Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  Sigur Rós: Ljudi iz nekog razloga misle da smo mi pametni ljudi, a zapravo nismo

Vilenjaci govore. Tiho, doduše, pa dok s diktafona skidate šuškavi engleski u kombinaciji s tihim zvonkim glasom, možete imati malih problema. Vilenjaci sebe zapravo ne smatraju vilenjacima, iako su svjesni hipnotizirajućeg efekta svoje glazbe. Čak vole i pivu. Čak vam i ponude pivu, dvije, tri, koje vi prihvatite nakon dugog puta k njima. Nakon nekog vremena shvaćate da vilenjaci (koji to nisu) vole ne samo pričati, već i slušati. A i dosta su znatiželjni pa od njih odlazite uvjereni da ste im i vi bili zanimljivi kao i oni vama.Uvjerenje je možda krivo, ali živite u njemu. Naravno, ovdje to nećete dokazivati, ali imate audio zapis koji možete svako malo prevrtiti kad počnete sumnjati. O vilenjacima se gotovo sve zna, imaju svoje CD-e, Internet stranice, vjerne obožavatelje, a i već su razgovarali s ljudima. Ovo što slijedi je opušteno festivalsko čavrljanje o svačemu i ničemu s jednim njihovim predstavnikom - Kjartanom Sveinsson (klavijature, Sigur Rós).

Milena: Prvi put sam vas gledala, a, iskreno, i čula za vas, 2003. godine na ovom istom mjestu gdje se i danas nalazimo. To je bio jedan od onih koncerata gdje ne znaš što očekivati, što ćeš dobiti., a ja sam dobila nešto nevjerojatno. Bila sam iskreno očarana vašom glazbom. Jeste li svjesni svoje posebnosti i osjećaja koje svojom glazbom možete izvući iz ljudi?
Kjartan: Svjesni smo da radimo nešto… Ljudi različito osjećaju stvari i imaju različite osjećaje.
Milena: Govorim o tome da će većina ljudi koje poznajem za vašu glazbu upotrijebiti riječi "lijepo", "prekrasno" i s tim će se složiti ljudi koji imaju potpuno različite glazbene ukuse.
Kjartan: Da, znam što misliš. Pa, na neki smo način svjesni, ali ne želimo previše razmišljati o tome. Naravno da smo mi tu prvenstveno zbog sebe, iako nikad ne bismo svirali da nemamo neku povratnu reakciju. Reakcija ne mora biti vrištanje. Možeš svirati za publiku koja je jako tiha, ali osjećaš povezanost s njom. To je davanje i primanje. Da nije tako, ne bismo bili tu.
Milena: Baš nikako?
Kjartan: Pa, zapravo i bi jer mi volimo svirati zajedno, prijatelji smo, ali ne bismo svirali istu pjesmu 300 puta da to nije za nekog drugog, odnosno za našu publiku.

Milena: Što kažeš na, kako ga nazivaju, "islandski glazbeni fenomen". Na vas se gleda kao na izolirani otok, što i jeste (smijeh)…koji je dao neka od najcjenjenijih imena u glazbi. Čini mi se da dokumentarni film o islanskoj glazbi, 'Screaming Masterpiece', upravo pokušava približiti i neke druge glazbenike osim Sigur Rós, Björk ili Sugarcubes, poput Múm, Johann Johannsson, Apparat, Slowblow....
Kjartan: Definitivno postoji razlog za glazbeni rast na Islandu. Prije svega, Island je prije 100 godina bila jako siromašna zemlja, a sad smo dosta bogati i ekonomski jaki. Stvari su se jako brzo razvijale. Island nikad nije imao tradiciju pop kulture kao, recimo, Engleska; nikad nismo imali glazbenu industriju i ostala sranja što to donosi. Ljudi rade što žele…
Milena: ...najčešće uzimaju instrumente u ruke?
Kjartan: Baš tako (smijeh)!
Milena: Kažu da je to i zbog vremena koje vlada na Islandu. Misliš li da biste radili ovakvu glazbu, da bi ona zvučala ovako kako zvuči da živite, recimo, u sunčanom L.A.-u?
Kjartan: Iskreno, mislim da ne bi zvučala ovako. Ali to nema toliko veze s vremenom i prirodom koja nas okružuje - iako i to utječe na nas, ali više kao na pojedinca i osobu - koliko sa slobodom da radiš ono što želiš. Na Islandu se ne vrtiš na radiju, sam možeš izdavati svoje CD-e i ne sviraš zato da bi jednog dana postao poznat. Zbog toga mislim da je glazba s Islanda malo drugačija od ostale.
Milena: Da, umjetnička sloboda gdje se ne trudite svidjeti glazbenoj industriji puno znači, iako nisam sigurna koliko je stvarno u potpunosti moguća i može li biti stalna. Postoji li ipak razlika između Sigur Rós od prije par godina i Sigur Rós danas?
Kjartan: Postoji, i to velika. Evoluirali smo, promijenili se kao osobe. Promijenile su se i same stvari oko benda. Bilo je tu dosta teškog rada pa bismo voljeli malo usporiti, odmoriti se, možda raditi neke druge stvari neko vrijeme.

Milena: Što bi radio da ne sviraš toliko?
Kjartan: Ne znam, vjerojatno bih radio svoju glazbu ili tako nešto. Dosta je teško raditi (glazbu) i biti na turnejama u isto vrijeme.
Milena: Puno ste na turnejama ove godine. Dva puta Amerika, Australija, Japan pa onda ljetni festivali po Europi, uglavnom po jedan gig u svakoj zemlji. Zatvarate s dva besplatna koncerta na Islandu. Nigdje blizu Hrvatske? Ili u Hrvatsku:?
Kjartan: (smijeh) Da, nekako nam nije bila u planu..Ne, planiramo neko vrijeme ne ići na turneje. Previše smo na turnejama i tada ne radimo glazbu. Dva člana benda imaju djecu i teško im je što su toliko puno odvojeni od njih. Ali da, svi bi voljeli ići tamo gdje još nismo bili, Hrvatsku primjerice. Sada po prvi puta idemo u Poljsku koja nije daleko od Njemačke, što je financijski isplativo. Mora se paziti da se ne izgubi previše novaca na turneji.
Milena: Zarađujete li na turnejama?
Kjartan: Pa sada nešto i zarađujemo. Ali prvih godina nismo ništa, sve je bilo stvar promocije glazbe. Mi imamo duge pjesme pa se ne vrte po radiju i to je jedini način kako naša glazba može doći do publike.

Milena: Što slušate? Fora mi je bilo pročitati da su vam najdraži bendovi Iron Maiden i Black Sabbath?
Kjartan: Pa sad, nisu nam baš naj- najdraži bendovi..Ali da, ja recimo volim Iron Maiden, no ne slušam ih svaki dan.
Milena: Imate li neki najdraži bend/glazbenika, ne u smislu idola naravno, nego nekoga čiji rad iznimno cijenite?
Kjartan: Pa, mislim da treba cijeniti i pokazati poštovanje svakome tko se trudi. Ali ne, ne mogu se sad sjetiti nikoga koga svi posebno volimo.
Milena: A što je s tobom?
Kjartan: Iskreno, ne slušam toliko glazbu. Kada toliko radim glazbu i uz to je i sviram, jednostavno nemam vremena. Ponekad dok perem suđe ili čistim pod, slušam manje zahtjevnu glazbu. Ili navečer malo jazza iz '60-ih, ali ništa zahtjevno, čemu se stvarno moram posvetiti. Volio bih to jako, što znači da si moram dati puno prostora. Ali nekad prije sam volio Bowieja jako, iako mislim da je od '90-ih nadalje napravio loše albume.

Milena: Zadnji dobar album koji si čuo?
Kjartan: Hm. Teško pitanje... (razmišlja dugo) Pa nitko svjetski poznat ili trenutno moderan. Postoji recimo jedan jazz kvartet na Islandu kojeg slušam dosta. Pa onda stari jazz - Ellingtona, Billie Holiday.
Milena: Koji je posljednji koncert na kojem si bio?
Kjartan: Roger Watersov. Svirao je čitav album 'Dark Side Of The Moon' i bilo je dosta kul.

Milena: Navodno postoji čitav niz slavnih ljudi obožavatelja Sigur Rós - Madonna, Natalie Portman, Metallica, Tom Cruise, David Bowie. Tommy Lee je izjavio da dok sluša Sigur Rós legne na pod, sklupča se u fetus položaj i uživa. Da li vas je uopće briga za to?
Kjartan: Ne. (smijeh)
Milena: I mislila sam nekako. (smijeh)

Kjartan: Super je da ti ljudi vole glazbu.
Milena: Misliš li da je to možda neka furka - kao, slušati Sigur Rós je jako cool jer sviraju tu neku drugačiju muziku - za "pametne"? (smijeh)
Kjartan: (smijeh) Ne znam, možda. Ali istina je da neki ljudi slušaju Sigur Rós jer iz nekog razloga misle da smo mi pametni ljudi, pretpostavljaju da smo mi neki intelektualci. A zapravo nismo. (smijeh) Naravno da nismo. Volimo puno piti i pričati gluposti.
Milena: Kad smo kod toga, što vi pričate nama na tom izmišljenom jeziku?
Kjartan: Upravo to - gluposti! (smijeh) Glas je samo još jedan dodatni instrument u bendu i dok radimo glazbu, Jonsi samo nešto pjeva. Očito je da nema riječi, već samo proizvodi zvukove i često završi kao vokal benda. Mi nismo baš dobri u pisanju tekstova i to je zadnje što činimo. A i ponekad, recimo kad imamo stare stvari, jako je čudno staviti tekstove u njih čak i ako nemaju nikakvo značenje kao naši. Pa onda proizvodimo razne zukove.

Milena: Kakav je vaš proces stvaranja glazbe?
Kjartan: Zadivljujući.
Milena: Radite li je sva četvorica zajedno?
Kjartan: Da, najčešće. Ali ponekad netko zna nešto prčkat oko kompjutera i napravi nešto što mi ostali onda nadograđujemo. Dosta se kreativnog dijela događa u hodu, dok snimamo u studiju - tamo stvaramo i ubijamo pjesme. Zapravo, jako smo brutalni s tim, bacamo jako puno stvari, jako puno dijelova iz stvari. Često se u studiju ponašamo kao mesari jer nam se čini da moramo biti oštri prema sebi.
Milena: Svađate li se u kreativnom dijelu?
Kjartan: Ne, ne svađamo se. Ponekad imamo nesuglasice u kojima najtvrdoglaviji pobijedi.
Milena: Tko je to najčešće? Ti, možda?
Kjartan: Paaaaaaaaaa, ovisi o situaciji. Al' znaš ono kad si tako siguran u nešto, da se jednostavno držiš toga tjednima i onda se to na kraju i ostvari i ne žališ za tim što si bio malo tvrdoglav. Isto tako i ostali u bendu čine. To je normalno. A i mi smo uvijek spremni probati nešto novo kao i na kompromise. Tako da se trudimo, tj. nije nam teško.
Milena: Budući da se ne svađate, znači li to da puno razgovarate o tome što radite, u kojem smjeru idete, poklapaju li vam se ideje i vizije kako što treba izgledati?
Kjartan: Evo, ako i postoji neki problem, onda je to taj što mi nikad ne razgovaramo o glazbi koju stvaramo i to nam možda nekad otežava stvari u bendu. Mi možemo sjesti uz pivo i razgovarati o svemu, ali o glazbi koju radimo razgovaramo jako malo ili gotovo uopće ne. To je možda katkad dosta otežavajuća stvar, da mi nikad ne sjednemo i ne razgovaramo o stvarima koje radimo. Ne kritiziramo i ne komentiramo ono što je netko drugi napisao.
Milena: Zato se vjerojatno onda u studiju igrate klaonice?
Kjartan: (smijeh) Da, istina. To što u procesu stvaranja glazbe nikad ne razgovaramo o tome, dosta nadoknadimo u studiju. Ali zapravo, uvijek se trudimo i uspjevamo u tome da radimo kao jedna cjelina što i jesmo.
Milena: Jeste li se onda i svi složili da svoju stvar s bezimenog albuma iz 2002. podarite holivudskom hitu 'Vanilla Sky'?
Kjartan: (smijeh) Paaaaaaa, OK, mi smo dali neke stvari u par filmova, ali, da, ovaj je možda najpoznatiji od svih.
Milena: Sigur Rós na kraju holivudskog blockbustera s Tom Cruiseom i Cameron Diaz. Čovjek bi se iznenadio! (smijeh)
Kjartan: Čovjek je još uvijek iznenađen. (smijeh) Zapravo, žalim zbog toga. Naš manager nam se zakleo da će taj film biti stvarno odličan. Po prvi puta, a i posljednji, mi smo uzmaknuli i rekli OK, probajmo. I ispalo je grozno. Tako da više nikada nećemo nešto slično učiniti osim ako prvo ne pogledamo film, što u ovom slučaju nismo učinili. I priznajem, bila je pogreška!

Milena: Voliš filmove, gledaš ih?
Kjartan: Volim, volim jako, ali jedini je problem što ne stignem baš, a i doma imam minijaturnu televiziju pa ne mogu dugo gledati u nju. Moram si kupiti veću, projektor s platnom ili tako nešto. Ali da, svi u bendu volimo filmove, zapravo veliki smo fanovi kinematografije...
Milena: ...nordijske možda?
Kjartan: (smijeh) Pa, da. 'Festen' mi je super. 'Dancer In The Dark' je možda bio malo previše za mene. Dosta težak, ravno u facu, što je opet i bila bit filma, možda malo preočita bit filma.
Milena: Uglavnom, europski filmovi su ti bliži nego američki?
Kjartan: Možda, mada ima i dobrih američkih filmova. A i mislim da se europska kinematografija dosta promijenila. Nekako mi se čini da ga je dosta zahvatila pop kultura. Zato preferiram filmove iz '60-ih i '70-ih u kojima često možeš sresti sočne duge scene s mnogo različitih stvari u njima. Današnji se filmovi odvijaju dosta brzo…
Milena: ...i izgedaju kao videospotovi?
Kjartan: Upravo tako. Dosta napadaju glavu i osjetila.

Milena: Koji si zadnji film gledao?
Kjartan: Huh... 'French Connection' s Geneom Hackmanom. Dosta stari film, ali, da, ni ne stignem baš nešto puno gledati. Posljednji put kad sam bio kod kuće, čitavo sam vrijeme proveo u svom vrtu, tako da nisam imao vremena ni za što drugo.
Milena: Vrt!? S cvijećem ili povrćem?
Kjartan: Drveće uglavnom. Nešto cvijeća. Ništa povrća za sada, ali ga planiram posaditi uskoro.
Milena: Vegetarijanac ili mesožder?
Kjartan. Ne jedem crveno meso. Volim piletinu i ribu.
Milena: Kako se hranite na turnejama, imate li svog kuhara?
Kjartan: Ne, uglavnom je catering u igri. Ma, dobro je dok god imaš nešto za pojesti.

Milena: Imate li neko mjesto ili grad gdje vam je bilo posebno dobro svirati ili provesti vrijeme?
Kjartan: Mi smo stvarno svirali na jako puno prekrasnih mjesta, ne bih sad mogao izdvojiti neko posebno. Možda Japan, ali zato jer je kultura toliko drugačija, a bilo kakav kontakt s drugačijom kulturom je inspirirajući. Nekako te osvijesti i natjera da pogledaš i budeš svjestan stvari oko sebe. Na turnejama je lako postati zombi, piješ pivo i izađeš na stage, odsviraš svoje, opet piješ pivo i tako u krug.
Milena: Puno piva?! (smijeh)
Kjartan: (smijeh) Pa, da. Nije da imaš puno toga za raditi. Danas smo ovdje recimo cijeli dan, gledamo TV i pijemo pivo. Nastupamo tek u ponoć.
Milena: Jedva čekam. Uživajte večeras kao što ću i ja. Hvala na ugodnom razgovoru.
Kjartan. Hvala tebi.




Razgovarala
Milena Banović
miba1978@yahoo.com

3. kolovoza 2006.

 
 
Linkovi:
Službeni sajt

'Takk'

'Angels Of the Universe'

'( )'