Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  Melissa auf der Maur: Kao što ljubav nije posao, niti glazba nije posao

Melissa Auf Der Maur jedna je od zanimljivijih pojava na alternativnoj rock sceni unazad 10ak godina. Javnosti se predstavila kao bassistica skupine Hole, u kojoj se zadržala pet godina, da bi nakon toga kratko vrijeme svirala u Smashing Pumpkins. Također je gostovala na velikom broju albuma sastava iz sličnog glazbenog miljea, a javnost je jedno vrijeme zabavljao i njezin ljubavni život, iz kojeg se kao najpoznatija ističe kratka veza s Dave Grohlom. Melissa konačno nakon ogromnog glazbenog staža ima i solo projekt i album, oboje jednostavno nazvani Auf Der Maur, te trenutno prvijenac promovira na neprestanim turnejama. Mi smo ju ulovili nakon nastupa na ovogodišnjem Two Days a Week festivalu u Wiesenu, 25. kolovoza. Mario: Evo nas na početku tvoje, ako se ne varam, već treće europske turneje ove godine?
Melissa: Da, ovo je kratka turneja po ljetnim festivalima, ovo nam je treći datum. Obožavam festivale, to ti je kao odmor, neka vrsta produženog praznika, a ne ikakav posao. I da, doista sam bila u Europi dosta ove godine, no razlog je jednostavan: album je vani ovdje od početka godine, dok je u SAD tek nedavno izašao. Tako da sam ovdje turirala puno više.

Mario: Malo prije na stageu si rekla da si ovdje od jučer ujutro, te da si gledala cijeli program jučer. Iz publike, ili nekakve VIP zone?
Melissa: Da, jučer smo imali slobodan dan pa smo odlučili doći dan prije ovdje gledati bendove. Sinoć smo spavali tu ispred, u tour busu. Bendove sam gledala od svuda po malo, muvala se okolo, upoznala se s nekim glazbenicima koje nisam znala od prije. Htjela sam vidjeti Distillers uživo, i Velvet Revolver naravno.

Mario: Znači, na festivalima koristiš priliku da gledaš nastupe drugih bendova? Melissa: O da, naravno. Nisam jedna od onih koji su cijelo vrijeme zatvoreni u busu. Hej, pa zbog ovog intervjua upravo propuštam Urge Overkill, nisam ih gledala od, ne znam, 1992. mislim. Nadam se da ćeš biti kratak, da uhvatim bar dio njihovog nastupa. (smijeh)

Mario: Znači i dalje se oduševljavaš glazbom, nisi izgubila taj osjećaj nakon svih ovih godina?
Melissa: O da, apsolutno. Baš sam nedavno o tome i sama razmišljala, kako sam zapravo s godinama sve veće dijete i moram pogledati sve bendove i poslušati svu glazbu koja je vani. Evo baš imamo nastup na Readingu sada i to će biti 10-ta godišnjica od 1994. kada sam s Hole nastupala tamo, to mi je bio prvi nastup tada uopće izvan rodne Kanade, izvan Montreala gdje sam živjela. Znači imam sada taj neki deseti rođendan aktivnog sviranja, turneja i uopće neprekidnog života u glazbenoj industriji. I svakim je danom sve bolje, obožavam se povezivati s ljudima kroz glazbu, upoznavati nove ljude na turnejama. Sretna sam kako se sve odvija, i mogu reći da imam divan život. Nemam se zbog čega žaliti.

Mario: Iako si godinama tu, na neki si način i ti sada debitant, imaš solo prvijenac vani, spadaš u tu grupu nove i svježe glazbe.
Melissa: Da, nakon što sam snimila ovaj album, skroz mi se okrenula ta neka perspektiva ovog posla i glazbe uopće. Sve mi je ovo udahnulo neki novi život. Upravo sam završila možda i najbolju turneju na kojoj sam bila od kada se bavim glazbom, Curiosa turneja sa The Cure po SAD. Bilo je predivno, jedan od najboljih putujućih festivala ikada. Otkrila sam toliko dobre nove glazbe - Interpol, The Copper Temple Clause, OK, oni su tu već par godina, ali sada sam se tek susrela s tim bendovima i oduševila se. Otkrila sam taj cijeli novi val alternativne romantične glazbe koji strašno inspirativno djeluje na mene. Mislim da će se to jako puno odraziti na snimanje moje nove ploče. Jedva čekam.

Mario: Djeluješ i izgledaš dosta sretno. Dakle ovo je najbolji posao na svijetu?
Melissa: Naravno. Mada ovo nije posao. Ovo je moj život. Kao što ljubav nije posao, niti glazba nije posao. Ljubav i glazba, to je sve što želim. Ok, volim i spavati i jesti (smijeh). No, doista nemam nikakvih zamjerki. Naravno, zbog prirode posla možda slabo spavam, te sam često umorna, ali jebiga, jedan minus na stotinu pluseva, nije loše. Okružena sam ljudima koje volim, družim se s ljudima koji me inspiriraju, sviram svaki dan pred publikom koja voli glazbu poput mene. Osjećaj je sjajan.

Mario: Imaš li osjećaj da ljudi znaju pjesme, poznaju materijal u odnosu na kraj siječnja, kada si ovdje svirala s A Perfect Circle?
Melissa: Naravno, pa mislim, vidio si i sam publiku. Reakcije su odlične. Jako mi je žao što u onoj drugoj euro rundi nisam došla ovdje, no raspored je bio malo drugačiji. Na toj turneji sa APC sam se nekako predstavila ljudima, tada još ni ploča nije bila vani. U drugoj rundi ljudi su već pomalo otkrivali moju glazbu, a sada su reakcije stvarno super. Nizozemska i Austrija su zemlje gdje mi se čini da ljudi najbolje poznaju album. Općenito mi se čini da je u Europi malo otvoreniji prostor za alternativnu glazbu nego u SAD. Ovdje sam odradila veliki broj intervjua za TV i radio stanice, za emisije koje idu u udarnim terminima i koje su izuzetno gledane i slušane. U Sjedinjenim Državama je ipak nezamislivo da se moja glazba čuje u udarnom terminu, u bilo kojem formatu (smijeh).

Mario: Kakva su ti iskustva sa novinarima, da li se još uvijek uglavnom koncentriraju na tvoju prošlost, na Hole i Pumpkins faze?
Melissa: Nekako je izjednačeno. Jer može se o puno toga pričati, o mom novom albumu, o mojoj prošlosti, koja naravno sadrži puno toga zanimljivog.

Mario: Znači, nemaš problema s tim?
Melissa: Naravno da ne, to sam ja, to je sve dio mene i onoga što sam danas.

Mario: Pitam jer ima ljudi koji kada promijene bendove ili glazbene smjerove, odbijaju pričati o bilo čemu osim o onome što rade u tom trenutku.
Melissa: Ma, to je bezveze. Ovo je moj život. Da si me upoznao dok sam radila u restoranu, i pitao me tko sam i što sam, rekla bih ti točno to. To sam radila dugi niz godina. Sve što sam prošla je dio mene. Otvorena sam za razgovor o bilo kojoj fazi mog života.

Mario: Znači da ti sada donesem 'Celebrity Skin' od Hole, potpisala bi mi ga bez problema?
Melissa: Fuck, naravno da bih. Izuzetno sam ponosna na to. I na Hole i Pumpkins. Posebno na Hole. Dala sam svoju mladost tom bendu, punih pet godina potpune predanosti. Rad na 'Celebrity Skin' albumu možda je i glazbeni rad na koji sam najponosnija u svom životu. To su bila sjajna vremena. Nikada nisam u životu na ničemu tako teško i predano radila kao na tom albumu.

Mario: Održavaš li ikakav kontakt s ljudima iz tih bendova, jesu li ti neki od njih i dan danas prijatelji?
Melissa: I dalje sam jako bliska s James Ihom i Ericom, gitaristom iz Hole. Dobra sam jako sa Samanthom, drugom bubnjaricom iz Hole. Hm, s Courtney se nisam čula 5 godina, od kada sam otišla iz Hole. Nemamo nikakav kontakt. S Billy Corganom, hm, malo tu i tamo, iako ništa previše. On je prilično izolirana osoba, teško prima ljude k sebi, osim onih s kojima u tom trenutno surađuje. Iako sam ga eto baš nedavno srela na Curiosa turneji, čini mi se sada konačno sretnim. Rijetko sam ga viđala sretnog. Snima solo album, što je mislim jako dobro za njega. To je najbolja stvar koju je izabrao, da bude sam i neovisan od drugih, mislim da on tako najbolje funkcionira.

Mario: Čitao sam negdje da si veliki pobornik Interneta i nemaš problema sa skidanjem glazbe s neta?
Melissa: Da, tehnologija nam pomaže, u svemu, svaki dan. Tehnologija je naš prijatelj. Kao prvo, tehnologija mi je omogućila da snimim album brzo i jeftino. To je veliki bonus. Internet pomaže mojoj glazbi da dođe do ljudi. To je sjajna stvar. Samo neka ljudi dobiju glazbu, ja sam sretna bez obzira koji način oni izabrali. Glazbena industrija ionako ne štima u ovom trenutku. Mi smo zadnji ljudi koji vide ikakav novac od prodaje albuma. Doista. Kada se sve stvari podmire, ako išta ostane, taj kusur dobiju glazbenici. A s obzirom da su tiraže pale, glazbenici u zadnje vrijeme ne vide ni novčića od prodaje albuma. Mislim, prilično je očito da ovo ne radim zbog novca. Radim ovo zbog slobode, i zbog ljubavi prema glazbi. Zbog osjećaja koji imam kada radim ovo što radim. Stvaram i izvodim svoju glazbu. Što god se tehnologija više uplete u ovu igru, glazbenici će biti sretniji. Jednog dana, ako bude sreće, više nećemo trebati izdavačke kuće, već će glazba doći direktno do ljudi. No za sada, ja trebam tu izdavačku kuću, jer nisam kompjutorski ekspert i nemam svoj tim ljudi koji će moju glazbu staviti na net i približiti ju ljudima na način kako bi ja htjela.

Mario: Jer mislim da je ionako to sve jedan zatvoreni krug, u kojem se na kraju sve svodi na to da moraš svirati uživo, i na taj način približiti ljudima glazbu.
Melissa: Upravo tako. Jer znaš, nije kao da je taj net sada toliko zbunio glazbenu industriju. Kada sam imala 13 godina, nisam imala ništa love, i samo sam presnimavala i presnimavala kazete, i tako nabavljala glazbu. Što god ljudi trebaju napraviti da donesu glazbu u svoje živote, neka naprave. Ja podržavam sve oblike nabavljanja glazbe. A onda, na kraju dana svi ti fanovi glazbe kupiti će kartu za koncert i pogledati i osjetiti uživo glazbu koju toliko vole.

Mario: Za one koji ne znaju, opiši malo proces nastajanja ovog albuma, što mu je prethodilo i malo o impozantnom popisu svirača na njemu.
Melissa: Nakon što sam napustila Pumpkins u 2001. htjela sam godinu dana odmora od svega. Znala sam da želim glazbu u svom životu, no nisam znala kako i što bi mi trebao biti sljedeći korak. Bila sam 5 godina u Hole i onda godinu dana u Pumpkins, dakle jedan dugi period konstantnog života u velikoj mašineriji, svakodnevnog stresa i obaveza. Bilo me malo strah uvući se u još jednu takvu obavezu, pa sam se odlučila malo odmoriti i eksperimentirati sa raznim stvarima. Bila sam aktivna na filmu, bavila se fotografijom, imala par izložbi svojih fotografija. Nekoliko glazbenih suradnji sam odradila, čisto iz gušta. Na samom kraju 2001. odlučila sam da želim snimiti svoj prvi album. Bilo je teško, i bilo me malo strah jer ja nikada nisam bila šef, već unajmljena ruka. Zato sam si stvorila idealno okruženje, bez izdavačke kuće, bez managera, bez benda. Odlučila sam potrošiti svaki novčić koji sam u životu zaradila od glazbe - na glazbu. Mogla sam kupiti jako dobar auto, no odlučila sam snimiti svoj album. Tokom 2002. sam snimila album. Htjela sam da to u potpunosti bude moja fantazija, ostvarenje sna, da snimam sa ljudima sa kojima želim raditi. Imala sam ogromnu listu pjesama koje sam pisala godinama, i popis ljudi koje sam željela na određenim pjesmama. Nisam se žurila. Otišla bi do L.A.-a, pa do New Yorka, pa do Kanade. Pozvala bi prijatelje da sviramo, rentali bi studio na par dana, uglavnom bi tražila popuste od frendova koje znam da imaju dobre studije. To mi je bila najbolja godina u životu. Putovala sam i snimala pjesme koje volim sa ljudima koje volim i koji me inspiriraju kao glazbenici i kao prijatelji. Potrošila sam sav novac koji sam imala na snimanje, pa sam krenula u potragu za izdavačem koji bi platio miks, master i izdao album. Mislila sam prvo potpisati za independent, City Slang iz Njemačke, jer sam dobra s čovjekom koji to vodi. No, poslali smo i kao rezervu CD na par velikih izdavača u SAD, od koji se Capitol javio sa gotovo idealnim uvjetima. Album im se sviđao onakav kakav je, pristali su da se ništa ne mijenja i da zadržim kreativnu kontrolu nad glazbom, što je meni bilo i više nego dovoljno.

Mario: Je li bilo teško dobiti glazbenike da sviraju na albumu?
Melissa: Ne, oni su svi moji prijatelji, i dio su mog života na ovaj ili onaj način. S nekima od njih sam svirala, s nekim bila na turnejama, a neke čak znam i iz vremena prije nego sam bila u Hole. Johna, bubnjara Helmet, koji je sad u Tomahawk, znam još iz 1992., on je znao prespavati na kauču kod mog frenda, pa s njim imam jako dobar prijateljski odnos koji traje više od 10 godina. Svi ti ljudi su dio male glazbene zajednice kojoj i ja pripadam. Ljude iz Pumpkins sam znala godinama prije nego sam zasvirala u tom bendu. Znam da se nekima možda ti ljudi čine kao velike face alternativnog rocka, ali za mene su oni prijatelji koje znam dugi niz godina. Bili su tu za mene kada sam ih trebala, kao što bi i ja bila za njih bilo gdje i bilo kada.

Mario: Reci mi za kraj, jer vidim da si nestrpljiva da pogledaš Urge Overkill….
Melissa: Da fakat bi htjela uhvatiti bar pjesmu dvije…
Mario: Reci onda još samo, s obzirom da ipak pripadaš toj nekoj alternativnoj sceni, koja je dobrim dijelom u undergroundu, kako dobro uspijevaš živjeti od ovoga?
Melissa: Pa čuj, to je teško reći jer svatko ima svoje viđenje onoga što zovemo dobro živjeti. Ja sam sretna, jer mi niti ne treba mnogo. Preselila sam se natrag u Kanadu, dakle život mi je opet mnogo jeftiniji. Sve što želim je da sam što češće na turneji, i tada se najbolje osjećam. Kad zaškripi, uvijek se može zarađivati jako dobar novac svirajući u nekom drugom jačem bendu, ili rad na filmu recimo, u bilo kojem obliku, tamo je jako velik novac. Ali ja samo želim imati slobodu, da radim na projektima na kojima želim raditi. Trenutno se dobro osjećam. Ne treba mi ništa više nego što trenutno imam.

Mario: Ok, puno ti hvala, i za kraj da li se vidimo opet uskoro u Europi?
Melissa: Uf, sve ovisi. Album je izašao u Americi ovo ljeto, pa ću sada tamo turirati tokom cijele jeseni, čak i dio zime. Krajem godine ću znati više. Sve ovisi kako će album prolaziti na tržištu, jedna je opcija nastaviti sa turnejom, a druga je odmah na zimu u Kanadi početi sa snimanjem novog albuma. Ako se vidimo, vidimo ne na nekoj zimskoj euro turneji.


Pričao
Mario Grdošić
mario@monitor.hr

3. rujna 2004.

Copyright © 1996. - 2000. Internet MONITOR
 
 
Diskografija
'Auf Der Maur'; Capitol/Dallas, 2004.

Linkovi
Službeni site

Firecrasher

Apsolutna diva

Lijepoj i talentiranoj ženi

Melissa rocka za žene

Auf Der VH1

Izumiru crvenokosi