Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  Marčello: Ovo je bitka za nove glave

Marčelo je mladi srbijanski reper, a nedavno je objavio svoj drugi album 'Puzzle Schock' na kojem pokriva teme od politike, preko hip-hop scene, do žena. U Srbiji je prilično popularan, a trebao bi biti i u Hrvatskoj s obzirom na to kakav je album napravio.

Monitor: Predstavi nam se.
Marčelo: Ja sam Marko Šelić alias Marčelo. MC sam i pisac u razvoju, a ujedno i student srpskog jezika i književnosti. Neostvarena želja i velika ambicija mi je da puno spavam, ali to nikako ne postižem. Imam iza sebe dva albuma, a ove godine planiram objaviti zbirku kratkih priča.
Monitor: Dolaziš iz Paraćina. Možeš li nam reći što je najbolja, a što najgora stvar u vezi tog mjesta?
Marčelo: Davno sam prestao razmišljati o tome. Već četiri godine živim i radim u Beogradu, ali postoji jedna priča koja nije karakteristična za velike gradove i koja se ocrtava i u Paraćinu. Naime, postoji taj neki crno-bijeli svijet što znači da ili si ovaj ili si onaj, postoji glavni tijek i postoji alternativa. U mjestima poput Paraćina alternativci se drže zajedno i nikome ne smeta da se na jednom mjestu vrti na blokove i hip hop i rock, techno, itd. To nije slučaj u velikim gradovima jer postoje mjesta i publika da sve bude strogo odvojeno. Ovdje ne može biti odvojeno, ali ne mora ni stajati zajedno, ali stoji. Mislim da je to definitivno najljepša stvar u vezi Paraćina, a najružnija je sve ono što nosi jedna mala sredina. Ako u Beogradu nisi sklon 'pink kulturi' možeš izaći u klub gdje se svira jazz i ne moraš ni znati da oni postoje. To bogme u Paraćinu ne možeš.

Monitor: Kako objašnjavaš da si unatoč velikom uspjehu u Srbiji, u Hrvatskoj skroz nepoznat? Misliš li da će se to promijeniti sada kada je Aquarius preuzeo distribuciju tvog albuma?
Marčelo: Nemam problem s time da to bude tek sada, ali vidjet ćemo. Iako su već na prvom albumu gostovali Remi i Shot iz Elementala, te Edo na dvije pjesme, mislim da je sada pravo vrijeme za ovakav potez. Došao je trenutak kada balkanski MC-ji prvi puta surađuju nakon svih gluposti koje su se dogodile. Uostalom, ni ja više nisam 20-godišnjak koji sav bijes želi ispucati iz sebe tako da kaže to i to i to, i što ćemo sad, već imam drugačiji način na koji to plasiram. Moj stav se nije puno promijenio, ali mislim da je moj bijes sada mnogo ubojitiji i usmjereniji. Na novom albumu više nema toliko semplova, nego je više autorska muzika. Baš mi se Edo požalio da ima problema s time jer semplove više nećemo moći koristiti tako slobodno kao nekad. Tako da sam ja spontano odrekao toga prije nego su počele stizati tužbe i žalbe. Jedna jako zanimljiva stvar na ovom albumu je i suradnja s gospodinom Arsenom Dedićem. Njega sam semplirao na jednoj pjesmi i njemu se to jako svidjelo pa je baš komentirao da je tek sad mogao vidjeti što sve može taj hip-hop. Gospodin Arsen je u pjesmi koja je zapravo razgovor između boga i đavla. Tamo je sempl iz njegove pjesme 'Moj stari i ja', što je zgodno sjelo jer đavo cijelo vrijeme oslovljava boga kao stari ovo, stari ono, što sad, što rade ovi tvoji i kakve to veze ima sa mnom, ti si ih stvorio, vidiš sad kakvi su ti, itd.
Monitor: Jesi li tu pjesmu prvo napisao i onda vidio što će glazbeno najbolje odgovarati?
Marčelo: Ja sam netko tko voli lomiti definicije i na taj način stvaram nove. Nemam pravilo što će prije nastati. Postoje u hip-hopu beat makeri koji su zaduženi za stvaranje muzike. Nekad ti je naprosto lakše napisati tekst pa potom tražiti muziku, sve to potom aranžirati, a nekad se pak dogodi da prvo naletiš na muziku.

Monitor: Imaš dosta elemenata klasične glazbe. Je li to slučajno? Radiš li sam podloge?
Marčelo: Za te stvari upošljavam druge ljude, ali sam cijelo vrijeme 'in charge'. Stojim iznad, stalno tražim 'ajde malo ovako', 'ajde malo onako'. Ruke su mi čiste, ali sam ustvari do grla u tome. Dosta toga ovaj puta nije maznuto nego smo sami radili na tome. Stvar je u tome da imaš osjećaj za neku pjesmu i onda sve tražiš u skladu s time. Recimo, za pjesmu 'Senke', uzeli smo sempl iz 'Carmina Burane', imamo autorsku violinu, DJ je preko toga skrečao, i to sve nekako opisuje kako cijeli album izgleda. Dakle, krenulo se od smplova, a onda se preko toga dograđivao autorski dio. Važni je da od početka imaš ideju što ćeš s energijom. Tako sam u pjesmi 'Sveti bes' otpočetka znao da na refrenu mora biti crkveni zbor.

Monitor: Pomodnost, sponzoruše, maloumnost, politika,... jesu li to najvažnije teme na Balkanu? Je li maloumnost novi cool?
Marčelo: Nekad su postojali kultovi, sada postoji coolovi i maloumnost je zaista u trendu. Pristupio sam radu na ovom albumu tako da naprosto dobro razlikujem koje su teme očekivane i od kojih ne želim bježati i želim ih komentirati i to su otprilike te koje si navela, ali tako se stiže do onoga što je novo što ovaj album nudi i to su 'Triptih o bogu i ljudima' ili pak 'Sveti bes' ili pak 'Requiem' na kojem gostuje Remi. 'Requiem' zatvara album, a radi se o razmišljanju o tome što je u glavama dvoje starih ljudi koji su definitivno prave osobe jedan za drugog, cijeli život su proveli zajedno, što je nešto o čemu svi sanjamo, ali što sad kad su shvatili da to ne ide u vječnost već jedan moram umrijeti, a drugo ostati sam. Za mene je to od početka do kraja hip-hop album jer na njemu odgovaram na to što se očekuje od mene, ali ne zato što se to očekuje već zato jer imam potrebu reći što mislim o aktualnostima, ali ima i dio albuma koji govori o nečemu što se slobodno može transcendentalno doživjeti. Mislim da je taj dio odmaknut od prizemnih tema i mislim da otvara nove horizonte.

Monitor: Pratiš li kroz suradnje s hrvatskih glazbenicima hrvatsku hip-hop scenu? Kakva je razlika između hrvatskih i srpskih hip hopera?
Marčelo (smijeh): Razlika je u tome što mi kasnimo. To je suštinska razlika između nas i drugih ljudi. Bitno je da nam to ne ubija volju i to je stvar koju bih s ponosom istaknuo kada je srpski narod u pitanju. Mi smo pomno pratili otkako je sve krenulo s cijelom Blackout ekipom i to nam je u velikoj mjeri dalo nadu da se to može i dalo snage da se i sami upustimo u nešto takvo. Bilo bi degutantno povlačiti paralelu jer hrvatski beat makeri, producenti rade za MTV zvijezde, za njemačku scenu koja je jaka, ali mislim da imamo dobre beat makere i da nam treba vremena da se čuje i za nas. Naprosto nam treba menadžment koji će sve to pogurati i ponuditi naše producente svijetu na način da nisu loši, a jeftini su. Kad se to dogodi, moći ću konkretnije usporediti hrvatsku i srpsku hip-hop scenu.

Monitor: Preslušavajući album, ljudi bi te mogli zapaziti preko pjesme 'Ziljave pičke'. Misliš li da bi to bilo dobro upoznavanje s tobom?
Marčelo: Kakav god dojam bio, volio bih da se stvori tek kada se presluša cijeli 'Puzzle Shock' jer koncept tog albuma je ustvari anti koncept. Jedna pjesma govori jedno, druga drugo, to nije album koji ima jednu veliku poruku nego se sastoji od malih dijelova i zato se zove 'Puzzle Shock'. Jasno mi je da bi se netko mogao zakačiti za 'Ziljave pičke', ali tako će možda promašiti 'Sveti bes', 'Triptih o bogu i ljudima' ili 'Requiem'. Mislim da sve pjesme na albumu barataju istom stvarnošću, samo u nekim se ta stvarnost bavi neozbiljnijim, šaljivijim temama, a nešto je zaista duboko promišljanje o konačnim istinama. Zato bih najviše volio da ljudi to zaista preslušaju i konačan sud donesu na temelju cijelog albuma.

Monitor: 'Sveti bes' govori o pedofiliji. Što te točno potaklo da napišeš tu pjesmu?
Marčelo: To ima veze s književnošću i s pisanjem kratkih priča. Naprosto je to jedan od mojih eksperimenata da pokušam malo toga ugurati u hip-hop koji je ionako već u opasnosti da se zaplete sam u sebe i da se zavrti u krug govoreći jedno te isto unedogled. Pjesme poput 'Svetog besa' su nešto čime se jako rado bavim jer su veoma zahtjevne. Zahtijevaju jedan dramski pristup, zahtijevaju dobru priču, zahtijevaju dobru izvedbu.

Monitor: Centralni dio albuma je upravo 'Triptih o bogu i ljudima'. Što je bog i kakve ima veze s ljudima?
Marčelo: Time se upravo i bavi 'Triptih...' jer u njemu nisam pokušavao odgovoriti na pitanje što je bog. Nisam čak ni pokušao odgovoriti na to što je bog za mene. Triptih je napravljen veoma brižno i pažljivo baš zato da nitko ne bi bio pogođen, da se nitko ne bi našao uvrijeđen time da ja zadirem u ovo i ono vjerovanje. Kad bolje pogledam, 'Triptih...' se konstantno bavi ljudima i ljudima, a o bogu se u njemu zna toliko malo da se iz pjesme ne može saznati čak ni koja je to religija bog. Ono što ja problematiziram u toj pjesmi su ljudi i eventualno možda đavo. Što su ljudi danas, kako gledaju na vjeru, što je vjera za njih, to su zapravo teme 'Triptiha...', dok se bog u principu drži potpuno izvan diskusije.

Monitor: Zašto misliš da se danas sve više klinaca okreće turbo folku?
Marčelo: Sve je već toliko zašlo u mit da se više ne možemo sjetiti kako je sve to počelo i to je najcrnje od svega. Nitko se više ne sjeća uzroka i kako je to krenulo, kako je došlo do toga. Mogu razumjeti što se događa u glavi nekog novog klinca ili klinke koja sad treba biti toliko hrabra i pametna, a više hrabra, da se prikloni manjini. Kod nas je to bukvalno bombardiranje medija koji na neku foru sad već ima status glavnog i sad već dirigira masovnu "kulturu". Jasno da onda klinac nije u stanju birati hoće li se prikloniti manjini koja je potpuno diskriminirana, okarakterizirana kao narkomanska, etiketirana kao ona loše djece samo zato jer slušaju neku drugu muziku, koja u krajnjoj liniji nudi neke odgovore, neka rješenja, dok ovo ne govori apsolutno ništa. Mislim da je degutantno tvrditi da oni koji idu na Cecu ne rolaju travu jer baš njih prati praksa da odu u klub, napiju se, razbijaju čaše i "vesele se". Zato smo mi sa scene shvatili da ovo više nije zezanje i da je ovo do jaja odgovorna stvar jer mi nudimo nekakvu alternativu. Ovo je bitka za nove glave jer je vrlo bitno da oni shvate da ipak postoji nešto što mogu zaokružiti pod b. Teško je odlučiti se za manjinu, ali bitno je znati da ona postoji. Postalo je jasno da hip-hop nudi neke odgovore, dok drugi stoje na mjestu i na bave se ničim, zaglupljuju naciju, ali zaglupljuju naciju kojoj je već toliko dopizdilo od svega da joj to nudi neku vrstu olakšanja i to je najtužnije od svega. U suštini je to neka modernija verzija prastare fore koja nekima pruža utjehu, nekima ta muzika koja ne zahtjeva da uključiš mozak pruža odmor. Ljudima je potreban odmora, ali sad se već govori o tome da nacija riskira da srlja u masovni kič i šund odmarajući se.

Monitor: Zašto baš hip-hop danas najviše govori?
Marčelo: Pharell Williams danas producira Britney Spears i stvari koje nikada ne bih očekivao. Događaju se stvari koje su nekad izgledale nespojive. Imamo dobar obrnuti odjek od onoga što se događa u svijetu. U svijetu je hip-hop danas mainstream, ali onaj komercijalni, ljigavi, a ovdje postaje glavni tijek alternative. Ne odvajam ga od rocka ili punka jer i ti ljudi danas shvaćaju što raperi govore i rade. Hip-hop je samo drugačiji izraz jedne te iste filozofije koja ima isti cilj, jednako usmjeren bunt i samo jedan drugačiji način muzičkog i vokalnog izražavanja. Možda je danas vrijeme u kojem se ima puno toga za reći, a budući da je hip-hop jako elokventan i retoričan žanr, onda dobiva primat.

Monitor: Dosta repaš o ženama. Ima li što važnije od ljubavi?
Marčelo: Ne vjerujem i to ti kažem ja kao pisac, a ne ja kao MC. Grdno bih te slagao kad bih rekao da ima nešto iznad ljubavi jer ljubav je pogon svijeta. Na albumu imam pjesmu 'Otkucaji' u kojoj nisam namjeravao reći ništa duboko već se radi o pjesmi koja govori u situaciji u kojoj smo svi zaglavljivali i ostajali duže ili kraće, a to su te neke nesretne veze u kojima ja varam tebe, ti varaš mene, ali smo i dalje tu da vidimo što ćemo. S druge strane, ima pjesma 'Requiem' koja je zaista ozbiljna ljubavna pjesma u kojoj sam puno dublje pristupio ljubavi. Pjesma nema sretan kraj jer ne umru oboje i tako ostanu zajedno ma što god da je s druge strane. Svidjelo mi što je Sanjin Đukić napisao da je to pjesma o onome što će sustići rijetke sretnike, tako da vidim da je shvatio pjesmu na pravi način.

Monitor: Možeš li nam reći nešto više o zbirci priča koju uskoro planiraš izdati?
Marčelo: Svaka priča je posebna, ali postoji neka okosnica koja od njih tvori cjelinu. To su priče koje imaju dosta fantastičnih motiva, a zapravo govore o potpunoj realnosti. Vodim se istim pravilima kao i u muzici, što znači da mi je važno da to bude kvalitetno, a ljudi neka to svrstavaju u što god hoće. Mislim da su takva vremena i da smo preko svoje glave progurali svakakve književne epohe te da danas uz nekakvu nadogradnju, neki novi detalj, opstaju samo sretni ili nesretni spojevi svega što je do sada postojalo.

Monitor: Kad kažemo Milošević, kojih pet riječi ti prvo padaju na pamet?
Marčelo: Ne pada mi više ni jedna.

Monitor: Koje su albume najviše slušao u posljednje vrijeme?
Marčelo: Commonov album 'Be' koji je producirao Kanye West i koji je bolji od njegovog albuma jer se ovdje baš potrudio i ima sjajne semplove i prateće vokale mu pjeva John Legend. Tako dolazimo do sljedećeg albuma jer u pitanju je John Legend kojem je također Kanye West producirao bolji album nego sebi. Osim toga, puno slušam i prvi album Jeffa Buckleyja, švedski Freak Kitchen, Mars Volta i sl.

Monitor: Koja su tri mjesta u Srbiji koja bi svaki hrvatski turist trebao posjetiti?
Marčelo: Svakome bih preporučio Viču i bilo koje kazalište u Beogradu jer stvarno imamo sjajne glumce. Treće mjesto ne spada u kulturnu baštinu, ali toplo bih preporučio izletište Grza koje je blizu Paraćina. Nije ga lako pronaći na karti, ali je zaista u pitanju netaknuta priroda i to mjesto nudi odmor u svakom smislu.

Monitor: Nabroji pet omiljenih stvari!
Marčelo: Prvo, polica s knjigama i stripovima i mislim da je ovo najpametniji odgovor koji sam mogao smisliti. Zatim, moj kompjuter na kojem pišem priče, tekstove, vrtim muziku. Treći je, naravno, moj krevet. Ne želim zvučati štreberski, ali sljedeći je moj fakultet jer se stvarno nikada nisam pokajao zbog svog izbora. Peto mjesto bi dijelila knjižara u Domu omladine i stripoteka Darkwood.




Razgovarali
Ivana Markov
ivana@monitor.hr

i Zrinka Horvat
zrinka7_7@yahoo.com
i Kruno Bošnjaković
kruno@monitor.hr
30. ožujka 2006.

Copyright © 1996. - 2006. Internet MONITOR