imali smo prijatelja inženjera koji je radio na Dave Gahanovoj solo ploči. Tako je Dave čuo naš demo i jako mu sve svidjelo. Volimo misliti da su nas zbog toga izabrali, ali također postoji veza između njihove i naše muzike. Mislim da se možemo svidjeti njihovim fanovima.
Monitor: Voliš li Depeche Mode?
John: Jako.
Monitor: Jesu vam otkrili neke tajne biznisa?
John: Vrlo su jednostavni i dokazuju da muziku treba raditi bez obzira na sve, bila ona popularna tog trenutka ili ne. Treba raditi originalne i jedinstvene albume i fanovi će doći.

Monitor: Na ovoj turneji ste upoznali ogromnu mašineriju koja stoji iza showa koji traje tek par sati. Što je najgora, a što najbolja stvar u vezi toga?
John: Nema tu ničeg lošeg, ali na tom nivou puno ljudi ovisi o tebi. Kad si u bendu brineš se o vas nekoliko, kad si slavan imaš stotine zaposlenih koji ovise o tebi i odgovornost je mnogo veća.
Monitor: The Earlies su nam rekli da što si uspješniji, manje si slobodan i imaš manju kontrolu nad svime što se događa. Što ti kažeš?
John: To je vjerojatno istina. Definitivno imaš manje kontrole što si popularniji. Bendovi isprva sve rade sve sami - sami bukiraju gaže, sami snimaju albume, sami rade vizualije. Onda odjednom toga ima previše da bi stigao sve uz potrebu da pišeš pjesme i sviraš koncerte. Najbolje je onda raditi s ljudima kojima vjeruješ i na taj način još uvijek nekako možeš kontrolirati stvari. Mislim da još imamo dovoljno slobode i da uspijevamo kontrolirati što se događa s našom karijerom. Nadam se da ćemo to zadržati i ako postanemo stvarno veliki.

Monitor: Vaš album više-manje zvuči kao pop album iz '80-tih. Što je ideja iza njega? Zabava, blještavilo, ples?
John: Kad smo počinjali, Sam i ja smo se zakačili na dance-rock zvuk koji je tada bio velik u New Yorku i htjeli smo u sve to umijesiti i punk energiju i etiku. Snimili smo album na kompjuteru koristeći sve moguće jeftine programe koje smo mogili naći. Htjeli smo napraviti dance pop album s puno sinteva i gitara.
Monitor: Jeste li se oko te ideje i okupili?
John: Počelo je tako da smo nas dvojica doma snimali pjesme. Prijateljima se svidjelo, pa bi to što bismo napravili puštali na zabavama. Tad nam je palo na pamet da se shvaćamo malo ozbiljnije. Razmišljali smo o okupljanju benda i o tome da pjesme sviramo uživo i tako je nekako sve krenulo.
Monitor: Kako ste našli izdavača?
John: Sve se nekako dogodilo prirodno. Osnovali smo bend, počeli svirati gaže pred 7, najviše 12 ljudi. Došle bi bivše cure i moja braća. Objavili smo pjesme na našem sajtu i usmena predaja je krenula. Išlo je dosta brzo, ljudi su saznali za nas i počeli dolaziti na koncerte. Onda su radiji i DJ-i počeli svirati naše pjesme u L.A.-ju, Bostonu, diljem Amerike i to je za jedan američki demo bend bio velik uspjeh. Izdavačke kuće troše jako puno novaca da bi njihovi bendovi dospjeli na radio, a nas su već svirali i to nam je jako pomoglo.

Monitor: Što čini 'An Honest Mistake' tako dobrim singlom?
John: Često su nas predstavljali s tom pjesmom jer se činilo da dobro opisuje bend. Gitare, puno elektronike, dance zvukova, to je nekako bogata pjesma, prepuna svega. Ima i riječi s kojima se puno ljudi može identificirati. Mislim da se zato svidjela ljudima, ali nikad ne razmišljamo o pjesmama kao o nečem što treba postati hit. Želimo da svaka ostane vjerna svojem smislu i osjećaju. Želimo da svaka bude najbolja moguća. Mislim da nitko ne zna formulu prema kojoj se pišu dobre pjesme.
Monitor: Jay-Z kaže da mu je spot zakon?
John: Da, rekao je da je to najbolji bjelački spot koji je ikad vidio.
Monitor: Čime ste zaslužili takav kompliment?
John: Ljudima se sviđaju domino kockice.
Monitor: Kako vam je to palo na pamet?
John: Bili smo u Amsterdamu, sjedili u coffee shopu i gledali svjetsko prvenstvo u dominu na televiziji. Sve je izgledalo urnebesno pa smo pozvali svjetskog prvaka da nam pomogne napraviti spot s dominima. On je inače profesor fizike u Americi i domino mu je hobi. Trebalo mu je tri, četiri dana da složi ono što smo zamislili. Bilo je malo napeto tijekom snimanja jer je kamerman cijelo vrijeme kablom rušio kockice. Onda bi ih svjetski prvak morao ponovno slagati i tako to, ali spot je ispao super.

Monitor: Koliko vaš uspjeh ovisi o vizualnom dojmu, posebno o imageu?
John: Ljudi pamte specifičan stil i uz pomoć njega te prepoznaju.
Monitor: Mislite da vaš stil povezuju s New Yorkom koji je poprilično popularno mjesto?
John: Nije nam to baš palo napamet, ali je lako moguće.
Monitor: Što je to tako posebno u vezi New Yorka?
John: Ne znam, nismo tamo bili više od godine dana. New York je ogroman, brz grad gdje se susreće puno različitih ljudi. To stvara veliku kinetičku energiju koja privlači umjetnike i inspirira ih. U New Yorku ima bezbroj bendova, bezbroj koncertnih dvorana, ne možeš proći ulicom, a da u nekom baru ne svira neki bend ili neki DJ. To je jako poticajno jer ti se čini da i ti to možeš.
Monitor: S kojim bi ga ti gradom u Europi usporedio?
John: Pa, sa svim velikim gradovima.
Monitor: Je li 9/11 što promijenio?
John: Sad se sve smirilo, ali nekoliko mjeseci nakon vladao je nekakav osjećaj da je potrebno promijeniti stvari, svijet, Ameriku.

Monitor: Kritičari nisu uvijek bili naklonjeni vašem prvom albumu? Neki kažu da se švercate na valu The Killers i Franz Ferdinand?
John: Ne obraćamo puno pažnju na kritike. Mediji su nešto jako čudno mladim bendovima. Pokušavamo ignorirati kritičare i koncentrirati se na pisanje pjesama.
Monitor: A što kad pročitate da je 'An Honest Mistake' najbolji singl koji Duran Duran nikad nisu snimili?
John: Ha, ha, ha… Pa, u svim komentarima možeš naći nešto dobro i nešto loše. Najbolje je ne primati k srcu ni komplimente ni pokude. Treba pisati pjesme, ali kad te usporede s bendovima koje voliš to je uvijek super.
Monitor: Zašto vas uspoređuju s The Killers, a ne njih s vama?
John: Njima je album prije izašao pa onda svi misle da su se oni toga prvi sjetili. Mislim da dosta ljudi ne poznaje bendove iz 80-ih koji su prilično slični. Hrpu bendova koji su izišli u 2004., 2005., a različiti su od američkog mainstreema ljudi trpaju zajedno.
Monitor: Zašto uvijek masa bendova zabrije na isti zvuk?
John: Ljudi uvijek žele nešto novo. Sjedneš napisati pjesmu i onda se pitaš što ti želiš slušati, kakvu pjesmu želiš čuti u klubu, što ti nedostaje kad iziđeš van? I tako određena količina bendova dođe do istog zaključka.

Monitor: Kako će se razvijati vaš zvuk?
John: Imamo studio u busu pa snimamo tijekom turneje. Naš prvi album je bio živahan, mislim da ćemo malo usporiti. Radit ćemo više na melodijama, smanjiti elektroniku i efekte, ali nikad se ne zna sve dok album ne izađe.
Monitor: Kako se koncentrirate na pisanje pjesama u busu?
John: To nam je užitak u kojim god se okolnostima našli, ali sad se vraćamo kući i koncentrirat ćemo se samo na pisanje.

Monitor: Što slušate u busu?
John: Teško nam je na turneji nabavljati novu muziku, pa uglavnom preslušavamo svoje iPode. Recimo da sam zadnje vrijeme najviše slušao Kinks, Beatles, bend naših prijatelja koji se zovu Mando Diao, zatim Roxy Music, itd. Na iPodu slušam bendove po abecedi i trenutno sam na R.

Monitor: Možeš nam nabrojati pet vaših omiljenih stvari?
John: Tajlandska hrana, plaža i surfanje, New York, udoban krevet i 'Family Guy'.
Monitor: Uskoro izlazi četvrta sezona 'Family Guya'.
Monitor & John: Jupi!




Razgovarale:
Zrinka Horvat
zrinka7_7@hotmail.com

i Ivana Markov
ivana@monitor.hr
24. ožujka 2006.

Copyright © 1996. - 2004. Internet MONITOR
 
 
Linkovi:
Službeni site

'The Bravery'