Glazba - Internet MONITOR  


« na početak   « povratak

Glazba
Album tjedna
Recenzije
Nikad čuo
MP3 singl

Monitor
Monitor home
Forum
Softwarez
Belle de Jour
Info Technology
Hrvatski Web
500 linkova
Link dana
Odigo
Monitor u Vjesniku

e-mail
glazba@monitor.hr

 
  Cristiano iz Lacuna Coil: Skupljamo pomalo dok ne shvatimo da je materijal dovoljno kvalitetan

Na krilima mega-uspješnog albuma 'Comalies', Lacuna Coil su unazad nekoliko godina strašno narasli, a novi album 'Karmacode' najavljen za početak travnja trebao bi biti definitivan korak u njihovom prelasku u prvu ligu metal bendova. Definitivno najuspješniji talijanski bend izvan granica domovine u povijesti rock/metal glazbe ovih dana odrađuje ogromnu svjetsku press turneju pokušavajući zadovoljiti veliki interes medija na svim kontinentima. Bend nam se javio iz Los Angelesa gdje je upravo stigao na snimanje dva spota, odrađivanje pressa i pripremu za veliku američku turneju s Rob Zombiejem. Razgovarali smo s gitaristom Cristianom Miglioreom, koji je glavni autor u bendu i na neki način gazda iz sjene.

Mario: S vama se potrefiti, nije baš lako...
Cristiano: O da, sori. Malo je napeto i užurbano posljednjih tjedana, ma zapravo mjeseci.
Mario: Sada ste u LA-u?
Cristiano: Da, došli smo ovdje prije nekoliko dana. Još uvijek se privikavamo. Snimili smo dva spota ovdje već, trenutno odrađujemo medije, a za par dana kreću koncerti.

Mario: Velika je strka i zbrka oko novog albuma, osjeća se da je to Century Mediji uvjerljivo najveće izdanje do sada.
Cristiano: Pa da, pritisak je i na nama i njima jer zapravo nitko nije očekivao toliki uspjeh albuma 'Comalies'. Prije nitko nije ništa očekivao pa je sve izgledalo nekako ležernije i jednostavnije. No unazad par godina dosta se toga promijenilo, prije svega zbog uspjeha u Americi.
Mario: Znači ipak je američko tržište ključ?
Cristiano: O da, svakako. Jer ovo je ipak najjače glazbeno tržište na svijetu. Prije smo se vrtjeli dugo samo po Europi - malo Njemačka, pa Engleska, pa u krug. No kada je ploča eksplodirala u Americi sve se promijenilo jer onda se prioriteti mijenjaju i prebacivanje svega je nekako na američko tržište.
Mario: A doma, Italija?
Cristiano: Pa doma (smijeh)... Ljudi misle da smo nešto poznati u Italiji, ali i nismo baš. Tamo ipak tradicionalno prolazi drugačija glazba, pop i nekakva klasična talijanska scena. Mislim, naravno i da je metal dosta slušan, ali nije da smo mi sada neki heroji doma i da smo nešto posebno veliki.

Mario: Koji trenutak je bio ključan za pokoravanje Amerike?
Cristiano: Hm, ne znam ni sam. Više toga se poklopilo. Dugo smo zapravo radili i radili i to se na kraju isplatilo. Singlovi sa 'Comalies' su vrlo dobro prošli ovdje, imali smo nekoliko jakih turneja koje su pogurale bend malo jače van, a na kraju je Ozzfest sve to zacementirao jer je utjecaj tog festivala ovdje nevjerojatno velik.

Mario: Daj par pametnih o novom albumu: stvaralački proces, snimanje, zvuk?
Cristiano: Pa stvari smo zapravo pisali tokom posljednjih nekoliko godina, zapravo dijelove smo počeli skupljati odmah nakon zadnjeg albuma. Tako nam je najlakše raditi, skupljamo pomalo dok ne dođemo do nekog trenutka gdje shvatimo da je došlo vrijeme za ulazak u studio i da je materijal dovoljno kvalitetan. Naravno da je ovoga puta sve bilo drugačije, jer smo po prvi puta imali neki proračun i mogli smo si dozvoliti opuštenije i duže snimanje, te bolji studio, naravno. Prije smo u jednom mahu sve snimili, pa kako god da ispadne, jer nije bilo novaca za filozofiranje (smijeh). No, sada smo u dva navrata radili demose za novi album, pa ga onda konačno i snimili. Zvuk je mješavina svega što smo radili do sada, nema neke posebne formule niti mogu reći da smo se radikalno promijenili. Jednostavno idući logičan korak u našem glazbenom razvoju, s tim da je kao cjelina možda ipak najžešći od svih albuma do sada.

Mario: Najbolja do sada turneja, te neka idealna za budućnost?
Cristiano: Uf, odsvirali smo toliko dobrih turneja do sada. Ali neka koja ima posebno mjesto u mom srcu je ona s Type O Negative. Jako smo se zbližili s njima, cijela turneja je bila jedno sjajno iskustvo i nekako mi je najdraža do sada. No i Ozzfest naravno, jer je to ipak jedan poseban osjećaj, kao da si dio nečeg velikog i super stvari ti se ponavljaju iz dana u dan. A što se nekakve idealne turneje za budućnost tiče, to stvarno ne znam jer nemam neki idealan bend niti vrstu glazbe pa nisam siguran da bih mogao izabrati baš nekog posebno.
Mario: S obzirom da ste doista gotovo stalno na cesti, pretpostavljam i da vam najveći prihodi upravo dolaze od koncerata?
Cristiano: Pa da, u ovom stadiju karijere definitivno. Ulaganja su ogromna tako da realno onaj novac od prodaje CD-a ili izdavaštva nikada niti ne vidimo, jer se stalno to s nečim preklapa, stalno s tim krpaš neka ulaganja i vraćaš novce tamo gdje si se zadužio. No nisu naravno niti sve turneje iste. Kada si predgrupa tada zarada i nije nešto, tj. to je također čisto pokrivanje, no ipak sviraš s nekim drugim, odnosno pred publikom koju tek trebaš osvojiti. A kada je dobra headline turneja, onda se može zaraditi okej novac.

Mario: Vidio sam da ste nedavno imali samo jedan one off koncert u Londonu, nevezan s bilo kakvim drugim koncertom i turnejom te da ste tamo svirali većinu nove ploče.
Cristiano: Da, negdje smo uživo htjeli testirati nove pjesme. A pošto nam je Engleska jako tržište, odlučili smo napraviti one off u Londonu i isprobati nove stvari.
Mario: Vidio sam da je zapravo većina set liste bila s novog albuma, tj pjesme koje ljudi ne znaju.
Cristiano: Da, i moram reći da nas je bilo malo strah. 8 novih stvari, koje nitko nije znao. No reakcije su bile odlične. Uvijek je tako, ili se okrene na super atmosferu i noć prođe genijalno, ili ljudi reagiraju hladno, samo gledaju i eventualno plješću. Ovdje su svi mošali već od prve stvari, tako da je trema odmah nestala (smijeh).

Mario: S obzirom na veliki uspjeh prethodnika te dosta veliku popularnost ovakve glazbe u zadnje vrijeme, je li bilo nekih ponuda velikih izdavača?
Cristiano: Bilo je, da, ali nismo niti razmišljali o tome. S Century Medijom smo stvarno prezadovoljni, njima smo najveće ime i odlično nas rade. Također su nam to prijatelji, ljudi koje poznajemo godinama. Kada dođeš na Sony ili neku drugu etiketu, tamo te nitko ne zna, niti te žele upoznati. Imaš jedan album, jednu priliku, ne uspiješ li prodati onoliko koliko su oni zamislili, dobiješ nogu i na cesti si. Pa u velikim izdavačima ima bendova koji nikada nisu vidjeli ljude na vrhu, one koji su potpisali njihove ugovore. S tim ljudima nikada ne možeš ugovoriti sastanak, pričaš s nekim petim ili šestim odozgo koji vodi tvoj projekt, no također ga nije briga za tebe, jer vrlo vjerojatno niti ne sluša tu glazbu. Ljudi u CM doista slušaju naš bend, to je ipak metal etiketa i tamo novac nije na prvom mjestu. Znam da zvuči možda otrcano, ali je doista tako. Pa pogledajte koliko bendova oni objavljuju koji prodaju strahovito malo ploča, ali imaju neki identitet i ljudi vjeruju u njih te im daju nove prilike. Pa i mi također, nismo u početku prodavali neke količine albuma, ali smo svejedno imali odličan odnos sa izdavačem.

Mario: S obzirom da vam je svima i dalje stalno mjesto boravka Italija, a ne provodite tamo toliko vremena, kako vam uopće izgleda privatni život izvan benda?
Cristiano: Grozno loše (smijeh ). Možda je američkim bendovima lakše jer su njihove europske turneje kraće, a kada turiraju Amerikom može ih obitelj stalno posjećivati. Nama je puno teže jer ako imaš djevojku veza jako pati, prijatelje i obitelj vidiš svakih nekoliko mjeseci. A ne možemo si priuštiti da ih baš dovedemo na par dana u Ameriku ili negdje na drugi kraj svijeta.
Mario: Da, prošle sam godine pričao s momcima iz In Flames i rekli su mi da su tek na zadnjoj turneji dostigli financijski status da su tu i tamo mogli dofurati obitelj na par dana ako je turneja bila baš jako duga.
Cristiano: Vidiš, da, nije baš jednostavno.

Mario: Hajdemo malo sa teme jer čujem iz druge sobe da je Inter dao gol protiv Ajaxa. Pratite li nogomet s obzirom na njegovu strašnu popularnost u Italiji?
Cristiano: Pa ja i nisam neki fanatik, ali navijam za Milan. No ostali momci u bendu su prilično veliki fanovi, ako sviramo negdje u Europi znaju instalirati telku u busu samo da bi pratili neki susret ako je od velike važnost. Ja ipak nisam toliko zaluđen (smijeh).

Mario: Moram malo o Cristini i njezinoj velikoj eksponiranosti u zadnje vrijeme. Naravno da sam imao brdo pitanja za nju, ali da vidim šta ti misliš o tome. Bojiš li se da uskoro ne postane to Cristina Scabbia i Lacuna Coil?
Cristiano: Pa gledaj, to ima svoje prednosti i svoje mane. Ona sama ima ulaz u brdo mainstream medija koji imaju neke glupe članke poput 'hottest chicks in rock music' ili tako nešto, a preko svih tih intervjua ljudi saznaju za bend. No onda opet ima i glupih situacija poput baš nedavno tokom foto sessiona u Milanu. Naravno da je cijeli bend došao na ugovoreno snimanje za jedan magazin, da bi na kraju fotograf rekao da će slikati samo nju, a mi možemo pričekati sa strane. To je bilo vrlo glupo i naravno da nismo pristali. Ako Lacuna Coil ima foto session snimaš nas sve ili ne slikaš uopće. No Cristini je sve to također jasno, kao i nama, tako da mi međusobno nemamo tu nekih problema. Žene kao liderice žestokih bendova su ipak izuzetna rijetkost, posebno tako lijepe žene (smijeh)... Tako da je razumljiv interes medija za to jer metal je ipak dominantno muški glazbeni svijet. No dok god mediji ne pišu o njezinim nogama i sisama, već o našoj glazbi, ja nemam nikakve zamjerke (smijeh).

Mario: A sad jedno striktno za tebe: kada i kako si počeo svirati, zbog čega si se počeo baviti glazbom?
Cristiano: Nije bilo nekog posebnog povoda niti razloga, negdje s 15 godina prvi sam put primio gitaru u ruke i lagano krenuo. Tada sam slušao puno glazbe koju sam upoznao preko oca, bendove poput Dire Straits, The Eagles, koji su zapravo i vrlo zanimljivi gitaristički, naučiš dosta trikova i unapređuješ svoje sviranje. Tek sam se kasnije upoznao s metal glazbom, kada sam krenuo s prvim bendovima. A i danas ne slušam striktno metal, ima tu naravno vrlo brutalnih stvari, ali i poneki album od Kylie Minogue (smijeh).

Mario: Reci mi za kraj što očekuješ od 2006. godine jer mislim da nikada u niti jednu godinu Lacuna Coil nisu tako ambiciozno krenuli?
Cristiano: Pa očekujem što je moguće manje toga, da se kasnije ne razočaram (smijeh). Puno dobrih koncerata, da se ljudima svidi album i da mi nastavimo raditi dobro ovo što volimo raditi. Sada je prvo Zombie turneja koja bi trebala biti jako zabavna, a cijelo ljeto nas opet čeka Ozzfest kojem se naravno strašno veselimo. Između toga ugurat ćemo par velikih europskih festivala, mislim da smo potvrđeni za Download, u pregovorima smo za Rock am Ring/ Rock im Park i još par velikih. I to je za sada to. Vidjet ćemo što će vrijeme donijeti.
Mario: Puno ti hvala, pozdravi ostatak benda i američki ured Century Medije i dobro se zabavite na Zombie turneji.
Cristiano: O da, svakako. Puno hvala tebi i pozdrav svima u Hrvatskoj.




Razgovarao
Mario Grdošić
mario.grdosic@gmail.com

21. ožujka 2006.

Copyright © 1996. - 2004. Internet MONITOR
 
 
Postava:
Cristina Scabbia - vokali
Andrea 'Andi' Ferro - vokali
Cristiano 'Chris' Migliore - gitara
Marco 'Maus' Biazzi - gitara
Marco Coti Zelati - bass
Cristiano 'Criz' Mozzati - bubnjevi

Diskografija
'Karmacode'; Century Media, 2006.
'Comalies'; Century Media, 2002.
'Unleashed Memories'; Century Media, 2001.
'Halflife' EP; Century Media, 2000.
'In A Reverie'; Century Media, 1999.
'Lacuna Coil' EP; Century Media, 1998.


Linkovi:
Službeni site

Izdavač