Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Monitor
Monitor home
Forum
Belle de Jour
Info Technology
500 linkova
e-mail
glazba@monitor.hr

 
  Will Sheff iz Okkervil River: Bush je seronja i mnogo Amerikanaca to zna

Senzibilni osobenjaci koji znaju s riječima i melodijom često nisu nagrađeni milijunskim nakladama, ali neki postignu kultni status koji sa sobom donosi odanost, kreativnu slobodu, nešto novaca, beskrajne turneje, dobre kritike i puno poznatije prijatelje. U Teksasu tako postoji skupina Okkervil River koju predvodi talentirani neurotik Will Sheff. Njihov četvrti album naslovljen 'Black Sheep Boy' i kritici se uvukao pod kožu, ali Will se kune da su mu ljudi koji su došli na koncert u KSET važniji od toga.

Monitor: Što kažeš na večerašnji koncert?
Will: Totalno sam dehidrirao. Bilo je sjajno i stvarno mi je drago da smo svirali ovdje. Nikad nisam bio u ovom kraju svijeta i fora je biti tu. Došli smo iz Beča gdje smo jučer svirali u klubu Chelsea. Koncert je bio rasprodan što je super, ali Austrijanci su nekako uštogljeni.

Monitor: Kako je imati bend s frendovima iz srednje škole? Zašto uostalom imaš bend? Zašto nisi računovođa ili nešto slično?
Will: Ne ide mi s brojkama, pa sam dosta rano shvatio da je bolje osnovati bend, ali nije ni to lako. Zašto sam osnovao bend? Teško pitanje. Kao klinac sam bio dosta introvertiran i mislio sam da je zabavno pisati pjesme. U srednjoj školi sam imao puno prijatelja koji su kao i ja bili zadivljeni glazbom i to me smirivalo. Onda sam krenuo na fakultet i to mi se baš i nije svidjelo. Zapravo, svidjelo mi se, ali studirao sam kreativno pisanje. Problem je nastao kada sam shvatio da ne želim biti pisac.
Monitor: Zašto?

Will: Zato jer mi se nije svidio način na koji je taj studij osmišljen u SAD-u. Sve je bilo jako umjetno i činilo mi se da sam okružen ljudima koji su u to vrijeme bili zabrinuti pogrešnim stvarima. S druge strane, glazbu sam volio oduvijek i nekako mi se činilo kao da je povezana s nižim, nenaglašenim stilovima života. Shvatio sam brzo da je bolje imati r'n'r bend nego diplomu kreativnog pisca i onda sam svoje prijatelje iz srednje škole dovukao u Austin. Tako je sve ovo počelo, ali teže od osnivanja benda je sprječavanje njegova raspada.
Monitor: Kako ti uspijeva?Will: Nemam pojma. Imamo otprilike 10 članova i oni se izmjenjuju na turnejama, ovisno kako koji može. Sve je to dosta stresno. Nismo dobro plaćeni i ima trenutaka kada je nekima teško naći smisao u svemu ovome i spojiti kraj sa krajem. Čovjeku koji ima obitelj teško je odlučiti da će pola godine provesti u kombiju i da doma neće doći s puno novaca.

Monitor: Koliko imaš godina?
Will: 62.
Monitor: Izgledaš starije.
Will: Dobro, imam 73. OK, imam 29 godina. Zapravo imam 22 godine.
Monitor: Pravi su lažljivac.
Will: Hahahaha. Izgledam mlađe, ali imam 29.

Monitor: Kako si odlučio da će muzika biti tvoj život?
Will: Jednostavno. Glazbu volim više nego neke druge stvari i to je to. Volim još i pisanje. Volim i slikanje, ali za to nisam talentiran. Fotografija je cool, ali ni to ne znam. Stvaranje filmova je super i rado bih to radio, ali to nije lako. Smatram da je pop glazba popularna umjetnost, to je umjetnost koja pripada ljudima. Glazba je nešto što mogu raditi i osjećati ljudi koji su sada u KSET-u jednako kao i ljudi u New Yorku, Beču ili bilo gdje u svijetu. Glazba nije nešto u muzeju nego je ljudima nadohvat. Recimo, poezija može postati vrlo akademska umjetnička forma, ali glazba mi je zanimljivija od svega ostalog zbog njenog jedinstvenog pristupa. Možda će zvučati prepotentno, ali za mene sve ovo znači nastavak tradicije trubadura koji su još od davnih vremena putovali svijetom i svirali. Mislim da je to razlog zbog kojeg je glazba moja glavna preokupacija i zašto je volim više od svih ostalih umjetnosti.

Monitor: Upijaš li različite kulture i utjecaje putujući po svijetu?
Will: Mislim da da, ali s druge strane što ja znam o mjestima kao što je Hrvatska? O vašoj kulturi ne znam baš ništa, ali zato uvijek kada sam na novom mjestu nastojim izvući iz publike ono što oni žele od mene. Želim im pustiti da me čitaju i tako nastojim dobiti bolju sliku. Imam na umu da ne znam puno i zato više volim da mi ljudi sami kažu što misle da je važno i zanimljivo u vezi njihove kulture radije nego da sam zaključujem.
Monitor: Mi ne znamo puno o Teksasu, pa što bi nam ti rekao o svojoj zemlji?
Will: Texas je divna, velika, lijepa, raširena zemlja. Ujedno je i vrlo konzervativna zemlja i ne možete ni zamisliti koliko ljudi imaju zatvorene poglede. Postoje istovremeno i ljudi koje puno toga zanima i puno je odličnih glazbenika i umjetnika došlo iz Teksasa. Austin je jedan od najnevjerojatnijih gradova na svijetu. Obožavam taj grad jer je vrlo pri zemlji i to je jedno vrlo nepretenciozno i zabavno mjesto. Mislim da nema boljeg grada na svijetu od Austina. Postoji puno dobrih gradova, ali stvarno mislim da nema boljeg grada od Austina. U Teksasu radimo i jako dobre roštilje.
Monitor: Mi znamo samo za Busha.

Will: Mislio sam da je vama Europljanima već zlo slušati Amerikance kako se žale u vezi Busha. Bush je seronja i mnogo Amerikanaca to zna.
Monitor: Europljani se obožavaju žaliti u vezi Busha.
Will: Znam, ali za Amerikance je bitno da Europljani znaju da mi znamo da je on seronja. Mislim da su Europljani navikli da mi Amerikanci plačemo u vezi Busha, ali onda im je dosadilo i rekli su: 'OK. Mi sad znamo da nisu svi Amerikanci za Busha, no mi želimo zamišljati divlji zapad, kaubojske zabave i slušati stvari koje će opravdati naš romantičan pogled na Ameriku'.
Will & Monitor: Hahahaha.
Will: Volim Ameriku. Nisam nikada rekao da je ne volim. Tamo sam rođen i ne mogu zamisliti da živim igdje drugdje. Nekada mi padaju na pamet ideje da se preselim, ali mislim da to ipak ne bih mogao realizirati. Na turneji sam osam mjeseci godišnje i bio sam posvuda u Americi. Bio sam dosta i po Europi, ali ne može se puno naučiti o nekoj zemlji ako si samo u jednom klubu.

Monitor: Kritiku je album 'Black Sheep Boy' oduševio. Osjećaš li se zbog toga uspješnije? Jesu li se barem financije popravile?
Will: Financije su i dalje iste. Kada ideš na ovako veliku turneju, to mnogo košta i troškovi rastu. Više novaca zaradimo, ali i troškovi su veći tako da je više-manje isto. Divno je da se kritici svidio album, ali to nije ni početak ni kraj mojeg bavljenja muzikom. Drago mi je da im se album dopao, ali zaista to ne radim da bi se njima svidjelo. Možda će zvučati neuvjerljivo, ali stvarno mi je više stalo do toga što misle ljudi koji su došli večeras u KSET nego kritičari koji album ionako dobiju besplatno. Divno je što kritičari sada govore lijepe stvari o nama, ali mislim da je to zato što dobro znam što njima paše i onda im to tako dam. No, osjećao bih se stvarno kao nula kada bi djelovalo da su mi oni važniji od ljudi koji kupuju naše albume i dolaze na koncerte.
Monitor: Znači li to da kad stvaraš album razmišljaš o tome što će se publici svidjeti?

Will: Ne razmišljam na takav način. Kada radim album nisu mi na pameti ni kritičari ni publika već razmišljam o sebi. Iskreno nemam pojma što će ljudi voljeti, a što ne. Donekle znam što kritičari žele, ali ne znam što žele ljudi. Kritičare je jako lako zavarati jer oni su toliko pametni da su glupi. Ljude nije lako zavarati jer ako nisi iskren oni te prokuže. Zato pokušavam reći što je meni važno, što za mene ima smisao i vodi me osjećaj da ako nešto meni ima smisla i meni je važno da će se onda svidjeti i ljudima poput mene. Nadam se da naša publika razumije to što govorim.

Monitor: Čini nam se da su tvoje pjesme nekakve kratke priče. Kako sav taj tekst pretačeš u glazbu?
Will: Ne mislim da su moje pjesme kratke priče. Mnogo ljudi to misli, ali to nije ono što nastojim raditi. Ja samo pokušavam pisati pjesme u kojima ima stvarnih ljudi i uvijek volim razmišljati i pitam se tko su ti ljudi?, kakvo je njihovo zaleđe?, što vole?, čega se boje?, to mi pomaže da ubacim detalje jer pokušavam razmišljati o tim ljudima i svim mogućim aspektima. Nastojim ih napraviti takvima da egzistiraju u stvarnom svijetu. Zato možda moje pjesme djeluju kao kratke priče. Možda će zvučati pompozno, ali želim opisivati stvarne ljude kako bi se ljudi mogli prepoznati u njima. Pokušavam investirati sebe u pjesmu tako da se ljudi i sami mogu u njoj prepoznati.

Monitor: Omot albuma je sjajan. Zanimljivo je da si tekstove pjesama prilagođavao crtežima koje je napravio William Schaff. Kako ti je to uspjelo?
Will: Umjetnik koji je radio omot zove se slično kao i ja i naš je stari prijatelj. Radio nam je sve omote. Kada sam napisao pjesme za album 'Black Sheep Boy' otišao sam do njega iako živi jako daleko i svirao mu sve pjesme kako bi on mogao što bolje oslikati omot. Htio sam mu sve detaljno objasniti jer sam želio da omot i pjesme komuniciraju i tvore cjelinu. Kada mi je on počeo slati svoje radove bio sam oduševljen. Njegovi crteži bili su fantastični i jednostavno sam odlučio promijeniti tekstove da bi bili što sličniji nevjerojatnim stvarima koje je William naslikao. On je sjajan momak i bio je jako sretan zbog toga. On je jako talentiran, no mi smo valjda jedini bend koji mu zaista plati sve što za nas radi tako da mislim da i on nas dosta voli.

Monitor: Koliko je imidž bitan za uspjeh?

Will: Cijela ta priča oko punk rocka, imidža, prodaje je samo zavaravanje. Mislim da je najvažniji umjetnički integritet tvog rada i zato to nema veze s prodajom i sličnim stvarima. Uvijek postoje ljudi kao što su David Bowie ili Mark Bolan kojima je imidž bio aspekt onoga što su radili kao umjetnici. To je starija tradicija od punk rock tradicije koja se bazira na optuživanju oko toga tko se prodao. Nemam pojma što dovraga znači prodati se. Mi nismo na velikoj etiketi, ne zarađujemo puno novaca, radim što volim, nemam ništa protiv toga da to tako ostane i u mojoj glavi mi se nismo prodali. Bio bih jako sretan kada bismo počeli više zarađivati, ali čak i kada bismo više zarađivali ako nismo na velikoj etiketi i radim što god želim, onda kako misle da smo se prodali? No, takve stvari me ne brinu jer mislim da su takve izjave djetinjaste. Kada bih pisao pjesmu po principu 'ajmo napraviti hit, dodat ćemo malo ovog, malo onog i to će onda ljudi popušiti', to bi onda značilo da sam se prodao. Međutim, previše se bojim da bih stvarima tako pristupao jer ja u biti ne znam što ljudi žele.
Monitor: Znači daješ sebe i pišeš po svom ključu, pa ako upali…
Will: Imam neki osjećaj da kada bih pristupio pisanju pjesama po principu 'ajmo napraviti hit' da bi to bilo ofrlje i sramotno, pa ne želim ni probati. Uvijek pokušavam pisati na način da koristim ono što ja mislim da je cool, što ja mislim da je zanimljivo i ono što ja mislim da je potrebno reći i nadam se da će se još nekome svidjeti.

Monitor: Kada bismo ti rekle da odavde ideš na pusti otok i da možeš ponijeti svojih pet omiljenih stvari, koje bi to stvari bile?
Will: Voda nije moja omiljena stvar, ali mislim da bi mi trebala ako bih išao na pusti otok.
Monitor: OK, dat ćemo ti vodu.
Will: Mogu li imati žensku pratnju?
Monitor: Ne, žena nije stvar.
Will: Na pustom otoku želim imati društvo. Bilo bi super da je sa mnom osoba, a ako je osoba onda želim da to bude žena. Ako je žena, bilo bi cool da mi se sviđa i eto. Ponio bih i kompjuter i to neki koji se nikada ne bi pokvario i ponio bih neki glazbeni instrument, ali ne mogu se odlučiti koji. Uzeo bih i neke ploče, ali vrlo sam izbirljiv po tom pitanju pa bih se teško mogao odlučiti što bih sve ponio.
Monitor: Možeš ponijeti samo jednu ploču.
Will: Samo jednu? OK, Harry Smith 'Anthology of Folk' jer je to pet ploča, ali je jedno izdanje.


Razgovarale i fotografirale Zrinka Horvat i Ivana Markov
16. listopada 2005.

Copyright © 1996. - Internet MONITOR
 
 
Linkovi:
Official River

'Black Sheep Boy'