Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  QOTSA - Bend koji je uvijek htio shvatiti što se zbiva glazbi da to onda ne radi

Ovaj je album bio onaj kritični za Queens Of The Stone Age. Izdali su tri komada do ovog što se često smatra maksimalnom količinom koju genijalci mogu vrlo dobro napraviti i nakon toga stvari drastično počnu opadati. Možda se radi o snazi brojke 3, možda slušatelji i ne žele više od toga slušati od jednog benda koliko god on bio dobar, a možda se muzičari nakon tri dobra albuma zbilja istroše. QOTSA su zato djelovali da su na rubu raspada kad su lani ostali bez basiste Nicka Oliverija, jedinog stalnog i originalnog člana benda uz Josha Hommea te, što je nekim starijim fanovima još bitnije, jedinog uz Hommea koji je svirao u nikad prežaljenim Kyuss. Prvo je iznenađenje bilo što se bend uopće nije razišao, a kao drugo se pojavilo pitanje kakav će to album biti bez njega. Iako je sam Homme izbacio Oliverija iz benda zbog divljeg života, nije ga htio zamijeniti drugim čovjekom. "Mog buraza Nicka nije bilo i nisam hito stvari učiniti neugodnima dodavanjem nekog drugog" veli on iskreno. "Nicka više nema i to mene pogađa najviše jer ja nisam htio da tako bude. Neki će ljudi reći 'e pa, meni su to sad ne sviđa'. A ja im kažem 'ajde bok'". Homme nije htio Nicka u bendu, ali nije ga mogao zamijeniti nekim drugim. Zato njih trojica, Homme, gitarist Troy Van Leeuwen i Alan Johannes sviraju ovdje svaki po puno basa. Kad je dao Oliveriju da posluša kako album zvuči nadao se da će se ovome svidjeti i "svidjelo mu se, što je dobro. Glazba je uvijek bila osobna obiteljska stvar. I mislim da je bilo važno više nego ikada da i dalje bude tako". QOTSA nikad nisu bili kruti bend s istim ljudima nego kolektiv s protočnim članstvom, u pravilo iskusnih glazbenika iz bendova poput A Perfect Circle, Foo Fighters, Danzig... No, Homme ne voli svirati s ljudima kojima mora reći što da rade. "Ako imaš nešto što treba biti napravljeno i kažeš nekom drugom kako da to napravi on to nikad neće napraviti onako kako ti to želiš napraviti" veli Homme, i zato si ili uz njega ili nisi.

Dok su još bili na prošloj turneji Homme je najavio da će novi album sumirati sva tri prethodnika, a posebno je napomenuo bendov debi iz 1998. godine. U tu je svrhu pozvao kao producenta Joea Barresija, čovjeka koji je radio s Kyuss i na prvom QOTSA albumu. "Volim raditi s Joeom Barresijem" veli Homme, "on je jedan od nas. Volim raditi s različitim ljudima pa želim da veze traju, muzičke veze". S Barresijem ima pak posebnu vezu - "on i ja imamo odličnu komunikaciju koja graniči s telepatijom". Zato mu i nije trebao puno objašnjavati kakav zvuk želi za svoj četvrti album jer je "zvučno poprilično u okviru prvog albuma u smisli da je suh i prirodan".

Prošli je album imao labavi koncept ismijavanja radija, pa veli Homme da mu je glupo bilo raditi još jedan konceptualni album, mada se blagi koncept ipak nazire u činjenici da je album naslovljen prema stihu iz pjesme 'Mosquito Song', posljednje sa 'Songs For The Deaf'. Novi element u pjesmama Queens Of The Stone Age je fantazija. Homme to ne poriče - "element fantazije koji je ondje je zato da nekako ohrabri više misterije u rock n' rollu. Neke sam stvari htio reći i toliko je toga direktnog što je već na albumu. Ali neke od stvari koje sam htio reći nisam htio reći direktno jer nisam htio napraviti takav album. Radije kažem 'spali vješticu' znaš". Kad smo kod mistike, opće je poznato da Homme voli pustinju i da su još i stari Kyuss nastajali u pustinju, uz pomoć nekih opijata. Hommeova sklonost pustinji nije prošla - "ja volim pustinju jer u svom primarnom stanju tamo nema ništa, pa smo samo otišli tamo da bi svirali. I mislim da je važno bilo preseliti opremu tamo u studio u pustinji gdje smo bili na probama na Ranchu i samo svirati zajedno i biti zajedno… To je skoro kao otežavanje samom sebi tako da si olakšavaš".

'Lullabies To Paralyze' se Hommeu kao naslov svidio jer zvuči slatko i mračno, ali ima u tome još toga. "Sviđa mi se ideja da te uspava nešto što te neće pustiti. A nadaš se da će te uspavati nešto što ni ne želiš da te pusti". Ima to i svoju drugu stranu - "uspavanka je nešto što bi trebalo biti slatko… Taj strah da budeš paraliziran u slatkoći govori sam za sebe, zar ne?". Što onda pobjeđuje na ovom albumu, dobro ili zlo, ljubav ili bijes? "Definitivno mislim da ljubav pobjeđuje. Mislim da je ovo mračan albumu, ali mračan je tako da vidim gdje je svjetlo i gdje da ga upalim. Svi se mi moramo baviti stvarima koje su van naše kontrole i stvar je u tome što radiš sa stvarima koje su van tvoje kontrole. Veli on kako je čista slučajnost da sada čita bajke i da je neke stvari koje je htio reći radije rekao "kao u bajci braće Grimm… Radije bih postavio pitanje negoli ga odgovorio". Veli on da mu se sviđaju grubi završeci u ovim bajkama jer su oni "upozorenja djeci, kao, 'nemoj ići u šumu', 'budi oprezan', 'slušaj roditelje'. I sviđaju mi se grube poruke iz stvarnog svijeta u tim bajkama".

Prvi singl s albuma za koji je snimljen i već nahvaljeni spot je 'Little Sister'. Homme je ovu pjesmu radio godinama. "Ja ne sjednom i kažem 'e, sad ću pisati glazbu'. Puno vremena potrošim čekajući da se pjesme samo završe tako da bi ih mogao svirati". Tvrdi Homme da je glazba veća od bilo koga "pa zato provedeš puno vremena moleći se na oltaru glazbe i moleći se da bude dobra". Tako se i 'Little Sister' razvila kroz vrijeme i došla na pravo mjesto. Kad je završena pjesma je progovorila, i to o "bacanju kamenčića o prozor djevojke kasno navečer, pokušaju da se uvučeš kroz stražnja vrata". Sljedeća od stvari koju izdvaja kao ključnu je 'Someone In The Wolf', najduža na albumu od sedam i pol minuta, a opisuje ju kao "malu mračnu bajku". Za ovu su pjesmu snimili spot, kao i za još nekoliko pjesama koje neće biti singlovi jer su htjeli raditi "umjetnost i stvari koje su misteroizne". Za 'Someone's In The Wolf' otišli su u šume gigantske sekvoje i četiri dana snimali trčeći unaokolo. Posebno je ponosan na pjesmu 'Long Slow Goodbye'. "otvori svoja prsa i izli svoje srce još malo", tako su htjeli da zvuči. "Mekušasto i iritantno"?, to su upravo i htjeli.

Queens Of The Stone Age danas slove za jedan od najpoznatijih hard rock bendova. Iako su voljeni i cijenjeni u metal krugovima veli sam Homme kako je krivo smatrati ih metal bendom. Dakle, ovaj hard-rock bend sve je poznatiji, prava su koncertna atrakcija, nekad se pokažu najboljima između 1300 live bendova, a ako ovako nastave mogli bi postati pravi giganti. Je li Hommea za to briga? Baš i ne. "Baš me zaboli… Ja volim svirati. Ja sam iz malog grada u pustinji i nikad nisam pomislio da ću biti ovdje. Samo želim svirati, baš me briga hoće li to biti veliko ili malo". Okej, a što mu je onda bitno? "Mislim da je ovo bend koji je uvijek htio shvatiti što se zbiva u glazbenoj zemlji i da to onda ne radi. A mislim da je dobar osjećaj prepoznati da je album snimak tvoje glazbe u vremenu i da bi to trebala biti dobra fotografija".


Pripremio
Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr

22. ožujka 2005.

Copyright © 1996. - 2005. Internet MONITOR
 
 
Postava:
Joshua Homme - gitara, bas, vokali
Joey Castillo - bubnjevi, piano
Alain Johannes - bas, gitara
Troy van Leeuwen - gitara, lap steel, bas
Mark Lanegan - vokali

Diskografija
'Lullabies To Paralyze'; Interscope, 2005.
'Songs For The Deaf'; Interscope, 2002.
'Rated R'; Interscope, 2000.
'Queens Of The Stone Age'; Loose Groove, 1998.


Linkovi:
Službeni site

'Lullabies To Paralyze'

'Songs For The Deaf'