Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  Doseone iz Subtle: Mislim da će se hip-hop pretvoriti u hair-metal

Zapušten betonski plato iza Galerije SC-a činio se kao savršeno mjesto za razgovor sa Adamom 'Doseone' Druckerom, vođom američkog "pa-ne-baš-hip-hop" kolektiva Subtle. Ovaj član bivših cLOUDDEAD i jedan od članova hip-hop dvojca Themselves odvojio je malo vremena prije svog prvog zagrebačkog koncerta kako bi porazgovarao s nama o hip-hopu, politici i svom pristupu glazbi. Uz vlakove koji su prolazili tik iznad naših glava, te sa slomljenom metlom u rukama, koju je pronašao u travi pokraj platoa, otkrio nam je i zašto se preselio u Kanadu, te nam je pojasnio kako je nastao Anticon, izdavačka kuća čiji je suosnivač.

Monitor: Možeš li nam reći kako je nastao Anticon, koja je filozofija tog labela i zašto je prvi LP Subtle, 'A New White', izišao na Lexu, a ne na Anticonu?
Doseone: Anticon je ekipa u kojoj se ljudi nevjerojatno privlače na muzičkoj razini. One sekunde kad smo čuli muziku koju su različiti ljudi radili stvorio se jedan određen osjećaj bratstva među nama. Što je poprilično čudno s obzirom da se nikad nismo sreli jer svi dolazimo iz različitih dijelova SAD-a. Tako da Jel, Sole, ja, Buck 65, Alias, pa Joni (Why? op.a.), Odd Nosdam, mi se uopće nismo poznavali. Ono što je stvorilo Anticon je ista estetika, ista filozofija koja se otprilike može sumirati na "Hej, mislim da te volim zbog načina na koji voliš muziku i zbog načina na koji se prema njoj odnosiš". Jako jednostavno, zar ne? A Subtle je bend od 6 ljudi pa nam je trebao label koji se može nositi s tako velikim bendom, možda ga podići na višu razinu. Trebala nam je vatrena moć koju Lex posjeduje (smijeh).

Monitor: Hip-hop je obično percipiran kao žanr koji proizlazi iz crnačke kulture. S druge strane većina izvođača s Anticona su bijelci. Je li vam to ikad bio problem? Postoji li velika razlika između crne i bijele kulture u Americi, posebno kad govorimo o vrijednostima koje zastupaju?
Doseone: Mislim da postoji velika razlika između svih kultura. Nije u ljudskoj prirodi da sve prihvaćaju. Iz nekog razloga ljudima je teško pomiriti se s činjenicom da smo svi zapravo jedna vrsta. To je jedna od stvari koje se nisu promijenile s vremenom. Zbog moći, novca i ostalih stvari bliskih egu, ljudi nisu u mogućnosti prihvatiti druge i shvatiti da su ljudi u biti više slični nego što su različiti. Tako da mislim da postoji neka vrsta razlike između crne i bijele kulture, no isto tako mislim da je mediji prenapuhuju. Sigurno smo kao bijeli reperi, odrastajući u različitim gradovima, nemajući tu pozadinu koju ti ekipa pruža, prošli kroz određene društvene situacije. Mi nismo bili sami u našoj crnini, niti smo proživljavali nešto slično kao crni klinci, no ne mislim da kreativnost ili glazbeni genij proizlazi iz boje kože. No baš zbog toga što smo, kao bijeli reperi, prolazili kroz slične situacije, nismo bili stranci jedni drugima kad smo se upoznali i oformili Anticon. Znali smo se u dušu, znaš? No, mislim da je u hip-hopu, čak i u mainstreamu, rasizam polako izgubio snagu, i to s obje strane. Mainstream reperi su učinili to da mnogi ljudi prihvate crnačku kulturu, kopiraju je, vole je, obožavaju je, emuliraju je, ili je samo poštuju. S druge strane, reperi su shvatili da kad postaneš platinast, kad zaradiš milijun dolara, da se prodaš brojnim bijelcima. Tako da moraš prihvatiti to za koga radiš muziku, inače ćeš ostati mučen iznutra, jer bio ti crni reper ili Leonardo Da Vinci, sjeban je osjećaj prodavati ono što uistinu osjećaš ljudima koje prezireš. Kao što vidite, postoji lančana reakcija kad se odlučiš izraziti kroz umjetnost. Mi u Anticonu smo toga duboko svjesni.

Monitor: Stvar koja mene najviše fascinira kod Anticona je zvuk. Gotovo svi izvođači na labelu imaju svoj poseban zvuk. Kad sam prvi put čuo cLOUDDEAD ostao sam zapanjen. Nikad prije nisam čuo ništa slično. Gdje pronalaziš inspiraciju za zvuk?
Doseone: To je kao i sa svime što radimo, sjednemo dok nas ne pukne inspiracija. Nije da samo krademo (smijeh). Slušamo sve ono što i inače slušamo, ali slušamo tako jako dok ne otkrijemo poveznice u glazbi koje u realnosti ne postoje. Stvarno smo brutalni po tom pitanju (smijeh). Uzmemo ploču i sempliramo je krivo. Napravimo jebeni nered od ploče, tako smo najčešće radili u cLOUDDEAD. Druga stvar je selektivnost zvuka. Svaka pička, ili dobra osoba, može kupiti klavijature ili ritam mašinu ili semplirati sve živo i napraviti ritam koji ide tuc-tuc-tuc-tuc... Nije mi to nešto. Sjediti u sobi i biti preplavljen zvukovima, to je ključno u našem procesu stvaranja. Zvučna selektivnost je jako bitna za ljude koji slušaju jako puno muzike poput nas. Inače kažeš 'Hej, ovo zvuči ko i sva ostala sranja, nemam pojma što upravo slušam!'. Kad čujem stvari koje su jako slične ne znam što u biti čujem. U Anticonu svi imaju taj isti odnos prema glazbi, to nam je kao nepisan kodeks. Uvijek se trudimo čuti ono što zapravo ne postoji.

Monitor: Ljudi koji imaju sličan pristup zvuku kao Anticonovci su dječarci i djevojčice iz Weilheima u Njemačkoj. Fascinantno je to kako ste se uopće s njima spojili. Ti si čak napravio jako dobru ploču s ekipom iz Notwist pod imenom 13 & God.
Doseone: Da, stvarno je fascinantno. Ono što je još fascinantnije je da smo postali bend. Kad smo snimali tu ploču bili smo dva benda, što je mnogima išlo na živce. Al' sad smo jedno. Muzika je medij u kojem možeš ostvariti najiskreniji odnos s ljudima, i to se upravo događa s 13 & God, to se dogodilo s Anticonom. Nekad naše stvari mogu zvučati čudno, no što smo više bili skupa to smo više rasli. Weilheimski kolektiv je baziran po istim principima. Mislim, oni su počeli kao jebeni hard-core bend (smijeh) da bi s vremenom postali ono što su danas, potpuno jedinstven bend na svijetu. Iako smo tako drukčiji, mislim da postoji nešto što nas veže. Sama činjenica da 13 & God postoji ima neko duboko značenje koje mogu danas samo naslutiti. Mislim da smo, usprkos razlikama, jako, jako slični, da je jedina razlika jezik kojem govorimo. Srećom, oni govore savršen engleski, tako da nismo imali problema po tom pitanju. Mi smo za kurac što se njemačkog tiče (smijeh). Doduše, Alexander (čelist Subtle op.a.) tečno govori njemački, pa mu se svi u bendu čudimo i klanjamo. Ali Amerikanci su većinom za kurac što se stranih jezika tiče.

Monitor: Zanimljivo je što govoriš o kolaboracijama. Jedna koja me je uistinu oduševila bila je suradnja s Hood na 'Cold House'. Možeš li nam reći nešto više o tome, i imaš li drugih planova za kolaboracije?
Doseone: Definitivno želimo raditi s Hoodovcima u budućnosti. Bili smo njihovi najveći jebeni fanovi, godinama! Odd Nosdam im je poslao paket naših EP-jeva i oni su rekli 'Wooooow! Sviđa vam se naša muzika?', a mi smo rekli 'O da, jebeno da!' (smijeh). Tako smo se brzo sprijateljili s njima pa smo išli na turneju po Americi, bila je to jedna od njihovih prvih američkih turneja. Opet ista stvar kao s ekipom iz Weilheima, bilo nam je suđeno. Što se tiče ostalih suradnji, mogu reći da planiramo jako puno toga. Pričam s dečkima iz Boards Of Canada već dugo i čim nađemo vremena napravit ćemo nešto. Sad planiramo raditi s Mikeom Pattonom, dogovaram nešto i s Andrewom Broderom iz Fog, tu su naravno i 13 & God. Postoji toliko ljudi s kojima bih volio surađivati, ali moraš jednostavno živjeti između svog tog posla, inače inspiracija presuši. To je jedna od bitnijih lekcija koje sam naučio kroz svoje iskustvo i kroz iskustvo ljudi s kojima sam surađivao.

Monitor: Jesi li kroz te kolaboracije zamijetio da postoji bitna razlika u načinu na koji Europljani i Amerikanci razmišljaju?
Doseone: Ne znam da li postoji neka velika razlika... Mislim da postoji jedan element romantike koji je zadržan ovdje i jedna razina bistrine koje nema u Americi. To se osjeća u načinu na koji bendovi barataju zvukom. Oni točno znaju što čuju i što žele. Mi napravimo 90 stvari različitog sranja kojeg kasnije lijepimo, oni naprave 5. To me užasno fascinira i volio bih evoluirati prema tome. S druge strane u Americi postoji otvorenost koja je dragocjena. Ona će stvoriti brojne retarde, to ne poričem, ali u velikoj slici, to je najbolja stvar koja dolazi iz zapadnog svijeta. Iako postoje razlike koje treba prevladati, mislim da ih nema puno. Mi radimo puno koncerata i svugdje nailazimo na drage ljude, zle ljude, nezainteresirane ljude, susrećemo sve tipove ljudi apsolutno svuda. Čak i bez poznavanja jezika možeš reći je li osoba arogantna, da li je kronično živčana, da li je opsjednuti kolekcionar ploča, da li je umjetnik ili muzičar. To je ono što volim. Politika je za mene obeshrabrujuća, ta moć ljudi nad ljudima i navika da se ljudi procjenjuju po političkoj pripadnosti me zastrašuje. Jasno mi je da ona postoji da održi nekakav red, ali kad putuješ shvatiš da postoji određen obrazac po kojem se ljudi ponašaju, da postoji gravitacija osobnosti, te se upitaš je li sve to potrebno. Iako se nalazimo u zajebanim vremenima, utješno je da postoji stabilnost koja je neovisna od ljudi i o razlikama između grupa kao što su Europljani i Amerikanci. Svugdje nailazim na sedamnaestogodišnje anarhiste i osamnaestogodišnje bijele repere i drago mi je što takav obrazac postoji.

Monitor: Usprkos tvojoj očitoj ljubavi prema SAD-u, nedavno si se preselio u Kanadu. Zašto?
Doseone: Moja zaručnica je Kanađanka. Tako da sam izvadio radnu dozvolu, preselio se tamo i sad živimo skupa. Već godinama smo zajedno. Ubijalo me to što nismo mogli biti skupa, budući da ja toliko vremena provodim radeći. Kad sam doma trebam nekog koga volim i tko mene voli. S njom mi se dogodilo isto kao i s ekipom s kojom radim, kao da sam čuo zvuk u glavi - 'Ta - taaaaaa! Ona je ta'. Sad kad sam gore mi je super. Jedan od razloga je taj što je muzika koju radim kompletno moja. To mi je omogućilo da vidim stvari jasnije i da se lakše koncentriram.

Monitor: Primijetio sam kako se u zadnje vrijeme sve više umjetnika seli iz SAD-a u Kanadu. Postoji li velika razlika između te dvije zemlje?
Doseone: Ne postoji, bar ne za mene. Neki će reći da postoji. Ljudi su nekako pitomiji i zainteresiraniji. Ali za mene to je mjesto gdje živiš, gdje radiš, gdje plaćaš porez. Nisam glasao za Busha, no on je opet predsjednik i ne vidim kako bi moj boravak u Kanadi to mogao promijeniti. Sigurno da postoje neke razlike. Ako si napravio nešto zbog čega možeš dobiti smrtnu kaznu, onda razlika definitivno postoji (smijeh). No inače mislim da razlike nisu izražene i ne utječu na ljude na dnevnoj bazi.

Monitor: Tvoj najnoviji bend Subtle je poprilično velik. 6 ljudi, nije li to malo neobično za hip-hop bend? Imaš li drugačiji pristup radu, za razliku od Themselves ili cLOUDDEAD?
Doseone: Subtle nisu baš hip-hop u pravom smislu riječi. Kategorije nas neće odvesti nigdje. Subtle su ono što mi uistinu jesmo u ovom trenutku. A to je puno toga. Uživam raditi s puno ljudi. Svi sviraju različita sranja i svatko je živuća kolekcija ploča. Tako da imate šest različitih umova koji rade u isto vrijeme. Svaki član dolazi sa svojim snimkama i kad osjetimo nešto u njima onda ovladamo muzikom, a kad nam se nešto ne sviđa onda improviziramo i stvaramo nešto iz ničega. Neki od nas, poput mene i Jela, imamo samo jedan dar - znamo kad treba stisnuti dugme za snimanje (smijeh). Ukoliko to izuzmete izuzeli ste bitan dio naše muzike. Svaki član donosi nešto svoje, nešto što je unikatno. Ne želimo biti bend koji ide 1 - 2 - 3 - 4 - OOOOOOOOO! i lupati po bubnjevima i gitarama. Želimo dekonstruirati stvari. Kad ih uvježbavamo za live nastupe to proces čini još zanimljivijim. No proces stvaranja je uvijek različit. Ima tu improvizacije, sempliranja svega i svačega, nekad naletimo na zvuk koji nam se jako sviđa i onda ga masakriramo. Pokušavamo biti kreativni.

Monitor: Prošlo ljeto radili ste remiks za Beckov 'Guerolito', a nedavno ste remiksirali Ms. John Sodu. Mijenja li se taj proces stvaranja kad radite na tuđem materijalu?
Doseone: U biti ne. Najteže je pronaći ono što želiš napraviti, Kod remiksa je to čak i lakše nego kod vlastitih stvari. Ja sam vokal u bendu, tako da kod remiksa moram tražiti mjesto gdje bih mogao ubaciti svoj glas, mjesto na kojem ću ubaciti dio sebe u nečiji tuđi rad. Stvar s remiksima je da ne smiješ preplaviti tuđe djelo svojim idejama, jer bi mu tako oduzeo dušu. Mislim da je potrebno pronaći način na koji možeš nadopuniti nečije djelo, a da ideja ostane ista. Proširiti ga, a ne ga odvesti na krivu putanju. Tako da ja najčešće radim prateće vokale. Ostatak benda se isto traži. Negdje se čuju u stvari, pa se tu pojačaju, negdje se ne čuju pa se tu stišaju i ostave prvenstvenu ideju. Dobra stvar s remiksima je što možeš uzeti male dijelove i sjebati ih do daske pa im se opet vratiti i lijepiti ih kako poželiš. Tako da na kraju dobiješ kolaž kolaža.

Monitor: Kad smo već kod kolaža reci mi nešto o suradnji s britanskim kolektivom S.S.S.R. Ekipa je napravila spot za 'F.KO' koji je osvojio najprestižniju britansku nagradu za animaciju. Koliko ti je likovnost bitna? Vizualiziraš li svoje stvari?
Doseone: Da, vizualiziram, i to uvijek. Kad smo radili sa S.S.S.R. dao sam im neke smjernice, objasnio sam im o čemu se radi u pjesmi, tako da su oni u potpunosti prilagodili vlastiti svijet i način na koji vide stvari mom viđenju stvari. Radio sam s puno ljudi i najčešće pošalješ svoju muziku i sav si napet i očekuješ nešto i onda to nešto dobiješ i najčešće je sranje. Najgore jebeno sranje! S ovim dečkima smo se od početka našli, od početka smo bili u istoj putanji i vjerojatno je to razlog zašto je spot tako dobro ispao.
Monitor: Način na koji je F.OK smještena u vizualno okruženje pokazuje kako Subtle odstupa od kanona uobičajenih za hip-hop. Mnogi vide ekipu s Anticona kao ključno mjesto u evoluciji žanra koji je do sad prošao brojne promijene. Zanimljivo je da je gotovo sav raniji hip-hop imao određen politički naboj, bilo da se radi o Public Enemy, Disposable Heroes Of Hiphopracy, Last Poets, pa čak i N.W.A.. Danas takvog političkog naboja nema, čak je i u undergroundu rijedak. Reci mi za kraj što misliš da će se sa žanrom dogoditi? Hoće li hip-hop postati samo još jedna forma zabave?
Doseone: Mislim da će se pretvoriti u hair-metal, u Def Leppard, i takva sranja će postati još gora (smijeh). Znaš, Nelly, zlatni lanci, košarkaški dresovi, taj proces se već događa i ne postoji način da se poništi. U ovakvim situacijama možeš govoriti samo za sebe, čak i kad se radi o politici. Vjerujem u osobnu politiku, u izražavanje svojih emocija, u potpunom ostvarivanju samog sebe. U hip-hopu želim uzeti Chuck D-jevu personu i obaviti je onim što ja uistinu jesam. Iako nismo politički eksplicitni, naša muzika je definitivno bliža Public Enemy, nego nekoj zvijezdi rapa koja se zajebava. Mislim da je naša muzika puna duha, ona nije umjetnost samo radi umjetnosti, besciljnost radi besciljnosti. Ne želim se upuštati u političke teme jer su to jako zajebana pitanja, a opet jako frekventna pitanja. Teško je odrediti što je prava stvar za koju se treba boriti. Zanimljivo je da se nalazimo u vremenu kad smo bombardirani teškim pitanjima, a u isto vrijeme je vjera u religiju i politiku poljuljana i teško ju je održati. Vjerojatno zato što su orijentirane na sistem, a trebale bi predstavljati pojedinca. Ja vjerujem u pojedinca, i vjerujem da se dobre stvari mogu događati samo ukoliko ljudi postanu svjesni onoga u čemu su najbolji i što trebaju raditi. Sumnjam da će vjerovanje u jednu ideju ispraviti sva zla na svijetu. Nekad se pitam što je bolje za svijet - rasuta skupina individualaca koji rade ono što najbolje znaju, ili čvrsta skupina ljudi predana određenom cilju. Postoji ta fina crta razdvajanja i nekad ne znam koja je prava žica po kojoj bih trebao svirati. No unatoč sumnjama vjerujem da je individua ono što je najvažnije, a mislim da se to osjeti kroz moj rad i kroz muziku koju trenutno stvaram sa Subtle.


Razgovarali i fotografirali:
Karlo Rafaneli
karlo@monitor.hr

i Hrvoje Frančeski
acumulator1984@hotmail.com
23. svibnja 2006.

Copyright © 1996. - 2004. Internet MONITOR
 
 
Linkovi:
Službeni site

Lex

Anticon

Doseone

Clouddead